KUGLANJE: Regionalni Kup - EKSPRESNI RASTANAK

Već prva faza regionalnog Kupa bila je ujedno i završna točka za međimurske klubove. I Zanatlija i Željezničar igrali su svoje mečeve posve ravnopravno, da bi u konačnici ostalih kratkih rukava. Zanatlija je u ovom rangu natjecanja debitirao u ponedjeljak, za protivnika je imao klub taman po mjeri, Obrtnik iz Krapinskih Toplica, koji su odigrali jednu lošu utakmicu, ali sve to ipak nije bilo dovoljno Zanatliji za prolaz budući su kako svojom slabom igrom (3183) tako i nevjerojatnim glupostima pobjedu od 6-2 uz 15 drva plusa prepustili gostima. Krenulo je loše od starta. Juricu Petkovića (532) iznenadio je Brodar (564), a negativnim potezom dana, kuglom bačenom u bunar na grupirane čunjeve, Mladen Grašić je u posljednjem hicu (530) omogućio Latinu (523) da na setove donese Obrtniku vodstvu od 2-0. Kroz srednji blok održana je razlika u poenina (1-3), ali se povećao minus u čunjevima, doduše održavajući se još uvijek na dostižnih 46. Ivan Vukoja (556) donio je prvi poen za Zanatliju, a Damir Grašić (510) je baš kao i njegov brat nešto ranije bio vrlo širokogrudan prema gostima.  No, nije to ništa prema onome kako je klub iz Krapinskih Toplica  počastio Franjo Žarković kojemu je Mladen Latin sa svega 497 ne samo uzeo poen, nego stavio još i 15 drva plusa. Kraj tako raspoloženih suigrača, Franjo Gosarić niti sa visokih 573 nije mogao dostići sav zaostatak.

Željezničar je nastavio crnu statistiku u susretima s Novskom te i nakon posljednje utakmice i nadalje iščekuju prvo domaće slavlje nad njima. Promatrajući stav, razmišljanja i govor tijela tokom tjedna kada su se na treningu razbacivali šestoticama mogao se kod Željezničara steći dojam mrvicu prevelike samouvjerenosti u pobjedu (unatoč 3060 čunjeva u Sisku) nad dugogodišnjim prvoligašem i osvajačem NBC pokala od pred par godina, a koja samouvjerenost je po otvaranju susreta onda prerasla u grč kada stvari nisu krenule kako su zamislili. S aspekta postignutih brojki bila je to za Željezničar dobra utakmica (3442), no ne i spektakularna. Kao što su sami igrači Novske kasnije komentirali, čakovečka Mladost nekada je bila među najtežim kuglanama, no kako se u posljednjem razdoblju pojavilo još podosta zahtjevnih objekata, kuglači su se s vremenom privikli na njih te su samim time potrebne i bolje igre za pobjedu nad prvoligašima. A taj prvoligaš iz Novske srušio je 3489 te unatoč ne suviše velikoj razlici od 47 drva, vrlo uvjerljivo s visokih 7-1 porazio Željezničar. Željo je imao tri visoke cifre i tri kuglača kojima fali po petnaestak čunjeva. Praktično u svakom duelu kuglači Željezničara su imali aktivnu poziciju, držali egal čitavim tijekom dvoboja te posustajali u zadnjim kuglama setova u pravilu probijanjem dureva. Kad je trebalo presjeći za set ili poen, gosti su imali tu kvalitetnu kuglu za dobar otvor i pogođenu poziciju, dok su Željezničari pomalo na silu jurili devetke koje nisu pogodili već se zapravo durom zakopavali. U otvaranju je Zoran Jagić (564) izgubio od Matića (576), a Tomislav Tvarog (548) od Zovka (563). Nastavak je donio nova razočaranja. Ninoslav Mikac (557) nije mogao parirati najboljem igraču Novske, Dudi (601), a kada je još i Predrag Tuk (599) za čunj izgubio od Stjepanovića (600), počeo se naslućivati crni kraj. Pitanje prolaska i teoretski je razriješeno pola sata prije kraja kada je Novska osigurala pozitivan omjer u setovima i za slučaj eventualnog remija. No, i taj remi je ostao nedostižan. Bojan Košak (594) je dobio kako se ispostavilo na kraju počasni poen, skinuvši pritom i solidni dio minusa, ali Stjepan Jagić (580) nije protiv odličnog Poleta (591) mogao učiniti ništa slično pa je Željo puno ranije nego prošle sezone (četvrtfinale Hrvatske) okončao svoj put u Kupu.

2.HKL

TROSTRUKA PROMOCIJA

Posljednje ligaško kolo donijelo je većem dijelu publike koja je ispunila čakovečku Mladost trostruko slavlje koje je garnirano najslađom pobjedom sezone nad starim poznanicima iz Lepoglave. Unatoč činjenici da je utakmica bila apsolutno bez utjecaja na konačni poredak, jer su pobjedom Siska dan ranije sve čelne pozicije zacementirane, igrači obje momčadi su „grizli“ gotovo kao da se igra „živa“, a ne tek revijalna utakmica za prestiž. A u takvoj igri Željezničaru se vratilo sve ono od pred koji dan – za razliku od susreta protiv Novske, sad su Željezničari bili ti koji su imali odgovor na svaki pokušaj napada gostiju iz Lepoglave pa su ih uz blagu naklonjenost čunjeva porazili sa 7-1 uz 61 drvo fore. Posebno su impresivna bila prva dva para čakovečkog kluba odigravši na prosjeku od 586 čunja. Željezničarov uvoz iz Lepoglave, Tomislav Tvarog (572), riješio je problem u vidu svog „susjeda“ Posavca (547), dok se Predrag Turk (577) po istom receptu obračunao s nekadašnjim suigračem Vreskom (560). Uz prazan hod tokom trećeg seta (126) Bojan Košak je drugi put u tri dana stigao do 594, što pa je bilo previše za Bojana Plevnjaka (559). Kvartovski dvoboj Putjana i Martana za potonji je dobio igrač utakmice Ninoslav Mikac (603), a na štetu Zvonimira Plevnjaka (572). Semafor je pokazivao 4-0 i 108 razlike te je Lepoglavi prijetila lagana katastrofa koju su spriječili kako Željezničarov trener Žinić ubacivanjem rezerve Bojana Kuzme (533) tako i Zlatko Turk koji je za Lepoglavu srušio 585, uzeo počasni poen i razliku sveo u pristojne okvire. Zoran Jagić (549) pa je u završnici igrajući flaster na Rajmondu Pokrivaču (544, bilo mu potrebno 556) omogućio suigraču Bojanu Košaku osvajanje drugog mjesta u poretku za igrača lige. Tako su Željezničari uz pjesmu navijača sunčano proljetno popodne ispunili ne samo pobjedom već i trostrukom promocijom u kojoj je dobitnik bio kako klub kao novi prvak tako i njegovi igrači Zoran Jagić te Bojan Košak koji su u individualnom poretku za igrača lige zauzeli prva dva mjesta, dok se Pokrivač morao zadovoljiti trećom pozicijom. 

Pred Željezničarom je najosjetljivije razdoblje od tri tjedna u kojem periodu do kvalifikacijskog vikenda neće biti nikakvih natjecateljskih dvoboja pa prijeti opasnost gubitka igračkog tonusa što će se pokušati izbjeći upoznavanjem Medveščakove kuglane u Zagrebu gdje će Željo održati nekoliko treninga kako bi se što bolje pripremili za okršaje s prvacima ostalih regija. Jer na putu do željenog prvoligaškog društva i ponavljanja uspjeha iz 2009. godine tek je pola posla obavljeno.   

3.HKL

ZANATLIJA OBRANIO BRONCU

Sličnu priču tjedna kao Željezničar imao je i Zanatlija – nakon nepotrebnog poraza u Kupu, iskalili su se u posljednjem kolu prvenstva osiguravši si nakon dugo vremena jedan ligaški trofej. Zanatlija je protiv Obrtnika 2011 srušio čak 90 drva više nego koji dan ranije (3273) što mu je bilo dovoljno za sigurnu pobjedu od 7-1 uz 161 čunj viška. Sve je manje-više riješeno u prvom paru kada su Franjo Žarković (544, „popravak“ od 72 čunja) i Jurica Petković (529) donijeli 2-0 te 77 prednosti, a potvrda je stigla kroz srednju dionicu u kojoj su prije svega Mladen Grašić (566) te kombinacija Vukoja & Kiš (253+262) podigli razliku na 113 čunjeva uz 3-1 u poenima. Posao su dovršili Damir Grašić (257) u paru s Mirjanom Kukovec (289) te Franjo Gosarić (573) koji je ponovio od njegove strane već viđeni rezultat taj tjedan. Gosariću, kao najboljem međimurskom kuglaču u ovom rangu, postignuti rezultat ipak nije bio dovoljan da se u poretku za igrača lige probije s četvrtog mjesta do pokala, ali je zato ovom pobjedom pehar za treće mjesto u ligi zaslužio Zanatlija zasluživši epitet najugodnijeg iznenađenja.

Razočarali pa su Dubravčan (5.) i prije svega Prosvjetar (8.) koje smo jesenas označavali kao favorite za naslov, posebice ovog potonjeg. Kada se već nisu sami borili za titulu, u zadnjem su kolu direktno odlučivali o klubu kojem će taj uspjeh pripasti. Prosvjetar je gostovao kod Elektre iz Križevaca kojoj je za prvaka trebala pobjeda uz uvjet kasnijeg poraza Graničar. I skoro je Prosvjetar već na prvom koraku slomio nadanja Elektre kada je Ilija Višić (548) dobro iskoristio kiks Posavca (472). Da je još Emil Horvat (536) bio koncentriraniji na kraju svog nastupa (posljednji set izgubio za 15, a poen ukupno za 6), Prosvjetar bi bio vrlo blizu da šokira Elektru. Ovako je unatoč izvrsnoj partiji Josipa Šarić (571) te dobrih Stjepana Blažeka (544), Dragutina Danilovića (527) i Ivana Rođaka (522) Elektra ipak porazila Prosvjetar s 6-2, ali uz neveliki 21 čunj viška (3269-3248).      

Tako se odlučujućim susretom pokazao onaj Dubravčana i Graničara. Dubravčan je poveo s 2-1, ali je imao 30 minusa što je posljedica činjenice da je Zoran Vučenik poen ukrao na setove uz puno manji rezultat (516-549). Uz njega vodstvo je donio Tomislav Hraščanec (534), dok je ovom zgodom najbolji Dubravčan Davor Fabić (541) za suparnika imao najjačeg kuglača Graničara, Lovašena (551). U drugom dijelu utakmice poene su za Dubravčan uzeli i Saša Štefić (531) te Josip Čižmešija (534) čime je Dubravčan imao remi u rukama. Za nešto više nije bilo dovoljno raspoloženog kadra pa je zbog 44 drva plusa u korist Graničara susret završio neriješeno 4-4 što je Graničaru bilo dovoljno da na poen razliku u konačnici odnese titulu prvaka. 

Uz pomoć prednje opisane visoke pobjede Zanatlije te svoja dva osvojena poena u porazu kod Obrtnika iz Oroslavja, Željezničar 2 je pobjegao sa praktično samog začelja i prvenstvo završio na devetom mjestu ne pokazujući tako već sezona nikakav napredak. U porazu od 6-2 uz 69 drva minusa kod Željezničara se najviše iskazao Matija Vikert (552), ujedno statistički igrač Željezničara s najvećim prosjekom. Katarina Rašperger (541) kao i braća Turk, Nikola 535 te Zvonimir 531, pružali su solidan otpor domaćinima, ali ipak nedostatno za pozitivan ishod.