Udruga Serjojnske mame i bebe: Učimo jedni od drugih i čuvamo prijateljstva

Udruzi zanimljivog imena Serjojnske mame i bebe, koja djeluje u Murskom Središću, nema u Međimurju slične. Barem ne toliko da bi se iz imena dalo iščitati da se negdje okupljaju, druže te kontinuirano bave nizom aktivnosti baš - mame i bebe. Udrugu su osnovale prije više od dvije godine tri mlade majke: Ananamarija Bićanić, Marina Matjašić i Kristina Jambrošić.

Na druženjima, radionicama ili predavanjima okupljaju se i tate i djedovi i bake s malim “puzavcima”, “potrkušcima” ili predškolcima koje na radionice i vježbaonice dovode od četvrtog mjeseca života do predškolske dobi. Udruga je od početne tri mlade majke narasla na današnjih pedesetak članova, a što je to privuklo i privlači u udrugu nove članove objašnjava njezina predsjednica Ananamarija Bićanić: - Tijekom cijele godine organiziramo bogate i raznovrsne aktivnosti, zato se sve više mladih majki, ali i očeva (da ne budem nepravična prema supruzima), djedova i baka uključuje u naše projekte.

NEŠTO VIŠE

- Kad smo se okupile oko ideje da nešto više napravimo za naše bebe, mislile smo prvo na organizaciju u suradnji s vrtićem, pa je u Vrtiću Maslačak dva puta mjesečno i počelo okupljanje radi dječje igre i razmjene iskustava između nas, mladih mama. Kako su ideje dolazile jedna za drugom, a zbog nedostatka prostornih i drugih uvjeta nisu se sve mogle realizirati u ustanovi, savjetovano nam je da ih formaliziramo u udruzi. Na taj nam način može pomoći i Grad Mursko Središće koji puno aktivnosti poduzima kako bi bio istinski “grad - prijatelj djece”. Sredstvima koja nam daju na raspolaganje za naše projekte te našim vlastitim sredstvima mogli smo osigurati adekvatan prostor u kojem se nalazimo, u Murakenu. Mislim da osnovni cilj koji smo zacrtale s osnivanjem udruge - poboljšanje života djece i obitelji na području grada Murskog Središća - izravno i ostvarujemo. Na radionicama i vježbaonicama za djecu nalazimo se svakog tjedna dva ili više puta, kaže Anamarija.

IMAMO I DOULE

- S nama rade stručne osobe, dragocjena je pomoć odgojitelja, fizioterapeuta, logopeda, nutricionista, fizioterapeuta ili doula (educirana i iskusna žena koja pruža kontinuiranu emocionalnu, fizičku i informativnu potporu majci prije, za vrijeme i netom nakon poroda). Moramo biti svjesni činjenice da nam danas, u našem “sjedilačkom” načinu života i rada u zatvorenim prostorima nedostaje kretanja i fizičke aktivnosti, pa je iznimno važno potaknuti roditelje, a i njihovu djecu na aktivniji način života. Djeci u današnje vrijeme nedostaje tjelesna aktivnost kao normalan dio dana, smatra naša sugovornica.

SVI NA PLES

Kad počne tjelesna aktivnost o kojoj priča Anamarija, u vježbaonici Murakena brzo se pokaže kome ona nedostaje. Kad mališani krenu u ples ili vježbanje za svojim “tetama”, odgojiteljicama Isabelom Lisjak i Matejom Tuksar, mame, tate, a ponekad i bake i djedovi moraju se uključiti. Nema tad izgovora, bistrooke curice i kuštravi dječarci pokazuju im kako se vježba: “Gedaj, ovo je sfpaga!”... Krenu i brojiti, jer ima već i “velikih” koji to znaju, a “tete” im u plesu, vježbi i igri vješto “podvaljuju” i učenje stranih jezika. Onako usput, jer dječji je mozak kao spužva, upija odmah svako novo zrno znanja.

Marina Matjašić, koja na plesnu radionicu i vježbaonicu dolazi sa svojom trogodišnjom Lucijom, kaže da i mame imaju što naučiti: - Za nas mame radionice su iznimno korisne, educiramo se o više tema, primjerice o pravilnom uvođenju dohrane za bebe od šest mjeseci do godine dana, o pravilnoj prehrani, o nošenju beba (da nam ne strada kralježnica!), o lijekovima i djeci, o privikavanju na prvi razred osnovne škole, o oralnoj higijeni od najranije dobi, o govornom razvoju i artikulacijskim teškoćama... Imamo i edukacije za buduće mame o prirodnom porodu, o porodu u pokretu, o svemu što mlade majke može zanimati.

MOJ VITO

- Tu je - čim je čula da se nešto govori o porodu, mamu prekinula Lucija koja je počela objašnjavati, milujući mamin trbuh: “Mama nosi bebu, to je Vito, moj braco...” i zatim, sasvim ozbiljno, bez treme pred nepoznatim “stričekom”, rekla da je ona smislila ime bratu kojeg čeka, brbljavo i rječitije nego bi se za njenu dob očekivalo.

ČITAJ MI PRIČU

Članice udruge Serjojnske mame i bebe puno koriste i gradsku Knjižnicu i čitaonicu. Barem jednom mjesečno u Knjižnici su radionice u kojima odabrane knjige mališanima čitaju odgojiteljice iz Vrtića Maslačak, a svojim mališanima čitaju i mame.
Susreti mališana sa svetim Nikolom ili Djedom Mrazom i prigodno darivanje tek su usputne aktivnosti udruge - na radost mališana, ali ne i manje važne. Ili barem jednako važne koliko i održavanje stalnog kontakta preko FB stranice udruge na kojoj se ili putem koje se uvijek dođe do potrebne informacije, dogovora, akcije ili novih prijateljstava.

Ida Horvat je serjojnska sneha iz Slovenije, njene Mila (5) i Ana (3) u udrugu su uključene baš zahvaljujući novim prijateljstvima: - Prijateljice su me pozvale i mi smo od početka u udruzi. Moje cure rado plešu, druže se s drugom djecom i uče. Tu je najlakša socijalizacija, rano navikavanje na veće društvo izvan obiteljskog kruga, a zanimljivo je koliko se djeca žele družiti sa starijom djecom te pokazuju prirodnu želju za učenjem. I mi mame imamo uvijek iskustava koja je dobro razmijeniti. Radionice su za nas poučne i mislim da je osnivanje ovakve udruge bila istinski pametna inicijativa.

Sanja Čalopek u svom razmišljanju iznosi zapravo i poantu kojoj se teži: - Nije samo važno to što se mi savjetujemo međusobno, pa i što učimo na radionicama sa stručnjacima. Uvijek imamo o čemu i razgovarati, naročito kad iz vježbaonice uspijemo pobjeći na kavu ili čaj, malo oslobođene naših zahtjevnih, malih ispitivača. Važno mi je da moja Sara (5) bude sretna. Djeca su nam sretna, što se vidi, a onda smo i mi svi sretni - mame, tate, bake, djedovi..., kaže Sanja.