Adrenalin raste od zvuka pucketanja vatre

 - Moja mama štrika. Pokazivala mi je kako to ide i nikako mi nije išlo, dok je ona radila usput, gledajući televizor. Kako ona štrika praktički zatvorenih očiju, tako ja mogu vrtjeti svoj poi, nasmijano objašnjava Ela Horvat, voditeljica poi radionica u Prostoru čakovečkog Centra za mlade. Za ovu nesvakidašnju kombinaciju plesa i žonglerske tehnike, podrijetlom s Novog Zelanda, počela se zanimati prije tri godine.

- Na festivalima sam se prvi put susrela s tim. Vidjela sam kako drugi vrte i kakve trikove izvode pa sam se krenula informirati. Osnove sam naučila od jedne djevojke, a kasnije sam sama počela vježbati, gledajući videozapise putem interneta, priča dvadesettrogodišnja studentica iz Male Subotice. U početku je, priznaje, bilo teško uhvatiti ritam i uskladiti pokrete jer bavljenje ovom aktivnošću iziskuje maksimalnu fokusiranost kao bi se jednom rukom izvodila jedna kretnja, a drugom druga. No trud se isplati jer su benefiti višestruki – od zabave do poboljšanja koncentracije, koordinacije i motorike. - Potrebno je jako puno vježbe. Svaki novi trik boli dok se ne nauči. Bez vježbe nema uspjeha i napretka, ističe u razgovoru. Upornost ju je dovela do toga da poi danas vrti k'o od šale te priređuje prave cirkuske točke koje uključuju i vatru od čega se mnogima ledi krv u žilama. 

- Nekima možda djeluje strašno ono što radim, ali meni nije. Kad upalim vatru, krenem vrtjeti i čujem zvuk pucketanja vatre, adrenalin mi još više poraste! Nekoliko puta sam se udarila, čak jednom prilikom i malo zapalila obrvu, no većih ozljeda nije bilo, priznaje naša sugovornica. Ljubav prema ovoj pomalo neobičnoj aktivnosti odlučila je prenijeti i na druge te nedavno započela s edukacijom zainteresiranih u sklopu programa Centra za mlade Čakovec.