Zdenka Vidović iz Kotoribe je - Majka Hrabrost

Da Uskrs ne bude samo jelo i piće, smjerom putokaza Lista Međimurje - prema 'malom čovjeku' - krenusmo 15. travnja sa željom da nekog - kome je potrebnije nego ostalima - razveselimo skromnim darom. Putevi su mudri i znaju kamo vode. Tako je i naš završio pred pragom Zdenke Vidović (48) iz Kotoribe. Zdenka je - Majka Hrabrost. Sama podiže petero djece: Ani-Mariji su 22 godine i studentica je 4. godine na Učiteljskom fakultetu u Čakovcu, Marku, učeniku Tehničke škole Čakovec je 17 godina i obrazuje se za računalnog tehničara, osmaš Mihael ima 15 godina, Magdalena 12, a maza obitelji je osmogodišnja Matja. To je pet lučica koje obasjavaju život Zdenke Vidović.

- Kod nas je uvijek "ludnica". Bučno i veselo, što je normalno za velike obitelji. Katkad zna biti i vrlo naporno, pa jedva čekam trenutak da svi odu u školu da se malo odmorim, ako uhvatim slobodan trenutak od drugih poslova. No, kratko to traje... najviše za tri sata mi počnu faliti i pogledavam prema vratima, očekujući ih, priča Zdenka.

Život vri punom snagom u njoj. Mislim da se ne boji ni vlastitog straha. Oči joj toliko svijetle radošću da ne može zalutati... jer put pred njom uvijek je obasjan.

KUŠNJA

- Živimo od socijalne pomoći i dječjeg doplatka i to ne skrivam. Nezaposlena sam, tek povremeno pomažem, sezonski, da nešto zaradim. Iako bih radno mjesto mogla pronaći sutra, to je u mojem slučaju neizvedivo zbog obaveza prema djeci, a dio tih obaveza, nažalost, nije bio samo odgoj. Dvoje djece mi je bilo teško bolesno i trebali su me 24 sata dnevno. Sad su dobro... idemo na kontrole, nalazi su uredni. Malo nas guše troškovi stalnih putovanja na kontrole u zagrebačke klinike, ali nekako uspijevamo. Moramo. Ne mogu ni od koga ništa tražiti. To mi je preteško, uz osmijeh, u nekoliko rečenica, Zdenka prepričava sumoran dio života.

Iza nje i njezinog sina je teška bitka. Marku je dijagnosticiran osteosarkom, u stadiju koji znači - kraj. Majka je svoje dijete nepokolebljivo vodila kroz tamu godinu i više dana... sve dok nije izbrisala strašan zapis koji se nad glavom njezinog sina izmahnuo poput noža. O tome priča, kao da je uzela gumicu i obrisala prijeteće latinske riječi s medicinske dokumentacije.

- Marko sada hoda uz pomoć štake, stanuje u učeničkom domu u Čakovcu i dobro mu ide u školi. Svi nalazi su dobri, kaže naša Kotoripčica. - Jedino što više ne idemo svi biciklima od Železnog mosta prema karauli kao nekad... jer Marko ne može voziti. A ako ne može jedan od nas, ne ide nitko. Jer je važno da tamo gdje jesmo, jesmo svi!, kaže Zdenka.

Živjela je nekad u Njemačkoj, u Velikoj Britaniji i...: - Bilo mi je lijepo. Sad mi je još ljepše s mojom djecom, dodaje. O trnju kojim je prolazila ne progovara jaukom, već svjedoči o svjetlosti susreta s dobrim ljudima koji su pružili ruku i pomogli. Zdenka Vidović i sama svijetli i snagom krijepi sve oko sebe. Mudri su putevi i znali su kamo nas vode...