Nitko ne zna zakaj se naš kraj zove Amerika. Nit imamo peneze nit Trumpa

- Nišči ne zna za Ameriku! U Štrigovi smo jemput stali pre meši, hapili smo se nekaj spominati i došel je župnik. Pital me: "Kaj je Amerikanka, otkud vam to ime?" Rekoh, ne znam... A u svim je zemljopisima upisana Amerika. Samo sam čula za priču da je nekši čovek bil v Ameriki i čuda penezi donesel i se tu pokupoval. Al reko, tu ga ne takšnega bogatuna. Keri su šoferi, keri mehaničari, a ostalo u polju. Tu dole je potok i granica i žica. A nekad su mladi išli prek na zabave - ispričala je za list Međimurje Barbara Golenko. Zatekli smo ju kako u svežnjeve veže orezano trsje, za potpalu. Mjesto radnje - Amerika! Do međimurske Amerike stići ćete uz graničnu crtu sa Slovenijom, preko Badličana i Prhovca. Riječ je o desetak kuća koje službeno spadaju pod Stanetinec, naselje općine Štrigova. Odavno su Amerika, svi ih tako zovu i zauvijek će ih zvati. Problem je u tome što nitko ne zna zašto. No, "Amerikanci" se time i ne zamaraju, već žive mirnim životom te se pretežno bave poljoprivredom.

Barbarin sin Tihomir i njegova supruga Marija imaju sina Karla. Marija je za snahu došla iz susjednog Prhovca i kaže da joj je lijepo jer "nije hiža do hiže i imaš nekši svoj mir i svi su si dobri, ne ga svaje". Ona je prodavačica, ali su i kooperanti te imaju dvije farme s 400-injak svinja. Drže i dvije krave i dva bika jer "drugač ne znaš kam z tom travom", kaže njena punica Barbara.

U potrazi za odgovorom pokucali smo potom kod susjeda. Goran i Davorka Martinjaš doselili su prije 15 godina, iz Nedelišća i Gornjeg Hrašćana. Nekad su uzgajali krave, a prošle jeseni zasadili su - američke borovnice!

IMAMO - AMERIČKU BOROVNICU!

- Imamo i sibirsku borovnicu... Jednostavno tražimo isplativu granu poljoprivrede da bi mogli živjeti od nje. Zasadili smo 2.800 grmova i nadamo se direktnoj prodaji, do kupca i na kućnom pragu. Nemamo mi količinu za lance. Trenutno smo na međurednoj obradi i idemo slagati navodnjavanje. Prvi rod očekujemo druge godine. Dobro smo tu došli, mir je i tišina, sused je ne predaleko pa ne preblizu - kažu. Na naše pitanje o imenu sliježu ramenima. - Inače nismo mjerodavni, jer još nemamo vizu. Ali, pitali smo i niko ne zna. A vidio sam da čak i na katastru piše Amerika - kaže Goran Martinjaš. Nedaleko je autobusno stajalište na kojem se također, službeno, koči naziv Amerika.

Preko puta Martinjaša žive Novaki. Zatekli smo gospođu Mariju, njezin suprug Boris bio je u goricama, a iz Njemačke baš je stigao sin Robert koji nas je srdačno dočekao i spremno odgovorio. - Evo, i na navigaciji piše Amerika, pogledajte, slučajno sam to videl! Ali ne znam zakaj - kaže. Dodaje da uživa u iskrenom miru Amerike, jer "nigde nikoga, kaj te sused ne gledi z bloka na blok". Robert radi u Njemačkoj, programira robote za autoindustriju. Otac i on su strastveni lovci, a majka je nakon rada u Njemačkoj i Austriji, radila u ormoškoj Optiki. Već lagano gubeći nadu da ćemo saznati podrijetlo imena, zastali smo i na četvrtoj adresi, kod mnogočlane obitelji Kelner - zatekli smo ih petero. Danica Kelner došla je iz Badličana, oženila se za danas pokojnog Viktora, koji je rođen u stanetinskoj Americi.

- Celi život to slušam i ne znam. Em ničega nemamo, evo ni Trumpa, em ne znamo zakaj nas tak zovu - kaže gospođa Danica. Njezina kći Gordana Kelner bavi se pčelarstvom, ima OPG i 50 košnica. Prodaje na kućnom pragu te kaže: "Samo da bi bilo više meda... Sve se može prodati. To je još jedini proizvod na koji ljudi previše ne mogu utjecati, a ima i cijenu. Prošle godine, nažalost, nije bilo meda, smrzlo je."

Snježana Kelner, snaha gospođe Danice, pak je konobarica. No, kod kuće se bavi poljoprivredom te i ona ima OPG istog imena - Kelner. Nije kooperantica, već uzgaja za vlastite potrebe i tek ponekad proda odojka. Zamolila nas je da napišemo kako se traži njihov pas Bleki, "jako lijepi mješanac lesija i zlatnog retrivera".

Njezin sin Marin je CNC operater, a kći Ivana radi u općinskoj turističkoj zajednici. Upravo nam je ona ulila nadu da ćemo ipak saznati odgovor, na tragu informacije koju je imala Barbara Golenko s početka priče.

ANGELA VIDEC: "KO VAM JE TO REKO?!"

- Tu dolje kod Videci je nekad davno došla rodbina koja je živjela u Americi. Tak sam bar čula u Štrigovi - kazala nam je. Puni nade, a već se ozbiljno mračilo, pozdravili smo Kelnere i ubrzanim se korakom spustili u "grabu", do same granične crte i mjesta gdje je nekad bio grofovski mlin. Zakucali smo na vrata obnovljene kuće koja je, saznali smo poslije, stara 360 godina! Otvorila nam je gospođa Angela Videc i spremno, kao da zna otkud i zašto mi u sumrak na njenim vratima, odgovorila.

- Ne zna se kaj se tiče Amerike. Vanček, od moga muža brat, je nekad iskal. Bil je agronom. I nije našel. A u vojnoj karti stoji Amerika. Nikoga nismo meli iz Amerike - kazala nam je, nakon čega smo shvatili da nikad nećemo doznati pravi odgovor. Odvela nas je do same granice, koja joj je nasred "dvora", pokazala nam ovce i koze, uvela nas u kuhinju i natočila osvježavajući gemišt. Kroz razgovor saznali smo da je tužna jer joj je prije pet mjeseci preminuo suprug Franjo. Oboje su život proveli radeći naporno u polju i vinogradu. Često joj dođe kćer i unuke pa ipak, na kraju krajeva, nije sama. "Srdi" ju žica u dvorištu, a s druge strane imaju i dva hektara šume. Nekad su Slovenke, kaže, dolazile na njihov zdenac. No, tu nema pomoći.