Bogatstvo starih zanata na Štrigovskim noćima: Kak` nam je negda lepo bilo

Posljednjeg dana Štrigovskih noći pokraj mjesnog društvenog doma predstavljeni su stari zanati kojima su izlagači posjetitelje vratili u prošlost. Nekoliko izlagača pokazalo je kako je nekada izgledao štrigovski grunt i što su iz dana u dan radili naši stari. Iz naftalina su se, za tu priliku, vadili stari kotlovi, traktori, starinske pegle, šivaće mašine i vage.

Drago Brežnjak iz Svetog Urbana prezentirao je rad mutilice za putar iz 1969. godine. Zainteresiranima je objasnio gdje se u drvenu posudu dodavalo vrhnje i kako se iz njega radio putar. Njegova je obitelj još do prije deset godina, kada su imali i krave, spravu koristila za izradu pravog domaćeg putra. Najvičnija poslu bila je baka, a danas mutilicu, iako više nije u upotrebi, čuvaju kao uspomenu. Sličnu mutilicu iz podruma je izvukao i Vladimir Novak iz Robadja koji vjeruje kako će ovakve priručne stvari ponovno doći u upotrebu jer nema mnogo krava, pa nisu više potrebni veliki strojevi za preradu mlijeka. On je predstavio i starinsku vagu koja se mogla bilo gdje objesiti da bi se potom na njoj najčešće vagalo svinje. Vaga je stara više od sto godina, a zahvaljujući jednostavnosti, još je uvijek u funkciji i precizno važe do 200 kilograma.

NA JASTUKU OD PERJA

Čehanje perja za jastuke i poplune prikazale su radnice MTČ-a iz Štrigove Angela Žibek, Andreja Raus, Marija Kovač, Đurđa Slokan i Marina Paćani. Angela Žibek ispričala je kako se nekada u zimi svako večer išlo načeharu. - Jedva se čekalo da se smrači da bismo krenuli na čehanje. Kod pojedinih gazdarica čehalo se po nekoliko dana jer su gazdarice cijele godine spremale perje od klanja kokoši, pura, guski i patki, pojasnila je. Kad se posao priveo kraju, domaćice su pripremile zdigane kolače, domaće zlevanke, krapce, treske, prohle i povitice. Potrudile su se da se svi zajedno provesele pa je u društvu uvijek bilo i muzikaša. 

OBRADA ŠTILOVA I STARE ŠIVAĆE

Zlatan Žižek iz Leskovca na drvenoj spravi prikazao je kako su se nekada ručno obrađivali štilovi za lopate, grablje, motike ili metle. Hoblanjem na stroju mogle su se izraditi i ljestve ili ostala drvena pomagala za kuću i dvorište. Mirna i precizna ruka drvo je obrađivala obrečnjakom. 

Šivaću mašinu stariju od sto godina predstavila je krojačica Jelka Rajner iz Svetog Urbana. Na strininoj mašini i dalje se može besprijekorno šivati, pa je u upotrebi gotovo svakodnevno. Ono što je najviše razlikuje od modernih mašina je nožni pogon, no, uz malo vježbe i privikavanja, svatko može na njoj šivati.

SUVENIRI IZ DOMAĆE RADINOSTI

Iz Svetog Urbana stigli su i Đurđica i Antun Horvat koji su predstavili svoju Domaću radinost. Supružnici Horvat nastavljaju obiteljsku tradiciju lončarskog i stolarskog zanata. Prije tri godine iz Mačkovca su preselili u gornje Međimurje kako bi u miru i prirodi mogli stvarati suvenire za turiste. Gospođa Đurđica zanat je učila od malena kod najpoznatijeg međimurskog lončara, svog djeda Ivana Lisjaka iz Jalšovca. Danas bračni par Horvat turistima nudi dodatne sadržaje pa održavaju radionice na lončarskom kolu za turističke grupe i djecu. Iako većinom izrađuju minijature, zadržali su izvorne oblike posuda.