Stjepan Topolnjak: Kako sam u Hajduk odveo na desetine klinaca iz Međimurja?

Tko još ne zna Stjepana Topolnjaka Štefa iz Nedelišća? Umirovljeni pekar koji ni sa 70 godina na plećima nimalo ne miruje. Redoviti je posjetitelj nogometnih utakmica mladih uzrasta u Međimurju, ali i šire. "Snima" ponajbolje igrače, komentira ih s njihovim trenerima te ih potom odvodi na probu u splitski Hajduk! 

Polovicom veljače tako je u Split poveo jedanaestorku rođenu između 2007. i 2009. godine. Klinci su razgledali Poljud, fotografirali se s prvotimcima Hajduka i odigrali dvije utakmice protiv mladih Splićana. Hoće li neki od njih jednoga dana navući dres "majstora s mora" pokazat će vrijeme. Hajduk djecu prati te one za koje se "zagrije" dovodi kad završe osmi razred. No, dovoljno je reći da je još davne 1984. godine Topolnjak u Hajduk odveo Roberta Jarnija... Prije toga, u mladosti, Topolnjak je i sam bio nogometaš.

- Počeo sam igrati s 13 godina, u nedelskom Borcu. Zvali su me Vukas; jasno da navijam za Hajduk, sviđa mi se što 1947., kad sam rođen, nisu prihvatili ime Partizan. S Dragutinom Vabecom igrao sam za pionirsku reprezentaciju Međimurja. Ali u Nedelišću mi nisu baš dali igrati. S jedne strane bili su tu konzervativni roditelji. Nekad se išlo na polje, a ne na nogomet. Osim toga, nisam mogao igrati jer sam išao u crkvu. Morao sam gledati drugu djecu s loptom. Takva su to bila vremena. Poslije sam igrao za Međimurec iz Dunjkovca i Pretetinca te za Bratstvo iz Savske Vesi. Iz nogometnih dana prvo čega se sjetim je nastup u dresu Međimurca, baš protiv Borca. Centrirao sam loptu, a ona je otišla u gol. Mislim da je viša sila vratila za ono što nisam mogao igrati. Bio je to gol za konačnih 4:4. Iz gledateljstva je utrčao Franjo Topolnjak i nosio me na ramenima - prisjeća se Topolnjak. 

Nakon igračke karijere trenirao je Borac, a potom, od 1981. do 1987. godine bio selektor mladih uzrasta Međimurja. 1987. godine dobio je trofej pomlatka HNS-a.

NADIGRALI DINAMOVCE

Trenirajući djecu iz cijelog Međimurja počeo je ponajbolje usmjeravati prema Hajduku. Robert Jarni, prisjeća se Topolnjak, došao je u MTČ s deset godina. Topolnjak je trenirao pionire. Vidjevši darovitost budućeg proslavljenog reprezentativca, kad je ovaj imao 16 godina, preporučio ga je poznatom treneru Sergiju Krešiću. 

- Potom su došli i Dinamovci, koji su također bili u igri. Otac mu je bio sekretar u Trikotaži i rekao im je: "Dobro ste došli, ovo je plava kuća. Ali, malo kasnite, dali smo riječ Hajduku." I nije odstupio - prisjeća se Topolnjak. Ostalo je povijest te tako smatra da i on ima udjela u bronci iz Francuske, gdje je Jarni, u četvrtfinalu, načeo Nijemce. Usmjerio je karijeru još jednog "Francuza", Dražena Ladića iz Gornjeg Hrašćana. I s Ladićem je Dinamo ispočetka "kilavio". - Trebao je otići na školovanje u mariborsku Kovinotehnu. Ne bi bilo ništa od svega toga... Došao sam kod Ladićevih i rekao im da će Varteks voditi brigu o njemu. Na kraju je, preko bugojanske Iskre, završio u Dinamu i reprezentaciji - kaže. Prisjeća se i, kako tvrdi, najboljih igrača koje je ikad vodio, a da nisu ostvarili puni potencijal. To su Božidar Kolarić Lupi i Bojan Varga Tinči.

LUPI I TINČEK IZNAD SVIH

- Onaj koji koči razvoj međimurskog nogometa, da ga ne imenujemo, Lupija je vratio iz Dinamove škole, u Omladinac iz Novog Sela Rok. A bio je čudo od djeteta. Tinček pak je obolio u JNA. Njih dvojica također su trebali biti u Francuskoj. Inače, treneri danas brzaju, treba ići onoliko brzo koliko djeca imaju smisla i osjećaja za igru - kaže. 
I tako je tijekom godina u Hajduk usmjerio više desetaka mladića. Imao je pauzu od 15 godina, jer je kao pekar za kruh, pekući ga, "služio" u Austriji. Od 2007. je u mirovini te je opet posvećen svojoj pravoj ljubavi. Upitali smo ga tko bi od onih koje je odveo u novije vrijeme mogao postati prvotimac Hajduka. - Prije svega to je Marko Žulić iz Palovca, rođen 2003. godine. U Split je krenuo s Ivanom Dominićem iz Male Subotice - kaže gospodin Topolnjak.  Dodajmo i da je, uz Ivana Ganzera, zaslužan za nastanak priznatog međunarodnog turnira U-12 u Dunjkovcu i Pretetincu.

Nije lako, ali pustili bismo Nikšu

Na nedavnu probu u Split Stjepan Topolnjak poveo je 11 mladića. To su Noah Peras, Vito Šegović, Silvio Žalac, Luka Novak, Niko Lesjak, Karlo Polanec, Nikša Kralj, Gabrijel Fuček, Tino Švenda, Teo Bratković i Filip Bogdan. 

- Najbolje su se iskazali golman Peras te Kralj i Švenda. Ići ćemo još jednom u Split, 21. travnja, odigrati tri utakmice i odgledati derbi - kaže Topolnjak. S njima su na put išli po jedan roditelj, trener Samir Šopalović te, kao tehnička pomoć, Dino Novak. - Nikša igra vezu, ima veliku volju i talent. Vjerujem da će daleko dogurati. Četvrti je razred OŠ Nedelišće i dobro mu ide u školi. Bi li ga pustili u Split nakon osmog razreda... pa vjerojatno bismo- kazao nam je Dino Novak, očuh Nikše Kralja.

Topolnjak i Novak zahvaljuju obitelji Novak iz Slakovca, koja im je svima osigurala smještaj na moru.