Prosjak Šimun Klepec ostavio nam je bogatstvo, ali, uživat ćemo ga tek za 378 godina!

Šimuna Klepeca možda ćemo najbolje opisati kao - čudaka. No, zašto nam je čovjek koji je rođen 1865. godine u Štrukovcu, živio kao prosjak, pa preminuo 1910. u Donjem Kraljevcu danas, više od stoljeća kasnije, zanimljiv? Šimun Klepec bio je, najkraće rečeno, međimurski Nostradamus o kojem ne bismo imali nikakvih saznanja da o njemu nije pisao neumorni Vinko Žganec. A Klepec ne samo da je predvidio kako će naš kraj izgledati za pola tisućljeća, nego je za razvoj i ostvarenje vlastitih vizija ostavio i novac. I to kakav - oko 65 milijardi tadašnjih forinti!

NASLJEDSTVO 2395.!

Potraga za Šimunom Klepecom traje već godinama, a najaktivnije se njome u posljednje vrijeme bavi draškovečki župnik Matija Vonić i to sa strašću diplomiranog povjesničara. - S likom Šimuna Klepeca me prije nekoliko godina upoznao odvjetnik Đuro Ružić, član čakovečkoga ogranka Matice hrvatske. Prisjetio se da im je Žganec još za života pričao što je o njemu zabilježio, no, tih bilješki nije bilo. Prije koji mjesec članak pod nazivom "Medjumurje za 500 godina" donio mi je Stjepan Blagus iz Goričana i ove su stranice sve što imamo, pokazuje župnik Vonić dva lista papira, kopirana toliko puta da ih je na mjestima teško pročitati.

Sažeo je u tome članku Žganec svjedočanstvo tadašnjega župnika u Donjem Kraljevcu, pretpostavlja se Karla Josipa Iskre koji je u to vrijeme bio svećenik u draškovečkoj župi. Nakon Klepecova sprovoda, svećenik je krenuo proučavati niz "zamrljanih ispisanih papira" što mu ih je pokojnik ostavio. I među njima pronašao nešto što ga je iznenadilo i zapanjilo - dva "štedovna lista", svaki na 100 forinti s kamatom od 4 posto - jedan u nekoj engleskoj, drugi u francuskoj banci. Novac je Klepec oročio na nevjerojatnih 500 godina, pa Međimurci u dalekoj budućnosti, 2395. godine mogu očekivati nasljedstvo od oko 65 milijardi forinti, tj. oko milijardu i pol kuna!

ELEKTRANA U OPOROVCU

No, ostavio je naš Šimun i plan što točno s tim novcem valja učiniti i u što ga utrošiti da se Međimurje pretvori u "zemalski raj". Novim regulacijama Mure i Drave napraviti vodopade i dvije elektrane - u Miklavcu za gornje Međimurje, kod Oporovca za donje (!). Cijelim će se Međimurjem, predviđa, voziti tramvaj, a željeznica će ostati kao dokaz ljudskoga napretka. Niknut će i brojne tvornice - u Merhatovcu staklana, u Križovcu "silni melini na motore", u Šenkovcu ciglana (!), u Donjem Kraljevcu fabrika strojeva koja će njima opskrbljivati ostale fabrike, a u Kuršancu predionica pamuka koji će rasti uz regulirani tok Drave.

U SREDIŠĆU ODGOJILIŠTE ZA NEZAKONITU DJECU

Između mjesta izgradit će se vodni putevi s romantičnim slapovima, i njima će ploviti brodovi na motore. U Vidovcu će biti umjetnička akademija, u Goričanu banke s pravim vekslima, a u Središću "odgojilište za nezakonitu djecu". Selnica će imati toplice, Kotoriba mrzlo kupalište, a u Prelogu će se oko grada podići tvrdi bedemi ili šanci kao obrana od - (doslovce piše) - seljaka.

LUD I(L) PRECIZAN

Najlakše bi, nakon svega pročitanog, bilo dovesti u pitanje mentalno zdravlje Šimuna Klepeca, no, župnika Iskru je, piše Žganec, osupnula precizna točnost, smjelost duha i izrada nacrta do najsitnijih detalja, kao i lakoća kojom je riješio i najzamršenije kombinacije, jer za svaku investiciju postoji i za nju predviđen iznos novca.

Pri kraju svojeg izlaganja Žganec piše da je župnik sve papire predao ministarstvu za unutarnje poslove i da će o daljnjem razvoju sigurno izvjestiti čitatelje, no, više od toga - ne znamo. Vinko Žganec ovaj je tekst, pojašnjava današnji župnik Vonić, objavio u jednim novosadskim novinama, no ne zna se u kojima ni kada, niti postoji li i nastavak.

Bacio se župnik Vonić u potragu po matičnim knjigama svoje župe, no, Šimuna Klepeca nije pronašao. Prolistao je i sve internetom dostupne rukopise Vinka Žganca... Klepecu ni traga. Pokušat će, koliko mu to obaveze budu dozvoljavale, detaljnije pročešljati Žgančevu ostavštinu, a pomoć potražiti i u drugim župama u Međimurju, pa i kod Hrvata u Vojvodini. Sve u nadi da će pronaći više o zagonetnom prosjaku koji je predvidio budućnost Međimurja.

Što (mislimo da) znamo o Klepecu?

Iz Žgančeva se zapisa može iščitati da se Šimun Klepec rodio1865. godine u Štrukovcu i da mu je otac bio siromah. U srednjoj su ga školi uzdržavali redovnici, nakon gimnazije je upisao filozofski fakultet, no, školovanje je zbog siromaštva prekinuo. Neshvaćen od ljudi, provodio je samotan život i preživljavao od milostinje. Prosjačio je, pa novcem kupovao znanstvene knjige. Prije smrti odlučio je sve što je prikupio i vratiti pa je u dvije banke po 100 forinti oročio na 500 godina. Umro je u 45. godini u Donjem Kraljevcu.