Martina Bezek iz Murskog Središća: Trčanje je moj ispušni ventil

- Ušla sam u trkačke vode relativno kasno, s 26 godina. Želja mi je bila istrčati maraton. Rekla sam da ću prestati čim otrčim zacrtanu dionicu, no jednom kad istrčiš maraton i vidiš te „luđake“, ne možeš prestati. Uđeš u neki drugi svijet, upoznaš brdo istomišljenika i još više zagrizeš za trčanje, započinje svoju priču Martina Bezek (36) iz Murskog Središća, po zanimanju medicinska sestra. Afinitet prema sportu pokazivala je još od malih nogu, a njezin prirodni talent prema trčanju prvi je prepoznao profesor tjelesne i zdravstvene kulture u srednjoj školi. Obaveze su je tad spriječile da se učlani u atletski klub, no godinama kasnije poriv prema trčanju očito zakopan duboko u njoj, sam je isplivao na površinu. Jednog dana obula je tenisice i krenula.  

- Radim u Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije već 15 godina. Obožavam svoj posao, ali je u isto vrijeme jako stresan. Trebao mi je neki ispušni ventil koji će me osloboditi stresa i pomoći mi da se osjećam zadovoljnije. To sam pronašla u trčanju, ono je moja meditacija. Nema ljepšeg osjećaja nego doći kući nakon napornog dana, obuti patike i prepustiti se cesti, opisuje naša sugovornica. 

Usudi se i uspjet ćeš!

Trčanje za gušt do prvog raskrižja i natrag vrlo brzo preraslo je u nešto više. Nakon samo nekoliko tjedana okušala je svoj uspjeh na prvim trkama. Treće mjesto na prvom natjecanju – utrci grada Mursko Središće, te sjajni rezultati na narednim utrkama od sedam i 10 kilometara u susjednoj Sloveniji, dali su joj dodatni podstrek da se pripremi za polumaraton i kasnije za maraton. Svoj zacrtani cilj ostvarila je nakon samo nekoliko mjeseci treninga te 2008. godine istrčala prvi maraton u Zagrebu. Kasnije su se uspjesi i medalje nizali sami od sebe, a danas više ni sama ne zna gdje (ni)je sve trčala. One „male” trke od pet, sedam ili deset kilometara više ni ne spominje.

Najuspješnija na maratonu u Zagrebu 

Kao svoj najbolji rezultat karijere navodi maraton u Zagrebu iz 2010. godine koji je finiširala za tri sata sedam minuta i 20 sekundi te osvojila 1. mjesto u kategoriji Hrvata, a 4. mjesto u sveukupnom poretku. Na popisu postignuća na koja je najponosnija nalazi se i dva 24-satna ultramaratona – Svjetsko i Europsko prvenstvo u Francuskoj gdje je nastupila kao jedan od četiri reprezentativke Hrvatske koje su osvojile 9. mjesto u svijetu te peto u Europi, te druga u Irdningu na kojoj je u 24 sata istrčala čak 191,5 kilometar. Jedna je od dvije Međimurke koja se može pohvaliti da je završila ironman triatlon, izuzetno zahtjevnu disciplinu koja obuhvaća osam kilometara plivanja, 180 kilometara biciklizma i 42 kilometra trčanja. 

- Volim plivati, ali više onako penzinerski pa mi je plivanje bila najslabija karika. U trčanju sam s druge strane rasturila, a dobro mi je išao i biciklizam pa sam u sveukupnom poretku završila četvrta. Netko će možda reći da pretjerujem i da sam prenapuhana, ali iskusila sam to na vlastitoj koži pa mogu reći da je ironman mačji kašalj prema relaciji Zagreb-Vukovar, objašnjava Martina. Spomenuta dionica najljepša je, ali i najnapornija utrka koju je ikad istrčala. 

- Taj ultramaraton će mi zauvijek ostati urezan u pamćenje. Tijekom četiri dana istrčala sam 344 kilometra. Zadnji dan me i kosa boljela, ne samo cijelo tijelo, ali želja da završim utrku bila je jača od svega. Rekla sam da ću do Ovčare stići pa makar i puzeći, a na kraju sam bila prva žena koja je došla do cilja, ponosno dodaje Martina.

Osvojiti što više kilometara 

- Tempo mi se malo promijenio kad sam postala majka danas četverogodišnjaka Jakova. No, ne odustajem od trčanja. Budim se u pet ujutro i nakon što sina odvedem u vrtić imam vremena za trening. Obožavam trčati prema Bukovcu, Praporčanu ili Svetom Martinu na Muri. Uvijek idem u brege jer jako volim šume, Muru, prirodu...To me inspirira, priča nam Martina. Zbog obiteljskih obaveza više ne trči velike relacije, ali želja i dalje postoji.
-Mislim da sam polumaratone i maratone već usvojila i spremna sam ih istrčati svaki dan. Fascinira me sve što je ultra i voljela bih još jednom istrčati neku 24-satnu utrku ili dionicu od Zagreba do Vukovara. Nama trkačima želja je osvojiti što više kilometara, nasmijano zaključuje simpatična Martina.