Iako mi nedostaju američke krafne, teško bih se opet naviknuo na život u domovini!

U mihovljanskoj ulici Svetog Mihovila prebiva Gene Whiting, povjesničar - amater pozamašnog znanja i obrazovanja rodom iz SAD-a, Međimurcima možda najpoznatiji po interesu za obitelj Zrinski o kojima je govorio na stručnim skupovima. Izdao je nekoliko studija i radova, jednu od njih i u najnovijem izdanju Hrvatskog kajkavskog kolendara za 2017. godinu.

Ovaj 71- godišnji znanstvenik sa diplomom iz fizikalne kemije te magisterijem iz fizikalne metalurgije, kao i teoloških znanosti, u Međimurju živi sa tri godine mlađom suprugom Judy, pedagoginjom američke književnosti.

Rođen sam u Jacksonu, u američkoj saveznoj državi Michigan, a supruga u Colorado Springsu. Judy i ja smo u Hrvatskoj od 1978. godine, a u Međimurje smo iz Beča doselili 1995. Najprije smo živjeli u Zagrebu gdje sam kao gost – student na Filozofskom fakultetu pet godina studirao slavistiku. Tamo sam upisao i Fakultet strojarstva i brodogradnje, obzirom da je to struka slična mojoj, no veliki mi je problem predstavljala stručna terminologija pa studij nisam završio.

Bilo kako bilo, pisanje radova o Zrinskima uvelike mi je pomoglo i zbog kasnijeg baratanja terminologijom i zbog potrebe za snalaženjem u govoru što se kasnije pokazalo pravim bogatstvom za učenje hrvatskog, svoju priču započinje gospodin Whiting.

Koje su vam razlike između SAD-a i Hrvatske te drugih zemalja u kojima ste boravili najprije upale u oko ?

Malo je reći da je Europa za nas predstavljala kulturni šok, no sada smo već apsolutno navikli. Primjerice, jedna od prvih razlika koja mi pada na pamet bila je matematika. Kad sam studirao na FSB-u, uvidio sam da vi imate drukčije principe npr. zapisivanja i računanja razlomaka. Drugi problem, kad sam već počeo hvatati hrvatski jezik, bio je susret na Filozofskom fakultetu sa čakavskim narječjem i dijalektalnim govorima općenito.

Druge se razlike tiču svakodnevnih stvari kao što je hrana. U SAD-u su jela ponešto slađa, no priviknuo sam se. Ono što mi često nedostaje su američke krafne. Ima ih i ovdje, ali to nije to. Kod nas postoji franšiza koja ih pravi, od posebnog su tijesta. Međutim, neke mi stvari odavde fale i kad sam u Americi. Prije svega to su europska kava i hrvatski kruh. (smijeh)

Čime se primarno bavite? Lokalnoj ste javnosti najpoznatiji po istraživanju obitelji Zrinski.

Predajem novozavjetni grčki na Teološkoj biblijskoj akademiji u Krapini, te sam jedan od osnivača te institucije. Akademija je obrazovna ustanova koja predstavlja evanđeoska uvjerenja. Moja je vjera jedan od razloga zbog čega me privlače epizode protestantizma u obitelji Zrinski, o čemu smatram da se ustručava govoriti pozitivno. Reformacija je imala mnoge pohvalne posljedice na razvoj Europe, od otvaranja tiskara – onih u Nedelišću i Varaždinu koje su Zrinski držali od 1571. do 1587. – do općenitog opismenjavanja stanovništva; knjige su se prevodile na narodni jezik i postale dostupne, ljudi su naučili propitkivati autoritet zemaljskih institucija što je dovelo do razvoja znanosti itd. Nema stoga smisla da takva, izrazito zanimljiva i važna tema kao što je protestantizam Jurja IV. Zrinskog, sina Nikole Zrinskog Sigetskog, ostane prešućivana i skromno predstavljana.

Smatrate li da je Hrvatska općenito tolerantna zemlja? Primjerice, u vjerskom smislu?

Da, mislim da je tolerancija na prilično visokoj razini. Štoviše, ovdje se mogu u javnosti izvoditi neke stvari koje u SAD-u predstavljaju problem. Supruga i ja smo glazbenici, ona svira glasovir, ja već dugo ne sviram, ali sam običavao pjevati. Pred otprilike 18 godina slomio sam nožni prst i završio u bolnici. Kad sam se malo oporavio, dobio sam ideju da kolegama pacijentima otpjevamo par duhovnih božićnih pjesama. Naišli smo na pozitivnu reakciju. U SAD-u to nije moguće jer se kršćanstvo nastoji odstraniti iz javnog života, kako politika diktira sekularizaciju. Brojni se žitelji nadaju da će novi američki predsjednik to promijeniti.

Smatrate li da je došlo do svojevrsne komercijalizacije Zrinskih?

Mislim da ih političari na svečanostima ili događajima o Zrinskima ispravno priznaju kao plemenite velikane ovog kraja, ali pod krinkom plitke nepolitičke pobude. Organizatorima prigoda pak odgovara da su ovi prisutni. Zrinski su svakako velika obitelj u hrvatskoj povijesti, te zato ima velikog potencijala za promicanje povijesti i vrednota povezanih s njima. Prema ostvarivanju tog cilja treba usmjeriti financijska sredstva koja mogu nabaviti političari i drugi sponzori.

Biste li se željeli vratiti u Sjedinjene države?

Povremeno putujemo u domovinu, ali teško mogu zamisliti da se tamo trajno nastanimo. Supruga i ja smo više od pola života u Europi. Bilo bi se naporno privikavati na taj drugi način života. Za Europu nas veže i obitelj: imam četiri unuka, kako naša starija kći Harmony ima dvoje djece i živi u Belfastu, dok je mlađa, Heidi, puno bliže – živi na Belici, udana je za tamošnjeg baptističkog pastora Benjamina Turkalja. Zet i ja radimo na pripremanju udžbenika novozavjetnog grčkog. To mi je velika želja, ne samo zato što taj jezik predajem na Teološkoj akademiji, već i zato što me jezici fasciniraju, te sam primijetio određene sličnosti između hrvatskog i grčkog.

Mnogo ste putovali i doživjeli običaje i kulturu raznih zemalja. Govorite li još koji strani jezik?

Osim engleskog kao materinjeg te hrvatskog, govorim i njemački jezik. Naime, sa suprugom sam prije dolaska u Hrvatsku živio 12 godina i u Austriji, u Beču. Austrija nije daleko, praktički vam je u susjedstvu, ali i tamo su primjetne neke kulturološke razlike. Hrvati su puno otvoreniji. U Beču su me susjedi znali ukoriti zato što bih ih pozdravio na ulici, a ne pred njihovom kućom. Novozavjetni grčki izučavam profesionalno, a snalazim se i u hebrejskom koji je iznimno važan i koristan za proučavanje Biblije.

Kakvi su vaši dojmovi o Međimurju i planovi za budućnost?

Želim dovršiti udžbenik grčkog i nastaviti se baviti proučavanjem Zrinskih. Pred sedam godina, 2009., izdao sam knjigu o toj plemićkoj obitelji, a naknadno šest znanstvenih radova. Smatram da je Hrvatska, pogotovo Međimurje, bogata poviješću i kulturom, no i dalje ima neotkrivene i neobrađene građe o Zrinskima i njihovu dugom razdoblju ovdje. Volio bih doprinijeti rasvjetljenju te povijesti i manje poznatih činjenica.