Zoran Pfeifer: Dok drugi jauču, sami se financiramo i nižemo izvrsne rezultate

Na pitanje koji je poslije nogometa najmasovniji sport u Međimurju, vjerojatno bi rijetko tko odgovorio – ribolov. No, upravo sportski ribolov koji u 36 klubova okuplja više od 4.000 ribolovaca drugi je po masovnosti u našem kraju. Broj članova ribičkih društava raste posljednjih 10 godina, otkako je na čelu Ribolovnog saveza Međimurske županije ekipa predvođena predsjednikom Zoranom Pfeiferom, dopredsjednikom Miljenkom Perkom i tajnikom Darkom Oreškim.

Iza Saveza je, uz brojna druga značajna natjecanja i organizacija Svjetskog prvenstva u ribolovu održanog u rujnu 2014. godine koje je u Međimurje privuklo reprezentacije iz 37 zemalja svijeta. To nije uspio nijedan drugi sport, kaže Zoran Pfeifer koji ističe i brojkama potkrijepljen podatak da su međimurski ribolovci po rezultatima u apsolutnom hrvatskom vrhu. S Pfeiferom, inače poznatim čakovečkim poduzetnikom, porazgovarali smo i o nizu drugih ribičkih tema.

Kad smo počeli voditi Savez odmah smo ljestvicu postavili visoko na što su neki u ono doba možda gledali i s podsmijehom. Rezultati međutim nisu izostali pa smo došli i do toga da nam je pripala čast organizirati svjetsko prvenstvo. Tu ne stajemo, kandidirali smo se za svjetsko prvenstvo invalida i veterana u ciklusu 2018., 2019. i 2020. godina kao i za klupsko svjetsko prvenstvo.

Nakon prvenstva 2014. godine zbog odlične organizacije predstavnici iz niza zemlja rekli su nam – dajte dečki opet nekaj organizirajte, a pohvale smo dobili i od krovne svjetske ribolovne organizacije. Stvorili smo si odlične pozicije i danas smo ravnopravni partner primjerice Francuzima, Britancima i mnogim drugima. Koliko dobrobiti takvo što donosi za Međimurje u cjelini govori i podatak da su za vrijeme prvenstva svi smještajni kapaciteti u Međimurju bili popunjeni.

Na naše vode koje su nam Bogom dane tijekom cijele sezone i izvan natjecanja dolaze Slovenci, Mađari. Bez lažne skromnosti preduvjete za sve to stvorili smo mi u Savezu. No, lokalna zajednica, Međimurska županija to ne prepoznaje kako bi trebala. Iskorištenost turističkog potencijala koji sa sobom može povući ribolov jednaka je nuli. Imamo i cijeli sustav za mrijest ribe koji su napravile generacije iza nas, imamo dvije rijeke, jezera. No, vi primjerice danas u Međimurje nigdje ne možete kupiti ribu.

Zar ugostitelji ne bi mogli doći recimo na retenciju u Šenkovec, tamo kupiti ribu i ponuditi je svojim gostima? Mi možemo biti pratitelji turizma. Turistu ćemo prodati dozvolu, dati ribočuvara, čamce, terenska vozila. Imamo i dva jezera na kojima se može jedriti, surfati na vjetru, voziti kajak, ali sve to izostaje. Potencijal je ogroman, no netko drugi treba dovesti goste i prodati im cijeli taj paket, priča Pfeifer.

ZAŠTO NAS NE PREPOZNAJU U ŽUPANIJI?

Kad je riječ o radu Saveza ponajprije ističe činjenicu da se financiraju sami – od članarina.

Neki plaču, u dugovima su, mi si praktički sve plaćamo sami. Uz one standardne, imamo i ligu mladeži, žena, veterana. Savez plaća suce i pehare, a ostalo se financira novcem članarine. Zahvaljujući novom pravilniku Zajednice sportova Međimurske županije po kojem raspored financijskih sredstava ovisi i postignutim rezultatima, neka naša društva dobivaju i za njih sasvim solidan iznos od Zajednice. No, u cjelini žao mi je što nas Međimurska županija nije prepoznala kao Savez koji brine o kompletnoj flori i fauni voda, radi se o 30 hektara površine.

Ovlaštenici smo ribolovnog prava isto kao i lovci. Podliježemo strahovitim inspekcijama i kontrolama. Ništa ne možemo na svoju ruku. Redovito ulažemo i između 300.000 i 400.000 kuna u poribljavanje. Tu nam je problem godišnje pražnjenje jezera pa nam dio  ribljeg fonda propada, morat ćemo razgovarati s nadležnima da se postigne dogovor. Međutim, poanta cijele priče je da nismo, kako još dandanas neki misle, nevaljaši koji idu okolo, piju pive i peku jeger, poručuje prvi čovjek Saveza.

SEDAM SATI STAJANJA U BOKSU

Kod nekih u šali, nekih i ozbiljnije, Pfeifer napominje da se još uvijek susreće i s pitanjima poput – ribičija, kakav ti je to sport? Kad nas znaju zafrkavati naši prijatelji rukometaši ili nogometaši, kažem im: Dečki, nema problema. Odite na kanal, lovite nekoliko sati sa štekom od 13 metara. Tko izdrži, plaćam mu večeru. Naši ribolovci su cijelu zimu u teretani. Ako žele moraju biti itekako fizički spremni i jaki. Svako natjecanje traje po četiri sata. U boks se ulazi dva sata prije pa još vaganje, sve u svemu, sedam sati stajanja i fizičke aktivnosti. Naravno, za rezultate je bitna i psiha, ali i oprema koja nije jeftina. Solidan komplet košta oko 10.000 eura.

PREDNJAČE U SVIM DOBNIM SKUPINAMA

Lista izvrsnih rezultata koje su posljednjih godina postigli međimurski sportski ribolovci doista je duga pa Pfeifer iznosi samo ovogodišnje.

Trenutno imamo oko 12 reprezentativki i reprezentativaca, a po mojoj procjeni do kraja godine bit će ih 15, možda i više, u svim dobnim skupinama. Juniori, kadetkinje i kadeti prvaci su Hrvatske, SRD Glavatica Pfeifer TTI Sensas Prelog pobjednik je finala Kupa Hrvatske. Imamo prvakinje žene – juniorke i seniorke. Naši su prvaci i u Ligi mladeži Hrvatske u dobnim skupinama U-14, U-18 i U-25 ujedno su viceprvaci te drže i treća i četvrta mjesta. Za takve rezultate, na čemu sam im iznimno zahvalan, zaslužni su i roditelji naših mladih natjecatelja koji su ih, često, ali ne isključivo nasljedno usmjerili k tome sportu i koji izdvajaju i vlastiti novac, a ribolov je skup sport, naglašava Pfeifer.

Na pitanje tko je, po njegovom mišljenju trenutno najjači međimurski ribolovac, odgovara da je to Alan Perko.

Zanimljivo je da je on u svijet sportskog ribolova došao iz rukometa kao i njegov otac. Tu je i obitelj Škoda koja se također nekad bavila rukometom, pa zatim obitelji Pongrac, Horvat, Orehov, Slaviček i brojni drugi. Svi uspjesi, organizacijski i natjecateljski rezultat su procesa kojeg u Savez njegujemo 10 godina, kaže.

Predsjednika Pfeifera na kraju pitamo i natječe li se i osobno.

Lovim u  Hrvatskoj ligi veterana, aktivan sam u svojoj ekipi Glavatica Pfeifer TTI Sensas Prelog. Primjerice, naš član Mensur Rošić je s ekipom invalida na svjetskom prvenstvu osvojio prvo mjesto, pojedinačno bio četvrti. U globalu, mislim da smo generacijama koje dolaze stvorili odlične preduvjete za daljni razvoj sportskog ribolova u Međimurju.