Tragovima prošlosti 04.02.2017. 09:31. Zadnja izmjena: 04.02.2017. 09:36.

Rukotvorine umirovljenice iz Knezovca

Cekeri Julijane Vinković napravljeni su od luščija, ljubavi i strpljenja

Stalno moram nekaj delati. Nebrem biti pri miru. Susjede mi se često smiju i ispituju me dal' opet pikam. A kaj bum drugo? Pikam. Meni je to odmor. Odmaram kad nešto radim rukama, nasmijano prepričava umirovljenica Julijana Vinković (73) iz Knezovca koja dane provodi izrađujući ručne radove. Draže joj je, kaže, sjediti kod kuće pokraj tople peći i štrikati, heklati ili plesti cekere, nego kratiti vrijeme ispijanjem kava kod susjeda.

Sve što danas zna samostalno je naučila, a već je odavno dostigla razinu da sama izmišlja nove muštre, kombinacije i uzorke.

Kao djevojka sam doma štrikala. Onda još nije bilo igli za štrikanje, nego sam štrikala na igle od bicikla. Heklanje sam prvi put vidjela kada sam autobusom putovala u posjet mužu. Nakon toga sam kupila knjigu i polako krenula učiti. Cekere pletem cijeli svoj život. Vidjela sam žene kako to rade i tako i sama počela plesti, prisjeća se naša sugovornica.

Njezine rukotvorine krase kuće brojnih prijatelja, poznanika i članova obitelji, a svojim je ručnim radovima upotpunila i kapelicu u Knezovcu. Kreativnost je vidljiva u svakom kutku njezina doma, koji od milja naziva svojim carstvom, a svakodnevno joj na pamet padaju domišljate ideje. Zidove i stolove krase heklani ukrasi i posude, ravne površine prikrivene su pomno naheklanim stolnjacima, s kauča pozornost plijene štrikane navlake za jastuke, a na vješalicama vise šalovi, kape, trake i ručno izrađeni džemperi. Tik do peći smješten je alat za izradu cekera: modla, ljuščije, mali haklec i posuda s vodom.

Kada je o cekerima riječ, mnogi kupci izričito traže one koje je izradila naša sugovornica.

Mnogi mi se žale da drugi cekeri brzo popuste. S mojima se to ne može dogoditi. Svi su čvrsti i stabilni i bez problema stoje. Važan je način na koji se plete i potrebno je dobro napeti, objašnjava Knezovčanka Julijana te dodaje da je nužno da ljuščije bude mokro. Također, sve ovisi i o vrsti kukuruza.

Nije dobro svako ljuščije. Ja svake godine sijem kukuruz kako bih imala materijal za cekere. Ove godine posadila sam starinsku vrstu kukuruza koja ima bijelo ljuščije, naglašava 73-godišnjakinja koju ni godine ne sprječavaju da radi u poljoprivredi. Puno puta susreće se s jadikovkama drugih žena koje kažu da bi se rado okušale u izradi cekera, ali imaju samo kukuruz hibrid koji ima neugledno, tamno ljuščije. Iskusna i domišljata Knezovčanka i za to ima rješenje.

Ja sam stara pa sam svašta prošla i radila sam na svakakve načine. Dobar je i taj kukuruz, samo se treba malo snaći. Za to postoji žveplo. I nekada smo žveplali cekere. Objesili smo ih u kačičku, a ispod njih stavili kutijice od boksa u kojima smo palili žveplo. Cekeri se moraju malo navlažiti da se žveplo primi na njih, treba ih pokriti i tak ostaviti, opisuje naša sugovornica.