MLADA OBITELJ RAIMUND: Zašto nam je ovdje bolje nego na moru?

Gibanica, kaže Ivana. Ono meso na onom pjatu, kako se zove - kotlovina, odgovara Denis na naše pitanje o tome koji im je omiljeni međimurski, odnosno kontinentalni specijalitet. Mladi supružnici Raimund rodom su iz Hrvatskog primorja. Denis je Riječanin, a Ivana iz Stare Baške na otoku Krku. No, život uz more nedavno su zamijenili onim na kontinentu. Kupili su kuću i sa svojom djecom, osmogodišnjim Lukom i malom Laurom koja će uskoro navršiti dvije godine, doselili u Kotoribu.

- Upoznali smo se u Rijeci prije devet godina kad smo se i vjenčali. Ja sam se, završivši tamo srednju školu, zaposlila na kiosku, a Denis je bio stalna mušterija koja je dolazila sve češće i, tako smo završili u braku.

U Rijeci smo neko vrijeme živjeli kao podstanari, da bi posljednjih pet godina stanovali kod mojih roditelja u Staroj Baški. To je tipično turističko mjesto u kojem ljeti vlada vreva i život je i prebrz, no, zimi sve zamre. Radila sam samo sezonski, tri mjeseca, nema ni trgovine, škola je u Punatu. Sve se čini tako daleko, a i željeli smo biti svoji na svome. Zato smo se u Rijeci prijavili za kupnju stana po sistemu POS-a, međutim, iako smo bili kreditno sposobni, nismo ušli na listu i ostali smo prilično razočarani, prisjeća se Ivana. Veza s Kotoribom, nastavlja Denis, već je postojala.

- Moja majka ovdje živi 15 godina. Udala se za Kotoripčanina i već smo mnogo puta i ranije, obično za blagdane i praznike posjećivali Međimurje koje nam se svidjelo. U Kotoribu su u međuvremenu sa svojim obiteljima doselili i moji brat i sestra. Kad smo čuli da Općina daje poticaj za kupnju nekretnina, odluka je pala. Da ne govorim da se dolje za novac za koji smo ovdje kupili kuću ne može dobiti ni pola prazne parcele, a i život je općenito skuplji – od nekretnina do svakodnevnih potrepština. Samo su naši prijatelji ostali zaprepašteni, u smislu – šta ćeš s mora ić tamo gore. Ali shvaćaju da smo, što je i najvažniji razlog, odluku naposljetku donijeli radi budućnosti naše djece, kaže Denis.

Od kupnje kuće do selidbe protekla su samo dva mjeseca, a prijelazno razdoblje, ističe Ivana, bilo je bezbolno. - Naš Luka sad ide u drugi razred. Djeca su ga u školi odlično prihvatila, a ovdje ima i šest bratića i sestrični. Vidim da ga najviše veseli što u školu ne mora kombijem kao na Krku, nego pješice. I ja sam se uvijek kao mala pitala, zašto ne mogu pješice na nastavu, no iz Stare Baške do Punata nije baš bilo tako blizu. Ja se družim sa šogoricama, pronalazim i nove prijateljice, većinom mame Lukinih školskih kolega, a susjedi su odlični, kaže dodajući da će uskoro, kad Laura krene u jaslice, tražiti posao. Vjeruje da će ga pronaći brzo i lako. Poput njenog supruga koji je paralelno s procesom preseljenja, zaposlenje pronašao u jednoj kotoripskoj tvrtki.

KAJKAVSKI BEZ POLA MUKE

Na naše pitanje na što im se ipak možda teže priviknuti, supružnici su jednoglasni – jezik. No, pomalo ga 'hvataju'. - Kad nas je više na kavi, malo teže razumijem, iako se prijateljice trude govoriti književni. Ali, dok smo jedan na jedan, više nema problema, kaže Ivana, dok Denis dodaje da mu kolege na poslu sve rjeđe moraju ponavljati kajkavske rečenice.

Klima? Tu problema nema. Kad dolje potegne bura, osjećaj hladnoće zapravo je isti, kažu naši s

• Novih deset obitelji

Općina Kotoriba već nekoliko godina novčanim dotacijama u iznosu od po 20.000 kuna potiče one koji na njenom području kupe nekretninu. Prošle srijede potpisani su ugovori s novim korisnicima poticaja. Uz supružnike Raimund, poticaje su primili Emil Karloci, Zlatko Markan, Ivan Lisjak, Goran Krčmar, Sandra Rodek, Anita Ovčar, Petar Dolenčić, Davor Grgec i Edwin Dravec.