U DRUŠTVU MEĐIMURSKIH SAMACA

Udruga međimurskih samaca djeluje 14 godina i iz dana u dan povećavaju članstvo. Trenutno su najjača udruga u Hrvatskoj sa 163 člana, među kojima prevladavaju žene. Predsjednica Marija Belović iz Pribislavca tu činjenicu pripisuje ženskoj prirodi:
- Mi smo žene takve. Uzet ćemo problem u svoje ruke i riješiti ga. Ako smo usamljene, potražit ćemo društvo koje nam odgovara, a veseloj atmosferi nećemo odoljeti. To primjećujemo i s našim novim muškim članovima koji obično u početku sjede u kutu i šute. Zato nam je u cilju povećati broj muških članova, no našim društvom još uvijek u velikoj mjeri caruju predrasude. Činjenica je da je samim ženama teško ući u ugostiteljski lokal jer je velika vjerojatnost da će doživjeti neugodnost ili se jednostavno loše osjećati. S muškarcima je u tom smislu drugačije, a ima i onih koji se u našem društvu ne bi dobro osjećali jer preferiraju pijaču. Na našim druženjima nema opijanja, već isključivo veselja. Ne toleriramo agresivne ljude sklone opijanju. Svatko od nas može popiti koju čašicu, ali druženje i međusobno prijateljstv najvažnije su. Zato i funkcioniramo kao jedna velika, složna obitelj. Katkad nas u okolini doživljavaju kao ljude kojima je isključiv cilj naći nekog s kim će živjeti. Međutim, takvih je slučajeva u našim redovima manje, dok je puno više ljudi koji se ovdje osjećaju dobro, koji na našim druženjima u Hotelu Park u Čakovcu (nedjeljom od 18 sati) pune baterije za sve što im život nosi i koji se s tih druženja s osmijehom vraćaju kući. Ako imaju, primjerice, zdravstvenih problema, i njih lakše svladavaju uz dozu radosti. Imali smo i nekoliko susreta naših članova koji su završili brakom (prošle smo godine imali jednu svadbu) i sada su ti ljudi naši pridruženi članovi.
Donedavno su nam na druženja dolazili jedna baka i unuk. No, baka je sada lošijeg zdravlja, a unuk se oženio. Svi naši članovi raduju se posebnim prigodama koje obilježavamo - poput Valentinova, 8. marta, Fašnika, dočeka Nove godine, ali i zajedničkih ljetovanja, sportskih susreta te susreta sa samcima iz srodnih hrvatskih i slovenskih udruga. Financiramo se, uglavnom, vlastitim snagama, ali želim zahvaliti i Gradu Čakovcu koji nam uskače “infuzijama” za oporavak. Pozivamo sve samce da nam se pridruže. Primamo sve - od 28 do 108 godina života - ispričala nam je Marija Belović kojoj teče drugi mandat na čelu Međimurskih samaca u čijim je redovima od osnutka i u kojima je ranije bila tajnica. Na nedavnoj godišnjoj skupštini članovi Udruge odradili su formalni dio te jedva dočekali onaj ležerniji uz glazbu i ples.

EH, DA JE VIŠE NEDJELJA U TJEDNU...

Strahoninčanin Rudolf Posavec dopredsjednik je Udruge u kojoj je 4 godine:
- Nitko tko to nije osjetio na svojoj koži, ne zna koliko je samoća teška. Za mene je Udruga obitelj, mjesto kojem pripadam - kaže R. Posavec.
Udruzi se prije dvije godine pridružila i majka 4 djece Darinka Hajdarović iz Belice:
- Nakon suprugove smrti, bila sam depresivna, pa mi je i moja liječnica preporučila druženje i izlazak među ljude. Došla sam ovamo i nisam požalila. Sve mi je lakše izdržati nakon naših druženja kojima vladaju smijeh, veselje i dobra glazba - dodaje Darinka.
Dugogodišnji član Udruge i tajnik je Mirko Petek iz Gornjeg Hrašćana koji željno čeka nedeljna druženja. Eh, kad bi tjedan imao više nedjelja...
- Svake nedjelje okuplja nas se više od stotinu, i to dovoljno govori kakva atmosfera vlada među nama. Ovdje se ljudi upoznaju i ubrzo shvaćaju da ih spajaju iste sudbine - rekao nam je M. Petek.

“DRAKSARICA” ZADUŽENA ZA - MUŠKARCE

Upoznajem i Nadu Karge, rođenu Novakovčanku koja živi u Pribislavcu i koja mi je napomenula da napišem da je - Draksarica!
- Tak budu moji Novakovčani znali iz koje sam familije. Inače, u Udruzi sam “zadužena” za muškarce koji se boje emancipiranih žena, ali i za sve ostale članove koji su povučeni. Što se tiče nas emancipiranih žena, poručujem muškarcima da nas se ne moraju bojati jer smo mi najnježnije. Važno je da svatko osjeti veselje zajedništva. U Udruzi sam tri godine i - preporođena sam. Kroz ova druženja upoznala sam i pola Međimurja jer sam dugi niz godina provela u Njemačkoj. Istina je da svaki čovjek traži srodnu dušu, ali ako je i ne nađe, među nama više neće biti usamljen.

SPOJENA SRCA

Na druženju Međimurskih samaca susrećem dva para: Zdenku Vukelić iz Gornjeg Hrašćana i Matu Andročeca iz Varaždina te Čakovčane Veru Berljak i Đuru Pongraca.
- Zdenka i ja upoznali smo se u redovima udruge prije nešto više od dvije godine. Naši prvi kontakti bili su kroz sportsku suradnju: Zdenka se pripramala za sportske susrete, a ja sam bio trener. Ružno je biti sam, i to me dovelo u varaždinsku udrugu, a potom sam prešao u Međimurske samce i, moram priznati da sam se potajno nadao da ću sresti srodnu dušu. Danas je moj život oplemenjen i bolji - kaže Mato Andročec.
- Nakon što smo se upoznali, ubrzo smo shvatili da imamo puno sličnosti. Oboje volimo šetnje, prirodu, rekreaciju, ali i ples koji nam na ovim druženjima ne nedostaje. Život je ljepši ako znaš da se netko raduje trenucima s tobom - dodaje Zdenka.
Vera i Đuro postali su par prije dva mjeseca:
- Prve razgovore vodili smo kao plesni partneri i tako smo se na ovim našim druženjima zbližili te shvatili da odgovaramo jedno drugom. Čovjek nije stvoren da bude sam - rekla nam je Vera.
- Imao sam prilike proći svijetom i družiti se s raznim ljudimam, što mi je uvijek odgovaralo. Uz prijatelje je uvijek ljepše, a samoća nije samo teška - ona je bolest - dodaje Đuro koji, kao i Vera, ima odraslu djecu koja podržavaju njihovo prijateljstvo.
Željka Drljić