Tenisačica Enu Babić: S reketom sam od svoje šeste godine, bila je to ljubav na prvi pogled

Teniski reket prvi je puta u ruke uzela sa šest godina. Prije toga okušala se i u gimnastici, no u tenis se, kaže, zaljubila na prvi pogled. Sa samo 18 godina, Čakovčanka Ena Babić ponajbolja je hrvatska tenisačica u svojoj dobnoj kategoriji te je nedavno proglašena i naj sportašicom grada Čakovca za 2016. godinu. Za List Međimurje Ena se osvrnula na svoje početke, dosadašnju karijeru te progovorila o planovima. – Kao mala sam gledala tatu Darka kako trenira mog starijeg brata Brunu, onda je počeo učiti i mene te mi je i dandanas trener. Tenis igra i mlađi brat Roko, a mama Nikolina je rukometašica. Prve turnire zaigrala sam na terenima svog kluba Franjo Punčec u Čakovcu. Osvojila sam ih nekoliko pa su se zaredala državna natjecanja. Dvije godine zaredom bila sam i juniorska reprezentativka, prošle godine osvojila državno natjecanje u kategoriji seniora, a u međuvremenu počela igrati i međunarodne turnire s nagradnim fondom do 10.000 američkih dolara. Tu je bilo uspjeha u parovima, no još ću pokušati skupiti što više bodova u pojedinačnoj konkurenciji, pobrojala nam je uvodno Ena.

Paralelno s bavljenjem sportom završila je i Ekonomsku i trgovačku školu Čakovec, smjer ekonomska gimnazija, no svoje obrazovanje i životni put nastavit će izvan Hrvatske. –Sredinom kolovoza odlazim u Sjedinjene Američke Države, u Indianu gdje sam upisala koledž, no i tamo ću nastaviti trenirati tenis. Tamošnji treneri već su me gledali na jednom od turnira u Čakovcu, upoznala sam i nekoliko cura i jako se veselim novim izazovima.

Kako otprilike izgleda dnevna rutina jedne tenisačice?

Posebno dok je sezona, između turnira, ritam je zahtjevan. Budim se oko pola sedam ujutro pa doručak i vježbe istezanja. U osam slijedi sat i pol ili dva sata treninga, pa ručak, a poslijepodne opet trening. Navečer još i fitness, a nekad treniram i tri puta dnevno. U svemu, osim obitelji velika podrška su mi oduvijek prijatelji i nastavnici u školi.

Režim prehrane?

Na to jako pazim. Naravno, sve se bazira na proteinima i ugljikohidratima. Ujutro obično jedem zobene pahuljice ili kaše te voće, za ručak je tjestenina, a navečer da se organizam tijekom noći napuni baterijama, najčešće meso. Od manje zdravih stvari obožavam palačinke i sladoled (smijeh), ponekad si, ali rijetko, priuštim i nešto poput pizze ili hamburgera. 

Tko su ti teniski uzori?

Belgijske tenisačice Kim Clijsters i Justine Henin. Imamo sličan stil igre, jednoručni bekend. Volim biti agresivna, ulaziti na mrežu. Od muških tenisača uzor mi je definitivno Roger Federer.

Kako reagiraš dok napraviš pogrešku tijekom igre?

Dosta dobro se držim, dosad sam razbila samo dva reketa (smijeh). Pokušavam se suzdržati, iako je to nekad teško. 

Gdje se vidiš u budućnosti?

Unatoč koledžu tenis neću zapostaviti i za koju godinu vjerojatno ću se vratiti profesionalnim turnirima. Želja mi je nastupati na grand slam turnirima, a cilj svakog sportaša je biti najbolji. Iako bavljenje sportom zahtijeva odricanja, manje izlazaka i druženja s prijateljima, zahvaljujući tenisu postala sam samostalna jer se mnogo vremena provodi bez roditelja, proputovala sam već mnoge zemlje, stekla prijatelje iz različitih dijelova svijeta.