Legenda međimurske atletike, Franjo Preložnjak, nedavno primio nagradu za životno djelo

Začetnik međimurske atletike, jedan od novinarskih doajena našeg kraja, istaknuti kulturni djelatnik i sportski ribolovac – najkraći je mogući opis svega čime se tijekom svog bogatog života bavio Nedelišćanin Franjo Preložnjak. Još uvijek vitalan 80 - godišnjak prošle je godine u svoju vitrinu spremio još jedno vrijedno priznanje – Nagradu za životno djelo i izniman doprinos razvoju atletike u Hrvatskoj koju dodjeljuje Hrvatski atletski savez.

Franjo Preložnjak kraljici sportova posvetio je više od pola stoljeća svog života, a u razgovoru za naš tjednik, čiji je bio i dugogodišnji suradnik, vratio se do samih početaka.

Već na početku srednjoškolskog obrazovanja, najprije u Zagrebu, poslije u Čakovcu, na školskim sam natjecanjima u trčanju na srednje i duge staze postigao nekoliko zapaženih rezultata i tako se zainteresirao za atletiku. Već sam tijekom obrazovanja, na trećoj godini tadašnje petogodišnje Učiteljske škole u Čakovcu završio i tečaj za atletskog trenera, a 29. rujna 1953. godine, u Nedelišću sam osnovao atletski klub, prvi u Međimurju te u njemu bio natjecatelj, trener i voditelj sve do 1956. godine kad sam zbog posla morao odseliti iz rodnog mjesta. No, članovi kluba su u relativno kratkom vremenu postigli zapažene rezultate pa smo 1956. godine primili pismena priznanja Atletskog saveza Hrvatske. U ono smo vrijeme inače trenirali na improviziranim skakalištima i bacalištima u središtu Nedelišća, pokraj nekadašnjeg doma kulture kao i na obližnjim livadama, a na natjecanja, primjerice u Varaždin, Zagreb, Bjelovar, Karlovac ili Osijek, odlazili vlakom.

* Zbog posla ste pauzirali od atletike, no, vratili ste joj se…

Da. Kad sam se s obitelji 1972. godine doselio u Čakovec s kolegama iz osnovnih i srednjih škola organizirao sam brojna školska natjecanja, da bi s još nekolicinom zaljubljenika u atletiku krajem 1977. godine, osnovao Atletski klub Međimurje Čakovec. Otada sam, pune 24 godine bio tajnik kluba, organizator svih aktivnosti, natjecanja, putovanja, koordinator trenera. Radio sam iz ljubavi, bez ikakve novčane naknade. Sve do izgradnje Sportsko rekreacijskog centra Mladost 1987. godine trenirali smo i organizirali natjecanja na terenima ondašnje Pedagoške akademije, a glavni nam je sponzor Građevinski kombinat Međimurje, već nedugo nakon početka rada kluba izgradio objekt sa svlačionicama te obnovio atletska borilišta i sportski park.

Članove kluba kroz sve to vrijeme vodio sam na više od 170 natjecanja izvan Međimurja, pa i Hrvatske, diljem bivše države. Često su nam se pridruživali te nam pomagali i roditelji naših mlađih natjecatelja, a iz svega su se rodila i divna poznanstva te prijateljstva. Inače, od gotovo tisuću mladih natjecatelja koliko ih je dosad bilo aktivno u AK Međimurje najveći uspjeh ostvario je 1996. godine skakač u vis Dejan Dokleja kad je kao junior na mitingu u Italiji preskočio sjajnih 214 centimetara te se plasirao na Svjetsko juniorsko atletsko prvenstvo održano u Sydneyu. Dejanov trener bio je Attila Horvath, a u radu Kluba istaknuli su se i treneri Boris Cizar, Bosiljka Gjerapić, Franjo Kolman, Željko Jagec, Renato Čuka, Branko Augustić, Branko Todorović, Aleksandar Žbulj i drugi.

* I danas ste vezani uz AK Međimurje..

Prije 15 godina zahtjevne operativne poslove prenio sam na mlađe snage, no, nastavio sam pomagati koliko sam mogao, kao član izvršnog odbora, a unatrag nekoliko godina sam i počasni predsjednik Kluba, dok je organizacijski predsjednik Stjepan Koraj, a tajnik Mario Dobša. Godine 1994. s radom je počeo i atletski klub u Nedelišću, a unatrag nekoliko godina djeluje i AK Mursko Središće, tako da je atletika danas u Međimurju popularna.

SUDAC

* Godinama ste bili i atletski sudac..

Tečaj za suca završio sam s 18 godina, a 1989. godine stekao sam i status međunarodnog atletskog suca, a pri svemu mi je mnogo pomogao istaknuti pedagog i jedan od najpoznatijih atletskih aktivista u Hrvatskoj Varaždinac Dražen Ožeg. Kao sudac i kontrolor bio sam angažiran na više od 250 natjecanja, od školskih, regionalnih, državnih do međunarodnih, primjerice Univerzijade 1987. godine, Juniorskom atletskom prvenstvu Europe u Varaždinu 1989. godine i 2. svjetskim vojnim igrama 1999. godine u Zagrebu.

NOVINAR

* Afirmaciji atletike doprinijeli ste i kao novinar...

To me raduje. Stotine vijesti napisao sam ponajprije za List Međimurje, ali i druge tiskovine, a kad je riječ o sportskom novinarstvu, 1998. godine bio sam jedan od inicijatora osnivanja Sekcije sportskih novinara Međimurja i njen prvi predsjednik.

VIŠE OD 20 PRIZNANJA

Franjo Preložnjak je i dobitnik više od 20 priznanja – uz ostala, najvišeg državnog sportskog priznanja – Reda Danice hrvatske s likom Franje Bučara kojim ga je 1997. godine odlikovao predsjednik Franjo Tuđman, Nagrade Zrinski Međimurske županije 2014. godine, Priznanja za životno djelo Franjo Punčec Zajednice sportskih udruga i saveza Međimurske županije 2003. te onog Hrvatskog atletskog saveza spomenutog na početku ovog članka.

Posebno je, naglašava, ponosan što su mu na nagradi čestitali legendarni atletičar, višestruki prvak svijeta i svjetski rekorder u skoku s motkom, danas dopredsjednik Svjetske atletske federacije Sergej Bubka, predsjednik Europske atletske federacije Svein Arne Hansen kao i čelnik Balkanske atletske federacije Dobromir Karamarinov.