U 10 međimurskih sela prošle godine ni jedna beba: Plač beba najrjeđi u bregovitom kraju!

Tijekom prošle godine u deset sela u Međimurskoj županiji nije rođena ni jedna beba. U poraznu statistiku spadaju: Slemenice, Badličan, Martinuševec, Ferketinec, čak tri naselja općine Selnica i to Gornji Zebanec, Merhatovec i Plešivica, zatim Marof, te dva naselja iz općine Štrigova Jalšovec i Leskovec. Ono što još više zabrinjava jest činjenica da je (i) u navedenim selima po desetak praznih kuća...

Je li Njemačka obećana zemlja?

Podatak da u njezinom selu nije rođena ni jedna beba nije začudio osamdesetsedmogodišnju Agatu Colar iz Marofa.  - Nikaj čudnoga, pa sam oko mene je sigurno deset hiži prazno. Stari su pomrli, a mladi su dišli v Njemačku delat, rekla je, pokazujući susjedne kuće u kojima nitko ne živi. Sjeća se Agata vremena kada su obitelji u selu bile mnogobrojne, iako se živjelo teže. Agata živi sama, ali je sretna  jer joj sin živi u kući do nje pa može računati na njegovu pomoć.

Odlasci u Njemačku spominju se u svim selima. Većina mještana ima rodbinu, prijatelje ili susjede koji su već otišli ili se spremaju na odlazak u inozemstvo, u čemu mnogi vide razlog loših statističkih podataka. Bojana Novak iz Martinuševca i njezin suprug Danijel imaju dvoje odrasle djece. Međutim, oboje su otišli iz Martinuševca zbog posla. - Ne čudim se što nije rođeno ni jedna beba u selu. Sudeći po situaciji, ni u našoj kući neće biti dječjeg plača. Sin je otišao u Njemačku. Dobro se snašao. Sad je za njim otišla i njegova djevojka i planiraju tamo ostati. Kći je također otišla iz Martinuševca zbog posla. Mislim da ovdje nema budućnosti za mlade ljude. Nema kafića, dućan nam je udaljen oko šest kilometara, nema redovne autobusne linije. Bojim da će naš brijeg ostati prazan, kazala je Bojana i dodala kako  tome u prilog ide i činjenica da su i iz četiri susjedne kuće mladi parovi s djecom otišli u inozemstvo.

Slična situacija je i kod obitelji Marije Novak iz Merhatovca koja trenutno živi sa suprugom Ivanom, kćerkom Marinom i dvoje unučadi. No, uskoro će se Marina s troipolgodišnjom Emom i dvanaestogodišnjim Emanuelom pridružiti suprugu Elvisu koji već neko vrijeme radi u Njemačkoj.  - Žalosno je kaj mladi moraju odlaziti. Sin Ivan je već otišel, a ve ide i kćer z decom, tužna sam i razočarana. Kak nek se nadamo da bude dece v selu kad mladi masovno idu van? tužno pita Marija.

U Slemenicama također nije rođeno ni jedno dijete, a mještanka Marija Domjanić (72) smatra kako na natalitet utječu užurban način života.  - Mladi jednostavno nemaju čas decu delati, rekla je i dodala kako i sama čeka na još unuka. Od njezino troje djece, jedna kći ima dvoje djece, a druga kći i sin još nisu roditelji. Kako je Marija odrasla u velikoj obitelji među desetero braće i sestara, u vrijeme dok su uvjeti života bili kudikamo teži od današnjih, smatra kako je žalosno da nema ni jedne bebe u selu. Međutim, nada se kako će se situacija popraviti već iduće godine jer se nekoliko mladih parova doselilo u Slemenice.

Ima li nade?

Nadu da će se situacija što se tiče brojčanog stanja malih sumještana ipak popraviti, izrazila je i Sklepić Franciska (59) iz Gornjeg Zebanca. Iako su njezin sin Hrvoje i kći Helena napustili roditeljsko gnijezdo i skrasili se u Zagrebu, otkrila nam je kako u susjedstvu ima nekoliko mladih parova koji bi mogli popraviti statistiku. 
- Valjda nećemo i sljedeću godinu završiti s nulom, rekla je. 

Da se negativan trend sigurno neće nastaviti u Leskovcu potvrdio nam je mladi bračni par Lora i Siniša Perčić.  - Krajem travnja ove godine stiže nam prinova, vedro su nam otkrili budući roditelji. Lora i Siniša su odlučili ostati u Leskovcu u obiteljskoj kući koju dijele s Lorinom bakom Marijom Jakopić (76) koju su usrećili svojom odlukom. 
Isto zadovoljstvo, nažalost, ne dijeli sedamdesetsedmogodišnja Josipa Pokrivač iz Badličana koja živi sama. Njezina dva sina su otišla iz sela. Iako je redovito posjećuju, bilo bi joj draže da je barem jedan ostao kod kuće. - Zmislim se dok je v selu bilo več dece, a ve ih je se manje, rekla je Josipa i dodala kako se boji da će u selu ostati samo starije stanovništvo i da će selo... nestati.

Najstarija Badličanka devedesetčetverogodišnja Dragica Cecarko također se dobro sjeća vremena kada su obitelji bile mnogobrojne. - Bilo je familija koje su mele čuda dece, nekoje i po devet pa i več, a denes je se drugač, rekla nam je Dragica koja dijeli dvorište sa svojom unukom Željkom Preložnjak i njezinom obitelji. Željka smatra kako su kritične dvije protekle godine što se tiče novorođenčadi. - Prijašnjih godina se rodilo barem jedno dijete godišnje, između ostalih i moja kći, a onda je nastalo zatišje, nadam se da se radi tek o zatišju pred buru, šali se Željka i dodaje kako ipak ima male djece u selu, barem što se tiče njihovog susjedstva. Možda je problem u tome što se mlade obitelji odlučuju za manji broj djece, zaključila je. 

Svjetlost

Unatoč tome što u Ferketincu tijekom protekle godine nije bilo novorođenih, obitelj Novak je svjetao primjer. Marina i Simon Novak imaju troje djece, desetegodišnjeg Nina, četverogodišnju Tenu i jednogodišnju Mašu. Kako nam je Marina otkrila, mogućnost da imaju još djece je otvorena, no ostvarivanje ove želje ovisi o financijskim mogućnostima u budućnosti.

- Mladi smo, imamo vremena razmišljati o tome, ali sad je primarno da svojoj djeci omogućimo sve što im je potrebno. Suprug radi u susjednoj Sloveniji i relativno dobro zarađuje, ja sam trenutno nezaposlena jer sam ostala bez posla u čakovečkoj Bolnici gdje sam radila kao medicinska sestra. Budući da sam bila zaposlena na određeno vrijeme, nisu mi produžili ugovor dok sam ostala trudna, rekla je Marina. Ali, to ovu mladu majku nije pokolebalo već je odlučila nastaviti školovanje, i uz troje djece,  uspješno završila preddiplomski studij sestrinstva. - Bilo je teško moram priznati, ali uz svesrdnu pomoć supruga i roditelja uspjela sam uskladiti sve obaveze. Planiram tražiti posao u Sloveniji, ali ne namjeravamo se seliti iz Ferketinca. Ulažemo u obiteljsku kuću, dodaje Marina. 

I u Jalšovcu smo naišli na mladu obitelj koja se doselila prije dvije godine. Apolonija i Neven Domjanić roditelji su dvoje djece, trogodišnjeg Kevina i dvogodišnje Kiare. - Zadovoljni smo životom u Jalšovcu jer želimo da djeca odrastaju u mirnom okruženju, okruženi prirodom. U susjedstvu ima još djece, tako da se ne bojimo da se neće imati s kim družiti. Blizu nam je Štrigova u kojoj ima sadržaja kojih nedostaje u našem selu, kaže Apolonija. 

Najbrojnija obitelj u Plešivici broji deset članova. Melania i Damir Šafarić imaju osmero djece. Najstarija Zlatka ima dvadeset i četiri godine, slijede ju Karlo (22), Antonio (21), Matija (16), Gabriela (15) i Kristina (12), dok su najmlađi petipolgodišnji blizanci Petar i Fran. S roditeljima trenutno živi njih šestero; jedan sin je oženjen i živi sa suprugom na drugoj adresi, a drugi sin radi u inozemstvu. - Bilo je teških trenutaka moram priznati, ali kad bih ponovo birala, izabrala bih veliku obitelj. Sretna sam jer su složni i pomažu jedni drugima, a na njihove dječje svađe nikad nisam reagirala jer sam znala da će se za pet minuta opet grliti i zajedno igrati. Suprug trenutno radi u Austriji, a ja kod kuće brinem o kućanstvu. Hranim svinje, telad, zečeve, perad i obrađujem veliki vrt, pa od silnog povrća kojeg uzgojim nešto prodam i na tržnici. Nikad nisam molila za pomoć, jer smatram da dok ja i suprug imamo dvije zdrave ruke možemo prehraniti  obitelj, no bilo je ljudi koji su nam sami ponudili pomoć.

- Ono što bih poručila drugima, od kojih neki negativno gledaju na obitelji s više djece, obitelj je blagoslov, i znaju oni koji su odrastali bez braće i sestara poput mene, da je uvijek ljepše biti okružen voljenim ljudima i vratiti se u punu, a ne u praznu kuću. Što će ti sve materijalne stvari ako ih nemaš s kim podijeliti? zaključila je majka osmero djece.