Kuće pune mačaka, a novca niotkud

Sklonište dobrote, čakovečka udruga koja brine o mačkama, nema stalan izvor prihoda niti azil. Zbrinjavanje mačaka, cijepljenje i sterilizacija iz mjeseca u mjesec stvara velike dugove prema Bioinstitutu. - Ime Udruge malo je nezgodno. Iako se zovemo Sklonište dobrote, mi nemamo sklonište, već su sve naše mace smještene po kućama zbog čega je broj koji možemo primiti strogo ograničen, a nove mace stižu svaki dan. Nazovu nas ljudi koji su pronašli mačke i pitaju kamo da ih dovezu, a mi nemamo prostor, pojašnjava Damira Marušić, volonterka koja je u Udruzi aktivna od samih početaka.

- Kada je riječ o udruzi koja se bavi životinjama, ljudi očekuju da nas u svakom trenutku mogu nazvati i da im možemo pomoći, a mi smo svi volonteri koji ovo rade dok nam to poslovne obaveze dopuste, kaže Marušić. Kad im u ruke stigne bolesna mačka, prioritet je izliječiti ju i cijepiti kako se bolest ne bi širila među drugim životinjama. Kod mačaka ne postoji obaveza čipiranja, pa je primarno mačke cijepiti i sterilizirati.

- Edukacija građana o sterilizaciji jedan je od glavnih ciljeva našeg rada jer predstavlja jedini humani način rješavanja problema velikog broja mačaka u Međimurju. Rad im olakšava i Bioinstitut koji dopušta da troškove cijepljenja, sterilizacije ili potrebnih operacija podmiruju kako mogu. Do nedavno njihov je dug prema Bioinstitutu iznosio 26.000 kuna, no sada je, uz pomoć Županije i donacija građana smanjen na 8.000 kuna.

- Veterinarski troškovi su nam ogromni jer u većini slučajeva zbrinjavamo bolesne, ozlijeđene mačke koje zahtijevaju posebnu pažnju i veterinarsku skrb. Najveći je problem što nemamo stalne prihode, već ovisimo o donacijama i ne možemo ništa planirati. Trenutno smo u pregovorima sa Županijom i Gradom kako bismo osigurali stalne mjesečne prihode. Županija je dala svoju podršku, a Grad se trudi, no zbog velikog pritiska to nije dovoljno, pojašnjava Damira. Hrana nije toliki problem jer su ljudi skloniji donirati hranu i ostale potrepštine nego novac.

Problem je tim veći jer je ovo jedina takva udruga na prostoru sjeverozapadne Hrvatske pa zbrinjavaju mačke i iz ostalih županija. U tri godine Udruga je s ceste maknula 484 mačke, a 300 ih je udomila. Napominju kako mačke kod njih ostaju do udomljenja, a svoje nove vlasnike godinama čekaju mačke s invaliditetom, stare i obične mačke. Financiraju se donacijama i uplatama građana za kumstva. Mačke se udomljavaju uz ugovor u kojem se novi vlasnik obvezuje na sterilizaciju. Damira kaže da nekima to predstavlja problem jer mačku ne žele sterilizirati, no to je uvjet bez kojeg životinju ne pristaju udomiti. Događalo se i da udomitelji vrate mačku koju su odlučili udomiti. - Da, ponekad se i to dogodi, ponajprije jer ljudi ne slušaju kad im kažemo kakvog je maca karaktera. Morate znati da s mačićima ima puno posla. Njih treba odgojiti i učiti pravila ponašanja te su jako nestašni jer tek upoznaju svijet. Odrasle mačke moraju proći period privikavanja, no puno se brže prilagode vašim obavezama i većinu dana ionako prespavaju, poručuje Damira