ST. TENIS: Međimurska kvaliteta u Varaždinu i Zagrebu

Zakoračili smo u novu stolnotenisku sezonu, koju su 2. Otvorenim prvenstvom Paga otvorili mladi igrači i igračice kadetskih i juniorskih uzrasta. Nažalost, međimurski klubovi opet slabiji, jer su u prijelaznom roku ostali bez nekolicine ponajboljih igrača i igračica seniorskih i mlađih kategorija, koji su otišli u klubove van naše županije. Najviše je oslabljen Šenkovec, kojega su napustili Matija Barić i na dvojnu registraciju mlađi kadet Benjamin Podkrajac, koji su se skrasili u varaždinskom Igea Željezničaru i Anja Novak, koja je otišla u STK Varaždin te Hodošan iz kojega je Paula Markati nakon juniorske prešla i u seniorsku ekipu Dr Časla iz Zagreba i Davor Vidović, koji je postao novi član Ronald Ređep STARR-a iz Varaždina. Osim ovih transfera već su prethodnih sezona u klubove van Međimurske županije otišli Denis Petričević, Boris Preksavec i Siniša Ajdarpašić, koji su, nakon što su Igea Željezničar uveli u Prvu, sada Super ligu, na kraju prošle sezone u sadašnju Prvu, a prošle sezone Drugu ligu, uveli RR STARR u kojemu su glavni igrači. Zamalo su im se pridružili još i Karlo Posavec i Denis Tremski, ali su ipak ostali na registracijskoj listi MSTC Čakovca, jer su u roku čakovečkom klubu zaboravili najaviti namjeru promjene kluba. Uz ovaj propali dvostruki prijelaz potrebno vezan je i agresivan i krajnje nesportski i nepedagoški postupak čelnika varaždinskoga kluba Ronalda Ređepa, koji je za osvetu spriječio zajednički trening klinaca MSTC Čakovca s vršnjacima Igea Željezničara u Varaždinu. Ne baš lijepa gesta jednoga državnog reprezentativca i potencijalnoga sportskog pedagoga, trenera. I nadalje juniorsku kategoriju na dvojnu registraciju za Igea Željezničar igra Bruno Damjan, koji će i u novoj sezoni biti član seniorske ekipe svojega MSTC Čakovca. Već punih 9 sezona u raznim klubovima van Međimurja igra Čakovčanka Sunčica Vugrinec, sada članica TIS-a iz Zagreba, preko dugoreškoga Aquaestila i TIS-a u Dr Časl na početku ove sezone došla je Mihovljančanka Sara Mikac, a već drugu sezonu u STK Varaždinu trenira Šenkovčanka Dina Ratajec. Sumiramo li sve to vidimo da će u ovoj sezoni boje klubova van naše županije, što u mlađim, što u seniorskim kategorijama, braniti čak 5 igračica i 7 igrača. Previše, a da ne bi bilo tema za raspravu ne samo u medijima, već i u županijskoj stolnoteniskoj asocijaciji - Međimurskom stolnoteniskom savezu. Na redovitoj Skupštini Saveza bilo je inicijative o koncentraciji kvalitete u međimurskom stolnom tenisu, ali je ona potekla od strane predstavnika kluba koji sa svojim kadrom nije među najboljima i čiji igrači ne bi došli u obzir za stvaranje jakih ekipa. Zato je, vjerojatno, ova tema i ostala bez reakcije, što se na koncu vidi i iz rezultata prijelaznoga roka. Teško je reći koliku odgovornost za ne reagiranje na spomenutu inicijativu i odlazak naših igrača i igračica u klubove van Međimurja i u zadnjem prijelaznom roku ima MSTS. Istina je da se na njegovom Izvršnom odboru, u kojemu u većini sjede predstavnici najjačih klubova, o toj problematici nakon Skupštine nije razgovaralo. A trebalo se, jer zadatak Saveza nije samo organizacija županijskih liga, turnira i prvenstava nego i vođenje politike stolnoteniskoga sporta u Međimurju pa i stvaranje jakih ekipa koje bi ravnopravno mogle konkurirati onima iz najjačih hrvatskih klubova, ili kraće rečeno koncentracija kvalitete. Ako ne drugo bar pokušaj stvaranja. Sigurno je da bi takve ekipe bile solidni Super ligaši da su npr. sastavljene od spomenutih igrača i igračica, naravno uz pomoć onih koji su ostali u svojim klubovima. Ovako smo međimursku kvalitetu, nažalost, koncentrirali preko Drave, u Varaždinu i Zagrebu! Čak i u mlađim uzrasnim kategorijama. Prijelaz iz jednoga od naših klubova u drugi gotovo je nemoguć, jer bi taj drugi tada bio bolji od našega pa je zato bolje igrača ili igračicu pustiti u klubove van Međimurja. Nažalost, naši se najjači klubovi međusobno ponašaju poput “rogova u vreći” što je vidljivo iz sezone u sezonu. Uzalud i gotovo stopostotno suglasje njihovih predstavnika u Izvršnom odboru Saveza o gotovo svim temama, kad u klubovima “drmaju” neki drugi, jači, koji misle drugačije, a čiji se stavovi mogu čuti naknadno u kuloarima. Ili se možda i ti isti na sjednicama ponašaju demagoški! Na ruku onima koji su odabrali prijelaze u varaždinske i zagrebačke klubove, nažalost, ide i totalna besparica u međimurskim klubovima. Dotacije Županije, grada Čakovca i općina stanjile su se gotovo na minimum, a eventualnih sponzora nema na vidiku. Dodatni kamen smutnje je i tzv. nositelj kvalitete, koji bi se trebao utvrđivati za svaku novu sezonu. Ali uzalud i to kad niti on od Zajednice sportskih udruga Županije ne dobiva ono što bi po kriterijima trebao dobiti. Zbog toga, kao i zbog Pravilnika o registraciji Hrvatskoga stolnoteniskog saveza, koji daje gotovo potpunu slobodu igračima u izboru klubova, stanje je takvo kakvo je. Zato većina igrača i igračica bira sredine, koje im nude bolje “uvjete”. A međimurski stolni tenis zbog toga polako gubi svoju kvalitetu i prepoznatljiv identitet stvaran desetljećima.

Franjo Flac