
RIBOLOV: Predstavljamo - Natalija Žganec
Natalija Žganec: Nema većeg gušta nego kad pobijediš dečke
Natalija Žganec iz Krištanovca, učenica 4. razreda Gospodarske škole, buduća tehničarka cestovnog prometa i, kako se nada, studentica kineziologije, među najboljim je sportskim ribolovkama u Međimurju i Hrvatskoj. Osvajačica je pojedinačnih i ekipnih naslova na državnoj razini te brojnih medalja na natjecanjima, kako u muškoj, tako i u ženskoj konkurenciji. Trenutno lovi za seniorsku ekipu ŠRD-a “Zlatna udica iz “Krištanovca”. Kaže da se ribolovom bavi od svoje osme godine.
- Na početku je to bio samo još jedan od hobija koji se kasnije pretvorio u jednu od važnijih stvari u mom životu. Sve je počelo gledanjem tate i brata Majkla u ribičiji, pa sam i ja iz znatiželje počela s njima odlaziti na vodu.
U Krištanovcu nema ribolovne vode, trebalo je na ribičiju putovati kilometrima...
- Točno, ja sam iz mjesta u kojem kilometrima uokolo nema ribolovne vode, niti ribnjaka, međutim, to me nije spriječilo da za novootkrivenu ljubav ne izdvojim svaki trenutak koji su moji vršnjaci provodili u igri. Slobodni ribolov polako je prerastao u sportski, pa su brzo došli i rezultati. Lovila sam za mnoga društva koja su me pozvala, ali na nagovor kolega ribiča, i mi iz sela osnovali smo svoje društvo 2006. godine. Rekli smo tada sami sebi - zašto da osvajamo pehare i medalje za tuđa društva.
Za ribičiju kažu da nije baš zahtjevan sport?
- To je potpuno pogrešno. Niti ja u početku nisam shvaćala koliko odricanja treba za taj sport.Naporni treninzi i zauzeti vikendi tek su mi se kasnije počeli vraćati rezultatom. Svi misle da je ribolov jedan štap, stolac, mamac - i to je to. Nije točno, ribolov je jako skup sport i trebalo je sve to isfinancirati. Brat i ja lovili smo u međimurskoj i hrvatskoj ligi, a sa svakim novim rezultatom u nas je trebalo ulagati sve više novca. Spomenut ću samo da pravi ribički stolac stoji oko 4 tisuće kuna, a da o “štekama” (vrsta posebno dugog ribičkog štapa, op. nov.) desetak tisuća kuna i ne govorim. Za svako od bezbrojnih natjecanja na kojima smo bili trebalo je izdvojiti minimalno tisuću kuna “po glavi”, ali zahvaljujući ocu koji nam je bio i trener i kapetan i najveća potpora, nekako smo se pokrivali. Osigurao nam je svaku stvar koju smo trebali, a ponekad se “isprsio” i pokoji sponzor.
Trebalo je dosta trenirati za prvu medalju?
- Prvi veći uspjeh ostvarila sam 2004. godine, kada sam kao najmlađa u kategoriji kadetkinja osvojila 3. mjesto pojedinačno i ekipno zlato s ekipom ŠRD-a „Karas“ Peklenica. Bile smo tada prvakinje Hrvatske. Nema ljepšeg osjećaja nego kada znaš da si usrećio ekipu, sebe, a najviše one koji vjeruje u tebe - tatu i mamu. Ta mi je godina bila prekretnica, a rezultati su se počeli nizati jedan za drugim. 2009. godine s ekipom ŠRD-a „Zlatna udica“ Krištanovec osvojili smo Kup Međimurja i Zonu, u kojoj smo se u muškoj kategoriji plasirali na državno natjecanje. U cijeloj Županiji bile smo samo tri cure koje su natjecale ravnopravno s dečkima, ali to mi je bio još veći “gušt”. Pretprošle godine pobijedila sam dečke i osvojila zlato u Međimurju te na državnom prvenstvu postala prvakinja Hrvatske pojedinačno i ekipno s ekipom Svete Marije koja me pozvala da lovim za njih. Prošle godine pozvala me ekipa “Glavatice” iz Preloga, najbolje i najveće društvo u Međimurskoj županiji, i bila mi je izuzetna čast i zadovoljstvo loviti za njih u muškoj juniorskoj kategoriji. Mada su bili samo dečki, nisam se obeshrabrila i bila sam pojedinačno druga Hrvatskoj, a osvojili smo zlato kao najbolja ekipa. Sjajan je osjećaj pokazati kako cure love!
Neostvareni snovi?
- Ulazak u reprezentaciju Hrvatske. Iako sam postizala sjajne rezultate u hrvatskoj ligi, što je preduvjet za ulazak u reprezentaciju, do sada me od ulaska u to elitno društvo uvijek dijelilo tek nekoliko grama. Na žalost, zbog obveza u školi i subotom, kada su i natjecanja u hrvatskoj ligi, trenutno ne mogu računati na ulazak u reprezentaciju. Ipak mi je škola najvažnija iako mi je bavljenje ovim sportom donijelo pregršt lijepih trenutaka i mnoga putovanja.
V.Trstenjak
Izvor: 3029