Predstavljamo mons. Ivana Hrena, svećenika rođenog u Svetom Martinu na Muri, u službi na Kaptolu

Oni koji se poslom vrzmaju zagrebačkim Kaptolom obraćaju mu se s monsinjor. Oni bliskiji, iz samog vrha crkvene hijerarhije, zovu ga Mata, jer je tata-mata za kaptolsku imovinu. Predstavljamo svećenika Ivana Hrena, Međimurca, rodom iz Svetog Martina na Muri.

Kad je Josip Bozanić 2002. tražio ekonoma Zagrebačke nadbiskupije odabrao je baš Međimurca - vjerojatno po nadahnuću odozgo. Desetak godina poslije, prekaljen i iskusan, mons. Ivan Hren izabran je za dekana Prvostolnog kaptola zagrebačkog (PKZ). Dovoljno je reći da je i kustos Katedrale te vodi njenu obnovu! - Sve mi je usađeno u mladosti, od pokojnog oca Martina i od majke Barbare. Kad sam dolazio doma na ferije uvijek se nekaj delalo. Nismo bili siromašni, ali tak su nas učili - ispričao nam je nakon što nas je dočekao pred kurijom na Kaptolu koja mu je, kao kanoniku, dana na upravljanje.

Rođen je 1960. godine. Otac je bio zvonar, a pomagala mu je i majka. Bavili su se poljoprivredom, obrađivali vinograde, uzgajali krave, svinje i kokoši...

- Ja sam bio zločesto dijete. Brat Vlado je već bio u sjemeništu i nisu me htjeli pustiti, da ih ne osramotim. Htjeli su da budem mesar po dedi Vinku ili dimnjačar, nekaj kaj se brzo završi. Ali ja sam napisao molbu kad su moji otišli u vinograd i kad je došlo rješenje, bilo je kasno. Osjećao sam potrebu i viziju za ovo zvanje, unutarnju želju. Ljudi, inače, često mistificiraju svećeničko zvanje - priča Ivan Hren.

KRUNICA PO KRUNICA - FIĆO

I doista, kod našeg sugovornika nema mistike. Prošao je sjemenište i klasičnu gimnaziju, ali bi na praznicima "delal sa zidarima i cimermanima". Potom je krenuo na studij teologije, ali bi za praznika prodavao knjige u Mariji Bistrici. No, gotovo kao da je Međugorac, a ne Međimurac, imao je nos za posao.

- Ja na vlak i do uršulinki u Varaždin. Kupio sam punu aktovku krunica po pet nečega, a na štandu uz knjige prodavao ih po 12. Konkurencija je bila na 15 i kad su me vidjeli došli su i kupili cijelu aktovku, da im ne kvarim posao. A ja lijepo do Zlatara, na vlak, pa po nove krunice kod uršulinki. Bila je to huncutarija, ali sam to ljeto zaradil i za prvog fiću! - smije se dan danas. Radio je i razne poslove u Njemačkoj te na farmi svinja koju je bogoslovija imala u Resniku, kao mesar kojemu je tajne zanata prenio djed Vinko. Vozio je i "3,5-tonca", razvozeći napoj, jer se hrana nije bacala.

Nakon studija bio je đakon, 1986. godine služio je mladu misu u Sv. Martinu na Muri, te je potom bio kapelan. Uslijedilo je vatreno krštenje! Na razgovor ga je pozvao kardinal Franjo Kuharić. Bilo je ljeto 1991. godine i nije bio običaj mlade slati u ratnu zonu. No, nedostajalo je kadrova i pitao ga je je li spreman za izazov. Poslao ga je za župnika u Malu Goricu, nadomak Petrinje; 25. kolovoza služio je prvu misu, a idući dan pao je Brestovski most preko Kupe.

- Međimurje je tradicionalno i u njemu je i za vrijeme Juge više ljudi išlo u crkvu, nego danas. Ja sam uvijek bio u župama gdje je malo ljudi išlo u crkvu. Morao sam ih tražiti, kaže. Dvije godine poslije stigao je novi kardinalov poziv. Osnovana je Župa sv. Kvirina u Sisku. Primopredaju je obavio u običnoj prostoriji jedne kuće, a 2002. je iz Siska otišao kao dobitnik nagrade za životno djelo i graditelj bazilike sv. Kvirina!

DVAJST DO ASA

- Išao sam među ljude. Osnovao sam čak i klub kartaša bele. Kak su dečki svirali u bendu nazval sam ih "Dvajst do asa". Kartao sam s njima do dugo u noć. Rekoh: "Ja mogu s vama kol'ko treba, al vi budete sutra mene ostavili samoga. No, vi ne možete izdržati koliko ja mogu čekati." - prisjeća se.

Godine 2002. pozvan je za ekonoma Zagrebačke nadbiskupije. Kaže da je u 11 godina "poludio", jer je bilo posla "za tri ministarstva". - Trošiti peneze od denes do sutra može svaka budala. Novci se štede kad ih ima, a ne kad ih nema... a, ovi bi sad narodu stezali remen!, kaže mons. Hren.

Molio je, svojevremeno, da mu se dekretom odobri da vikendom vodi mise. Dobio je Sesvetska Sela, gdje mu je ministrant bio Mateo Kovačić, danas nogometaš Real Madrida. 2010. godine imenovan je kanonikom PKZ-a. Kanonik je svećenik koji vrši službe u katedrali. Godinu dana kasnije papa Ivan Pavao II. imenovao ga je monsinjorom. Riječ je o tituli te je tako Hren papin ministrant! Danas više nije ekonom nadbiskupije, već je dekan PKZ-a koji je u njenom sastavu. Posao je sličan, upravlja imovinom. Zna sa "saku škudu u trezoru i saki klafter na terenu". Kao da to nije dovoljno, arhiđakon je turopoljski i vizitira 36 župa!

- Zbog posla sam malo zanemario Međimurje. A to je kolijevka, zipka, dom. Kupio sam zemljište s vinogradom u Gradiščaku, to je "Matina hiža". Kad stignem rado se tamo sastanem s prijateljima i rođacima. Na ulazu piše: "Na spomen pokojnom ocu i mami Bariki". Za vinograd brine brat Branko. On se bavi poljoprivredom u Selnici, a bio je pastoralni asistent. Imam i sestre Vesnu i Suzanu - kaže Ivan Hren.

Život bez perspektive vječnosti nema smisla

Uskrs je najveći, temeljni blagdan. U njega uviru i iz njega izviru i imaju smisla svi ostali blagdani tijekom liturgijske godine. Uskrs znači i u sebi uključuje Vazmeno trodnevlje u kojem je sadržaj cjelokupne vjere. U njemu smisao dobivaju ljudska patnja, odricanje i žrtva. Uskrs je nova nada i nova šansa koja je pružena čovjeku da ne bude prah nego da živi vječno. Jer, život bez perspektive vječnosti nema smisla. S ljudske strane gledajući Uskrs doživljavamo i preko tradicije i običaja. Oni su nas jače povezivali oko blagdanskog, obiteljskog stola. Za njim se na poseban način blagovala blagoslovljena hrana. U današnje doba konzumerizma i nestanka obiteljskog zajedništva vjerujem da se gubi i ljepota blagovanja blagoslovljenog jela - uskršnja je poruka monsinjora Ivana Hrena.