Tragovima prošlosti 19.08.2016. 12:58. Zadnja izmjena: 19.08.2016. 12:58.

Kolekcionar

Srećko Pospišil: Stare čestitke i razglednice diraju me kao čovjeka, a i grafičara u meni

U Čakovcu je nedavno javnosti predstavljena knjiga “Škrinjica nostalgije”, kojom je svoju kolekciju starih poštanskih čestitki, ali time i sebe kao kolekcionara predstavio Srećko Pospišil iz Čakovca. Svečanost promocije održana je u Gradskoj kavani u Čakovcu, u petak, 29. srpnja. Srećko je već izdao tri knjige srodne tematike, “Čakovec negda” izašla je 1992. godine, “100 godina čakovečkih razglednica” 2004. godine, dok se “Pozdrav iz Međimurja” pred javnošću pojavila 2012. godine. One su bile izraz jednog smjera Srećkovog interesa, to su razglednice Čakovca, u prve dvije knjige, a Međimurja šire u trećoj. Zainteresiranima je tako predstavio najveći dio tog dijela svoje zbirke, oko tisuću od 1.200 razglednica te tematike. Onaj koji je tako odao počast Čakovcu i Međimurju rodom je Zagrepčanin. Srećko objašnjava: - Otac Branko je bio strukom grafičar i 1961. godine je dobio posao u “Zrinskom”, tako smo došli ovamo kad sam imao 12 godina. Ali tu sam već 55 godina, ja sam Međimurec. 

U ljubavi prema razglednicama i čestitkama progovara crta koju je naslijedio od oca. Srećka mnogi znaju po tome što je trideset godina radio u Poreznoj upravi, do umirovljenja pred dvije godine. No, strukom je i on grafičar, po specijalnosti strojoslagar. Prvih deset godina radnog vijeka je i proveo u branši, u “Zrinskom” i Tiskari “Varteks”. Objašnjava kako je došlo do toga da počne sakupljati razglednice i čestitke.

- Majka Nada mi je jednom pokazala razglednicu, motiv je bio Zagreb, koju je dobila od svoje majke Pauline, negdje početkom ili sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća. Ta je razglednica dotaknula neki živac u meni i kao čovjeku, a i kao budućem grafičaru, jer sam se već pripremao za struku. Fasciniralo me kako je ona bila kvalitetno tiskana, koliko je u nju bilo uloženo vještine. Tako sam ju ja zadržao, a počeo skupljati i druge.

Razlog usmjerenju interesa na razglednice Čakovca i Međimurja nije samo naš osjećaj lokalne pripadnosti i identiteta. Bilo je to i nastojanje da se snage i vrijeme ne rasipaju preširoko. No tako je nastala zbrka koja je predstavljena u tri knjige postala svojevrsna posveta, pa i spomenik Čakovcu i Međimurju s konca 19. do sredine 20. stoljeća. Osjetio sam da Čakovec i Međimurje treba i na ovaj način predstaviti, kaže jednostavno Srećko.

Knjigom “Škrinjica nostalgije” okrenuo se drugoj strani svog sakupljačkog interesa, poštanskim čestitkama i to onim starim, izdanim do 1939. godine, najstarijima među njima s kraja 19. stoljeća. Ovaj dio Srećkove zbirke je i veći, knjigom je uspio predstaviti 750 od oko 5 tisuća čestitki u zbirci. Za čestitke u još većoj mjeri važi ono što je Srećkov unutarnji pokretač prema kolekcionarstvu.

- Grafičara u meni u tim čestitkama zadivljuje kvaliteta, u izradi je tada više nego danas naglasak bio na majstorstvu ljudi, jer je tehnologija bila manje razvijena. Ali i njihove poruke me kao čovjeka diraju, rađene su s dušom. Kasnije su čestitke postale serijski proizvod, a danas su gotovo i nestale, jer si čestitamo SMS-om, možda e-mailom. Čestitke koje imam su tako i podsjećanje na prošla i drukčija vremena i njihove vrijednosti. One su naziru i u motivima koje sam i tematski podijelio, tu su božićne i novogodišnje čestitke, uskršnje, a i one s hrvatskim domoljubnim porukama, meni posebno drage, neke još iz vremena Austro-Ugarske monarhije. Zato poručujem svima onima koji su nedavno primili neku čestitku ili razglednicu neka ju ne bace, neka ju sačuvaju, za sebe ili za nekog kolekcionara – za stotinjak godina one će biti dokument ovog vremena.

Srećko kaže da je odluka da izda ovu knjigu pala odmah pošto je javnosti predstavio onu treću. Osjećaj da je važno da pokaže ovaj dio zbirke sazrijevao je s tim kako su izlazile njegove prethodne knjige, a i s time kao su bile prihvaćene. Čestitke smatra nekako intimnijim dijelom svog kolekcionarstva. Nisam isprva mislio da bi to moglo nekoga zanimati, kaže. “Škrinjica nostalgije” je i bio i najzahtjevniji od četiri izdavačka poduhvata, već u grafičko tehničkom smislu, što je sama tema iziskivala, a i u onome što uz to ide. Srećko ističe što mu je davalo snage da obiman posao prebali preko leđa.

- Za svoje kolekcionarstvo pa i za to što su izdane knjige dugujem zahvalnost svojoj obitelji, na podršci i strpljenju, kćeri Pauli i sinu Đinu, unuci Petri i unuku Svenu. Sven je nedavno i obolio i ja sam si rekao da moram ustrajati u  onome što traži puno energije i zato kako bih njega obodrio. Ovu knjigu tako i njemu posvećujem.

Poduhvat kakav je izdanje knjige ne bi mogao ostvariti bez spremnosti drugih da pomognu. Ističe one kojima mora posebno zahvaliti. - U pripremi knjige je kao menadžer izdanja odlučujuću ulogu odigrao Mario Ružić, već drugi puta, i kod prethodne knjige smo tako surađivali. On je i moj bliski prijatelj, kilometri koje smo skupa prošli da bismo pokucali na sva vrata gdje smo očekivali pomoć sigurno se broje u tisućama, puno smo toga skupa prošli. Od onih koji su surađivali na samoj knjizi ističe se Silvija Sitta, prof., etnologinja i kustosica Gradskog muzeja Bjelovara, ona je autorica tekstova. Za odlični izgled knjige je zaslužan grafički urednik Jurica Hoblaj, a tu su i recenzenti, mr.sc. Zlatko Bacinger i Ivan Pranjić, prof.

Ambiciozan izdavački projekt kakav je “Škrinjica nostalgije” traži i značajna sredstva. Srećko zahvaljuje svim sponzorima, tim srdačnije što je bilo i dosta onih koji su pomoć odbili, a na naki način su bili pozvani da ovakvu knjigu pomognu, kaže s dozom gorčine. Dok su neki manji obrtnici rado dali prilog, bilo je većih tvrtki koje su hladno poručile da i ne dolazimo, jedno odbijanje je obrazloženo i s “dođite kad budete spremali nešto lijepo”. Kolekcionarstvom se ljude upoznaje s jedne, a skupljajući sponzorstva s druge strane, naučio je Srećko.

Zasad je ispunio poriv da svoju kolekciju javno predstavi. Možda će i peta knjiga, ali za to još nema čvrstih planova. Ako bude, njome će se već predstavljeno prikazati u novom svjetlu. Sada, međutim, treba i drugdje u Hrvatskoj predstaviti “Škrinjicu nostalgije”, za to je planiran niz promocija, a i pratećih izložbi. One pak koji Srećka i njegove knjige već poznaju ili će ih zaintrigirati tema ove najnovije upućujemo da će se knjigu moći naručiti na mrežnoj stranici sreckopospisil.com, koja je u pripremi.