STOLNI TENIS: Na kraju svi zadovoljni?!

Kvalifikacijama za popunu 2. Hrvatskih liga pred 3 tjedna i službeno je završena sezona u tom rangu natjecanja. Međimurska županija s po 3 predstavnika u muškoj i ženskoj 2. Hrvatskoj ligi istok bila je najmasovnija od svih županija, koje daju svoje predstavnike u ove lige, a u ženskoj bi ih bilo i 4 da ŽČSTK neposredno pred početak prvenstva nije odustao.
Na kraju, unatoč šarolikim rezultatima, sezonom mogu biti zadovoljni svi. Jedni zato jer su završili na visokim pozicijama, drugi jer su osigurali opstanak, a treći jer je iscurilo vrijeme u kojemu su trošili, pokazalo se, u promašene investicije.
Najzadovoljniji su, zacijelo, u Stolnoteniskom klubu Šenkovec, čije su i muška i ženska ekipa postigle odlične pa čak i neočekivane rezultate. Ženska ekipa, pojačana Zagrepčankom Andreom Galić, zamjenom za Varaždinku Petru Petek, koja se vratila u svoj matični klub, sve do desetoga kola bila je u sjeni petrinjske Mladosti od koje je pretrpjela tijesan poraz u svojoj dvorani u četvrtom kolu. S obzirom da je preostalih 6 ekipa u ligi kvalitetom znatno zaostajalo za Petrinjkama i Šenkovčankama pitanje prvakinja rješavalo se u desetom kolu u Petrinji, a tada su djevojke trenera Gorana Balića, visokom pobjedom od 4:1 šokirale svoje domaćine i 2 kola prije završetka praktički riješile pitanje prvakinja i plasmana u Prvu ligu. Do prvoga mjesta svojim je učinkom od 19 pobjeda i samo s 1 porazom ekipu vodila Andrea Galić, a cijelu je sezonu odlično odigrala i Anja Novak (skor 17/3) i par u raznim kombinacijama s 13 pobjeda i 1 porazom. Svoj su obol dale i Maja Pavleković (5/7), mlađa kadetkinja Ema Toplek (1/2) te Petra Lehkec (0/2), koja je, na žalost, prestala trenirati nakon četvrtoga kola. Muška pak je šenkovečka ekipa prvenstvo završila na odličnom trećem mjestu, s istim brojem bodova kao i drugoplasirana koprivnička Podravka, ali s 2 poraza u međusobnim susretima. Osim poraza od Koprivničanaca Šenkovčani su oba puta poraženi i od novih prvoligaša, igrača Igea Željezničara iz Varaždina, i u 11. kolu od MSTC-Nostra, a taj ih je poraz na kraju koštao i drugoga mjesta. Okosnica ekipe bio je Matija Barić, sa skorom od 27/4 i najbolji igrač lige, kojega je s 15 pobjeda i 11 poraza dobro pratio veteran i povratnik u ekipu Rinaldo Jurinec. Unatoč slabom ukupnom učinku (skor 3/12) važne je pobjede, u 5. kolu protiv MSTC-Nostra i 12. protiv Obrtničke škole Brod, ostvario mladi Nikola Horvat, igrač varaždinskog Igea Željezničara dvojno registriran za Šenkovec, a uspjehom u odlučujućoj partiji na gostovanju u Vukovaru u 9. kolu za 2 je boda zaslužan Eugen Šimon, koji je igrao tek 4 utakmice. Nastup, uz skor od 1/0, zabilježio je i Marin Korent, a razne kombinacije parova Šenkovcu su donijele 9 pobjeda i zabilježile isto toliko poraza. Uspjeh ekipe tim je veći što su u prvenstvo startali bez Marka Mataije i Denisa Petričevića, koji su otišli u Igea Željezničar i Varaždincima, u ekipi s Borisom Preksavcem, donijeli Prvu ligu.
Stolnoteniski klub MSTC-Nostro u ovoj je sezoni investirao u pojačavanje muške ekipe s aspiracijama za prvo mjesto. Iz Kutine je doveden Aldin Džaferović, a iz Marofa Miljenko Radočaj, veterani, koji su kao pojačanja k Nikoli Magdaleniću i Igoru Tkalecu, ekipu svrstavali među favorite prvenstva i trebali biti prevaga u borbi s ostalim konkurentima. Međutim, tek šesta pozicija na kraju, s negativnim skorom od 8 pobjeda i 10 poraza, daleko je ispod očekivanja. San o prvom mjestu rasplinuo se već u prvom dijelu prvenstva u kojemu su doživljena 4 poraza, od Igea Željezničara i Olimpije ID, izravnih suparnika za vrh, ali i od oslabljenoga Šenkovca i Vukovara ‘91. Trener Kučević maksimalno je iskoristio mogućnosti Džaferovića, koji je sa skorom od 18 pobjeda i 8 poraza opravdao angažman, ali nije imao na umu da, osim na nekoliko utakmica na početku i kraju sezone, neće moći računati na studijem zauzetoga Nikolu Magdalenića (skor 4/6), a nije mogao predvidjeti niti bolest zbog koje je veći dio sezone iz ekipe izostao Igor Tkalec (skor 5/7). Ne znamo detalje angažmana Radočaja, ali smo primijetili da je taj iskusni veteran iz Velike Gorice odigrao tek 7 utakmica i to 5 u prvom i 2 na početku drugoga dijela prvenstva i zabilježio skor od 6 pobjeda i 5 poraza. Tri utakmice u finišu prvog dijela odigrao je i veliki, ali neiskorišteni talent Karlo Posavec (skor 2/4) pa nestao. Kad je vidio da su propale sve šanse za visok plasman Kučević je počeo forsirati kadeta Brunu Damjana (skor 3/8), na 2 meča uvrstio još mlađe Marka Lovreka (0/1), Karla Jambora (0/1) i Filipa Panića (0/2) da bi na kraju i sam morao zaigrati, kod čega je zabilježio 4 pobjede i isto toliko poraza. Zbrojimo li broj igrača, koji su nastupali, dolazimo do brojke 10, a isto toliko nastupalo je i različitih kombinacija parova sa skorom od 9/9. Velikih problema imala je i ženska ekipa MSTC-Nostra, koja je čak , nakon odlaska Vlatke Kolar u Mihovljan, bolesti Antonije Antončić te povreda Danijele Herjavec i Dine Bubek, bila na rubu odustajanja. No, stvar je u zadnji čas spasila dvojna registracija mlađe kadetkinje Varaždina Šenkovčanke Dine Ratajec. Ovako skrpana ekipa na kraju je bila šesta na tablici s 4 pobjede, po 2 protiv Mihovljana i Virovitice, i 10 poraza. Kaja Popović, koja se borila s obvezama na radnom mjestu u vrijeme igranja utakmica, bila je okosnica i vođa ekipe, najviše utakmica odigrala je Dina Ratajec (skor 7/10), unatoč bolnoga koljena žrtvovala se Danijela Herjavec (skor 3/5), a velike pohvale zaslužuje Melani Šparavec, koja je odigrala 10 pojedinačnih partija u 8 utakmica, sve izgubila i sve stoički podnosila i krpala rupe kada nije imao tko igrati.
U najtežoj situaciji u ovoj su sezoni bile ekipe Mihovljana, kluba s više od pola stoljetne tradicije. I upravo zato njihovi su igrači sigurno bili najsretniji kad su osvojili drugo mjesto na kvalifikacijama i opstanak u ligi i tako oprali gorčinu tek devetoga mjesta u ligi. Tijekom čitavoga prvenstva imali su probleme sa sastavom, što je rezultiralo sa samo 3 pobjede (2 protiv jedine ekipe bez pobjede, Lokomotive iz Vinkovaca i 1 protiv MSTC-Nostra) i 15 poraza i plasmanom na mjesto koje vodi u kvalifikacije. Već u prva 4 kola (5 utakmica), a zatim i u 5 kasnijih utakmica iz razno-raznih razloga Miholjančani nisu mogli računati na Nikolu Mikaca (skor 5/7), u prethodnim sezonama jednoga od svojih najboljih igrača pa su rupe pokrivali predsjednik Davor Labazan (skor 0/2), Davor Matotek (0/5), Ivan Mikac (0/3), Luka Crnčec (0/1) te trener Robert Mikac (1/2). Sve je utakmice odigrao Tomislav Marušić, koji je sa skorom od 10 pobjeda i 15 poraza bio najbolji igrač ekipe, a prvo i posljednje, 12. kolo, eskivirao je Nino Bujan (skor 8/14). Korišteno je i 5 kombinacija parova, koje su imale katastrofalan skor od samo 3 pobjede i čak 15 poraza što je dodatno utjecalo na takav plasman ekipe. Nevjerojatno je da sastav, koji je s istim igračima do pred 2 sezone igrao u 1. Hrvatskoj ligi odigrao tako loše. Činjenica jest da je Nikola Mikac došao u godine u kojima mu je stolni tenis sve manje u žiži zanimanja, da Tomislav Marušić i Davor Matotek studiraju u Zagrebu i nemaju previše vremena za treninge, da Nino Bujan zbog toga nema s kim trenirati, da je Robert Mikac svoje već davno odigrao i da je usto bio opterećen vođenjem i muške i ženske ekipe, a uskakao kad nije imao tko drugi igrati, isto kao i Davor Labazan, Ivan Mikac i Luka Crnčec. Nadamo se daleko uspješnije i manje stresno. Manje brige Robert Mikac u ovoj je sezoni imao sa ženskom ekipom, koja mu je, za razliku od muške, bila na okupu. Bar što se sastava tiče. Iako je, u odnosu na prošlu sezonu, ostao bez gotovo cijeloga udarnoga sastava, na raspolaganju je imao 4 igračice na koje je uvijek mogao računati. Mjesta kćerke Sare, koja je otišla u prvoligaški Aquaestil iz Duge Rese te Jelene Novak i Tee Posedi, koje studiraju daleko od Čakovca, a da bi mogle trenirati i igrati, zauzele su Vlatka Kolar, koja je došla iz MSTC-Nostra i mlađe kadetkinje Dora i Marta Cividini, pridošlice iz ŽČSTK-a. Međutim, takav sastav bio je znatno slabiji od prošlosezonskoga i preslab za postizanje zapaženijeg rezultata, pogotovo za obranu četvrtoga mjesta. U ligi od samo 8 ekipa, jer se puni sastav od njih 10 nije niti mogao popuniti, Mihovljančanke su osvojile tek sedmo, pretposljednje mjesto sa samo 2 pobjede i to protiv posljednje Virovitice, koja nikoga nije uspjela pobijediti. Zato su ostale u ligi bez dodatnih kvalifikacija na kojima su se trebala popuniti upražnjena 3 mjesta. One se na kraju nisu niti igrale jer je prijavljeno isto toliko ekipa pa je u ligu ušla i ekipa našega Hodošana. Najbolja u sastavu Nives Golub, sa skorom od 6 pobjeda i 11 poraza, a ostale znatno slabije, Vlatka Kolar sa samo 2 pobjede i 10 poraza, Dora i Marta Cividini s po 1 pobjedom i 7 poraza, a Tea Posedi s 2 poraza u isto toliko odigranih partija u 2 meča koliko je odigrala. Na istoj razini bio je i par u raznim kombinacijama, koji je dobio 3, a izgubio 11 partija. Sestrama Cividini nema se što zamjeriti jer su one, i silom prilika, participirale u ekipi i u ovoj sezoni imale zadaću što više naučiti i stjecati iskustvo, ali smeta apatična igra već iskusnih Nives Golub i Vlatke Kolar, koje su u ovako slaboj ligi ipak trebale dati daleko više i biti uzori Dori i Marti.
Zaključimo da potpuno zadovoljni ishodom sezone mogu biti samo Šenkovčani. Za ostale se, unatoč tvrdnji u naslovu, to baš i ne može reći, ali su je svi ipak završili neokrznuti. Vjerujemo da će slijedeću dočekati znatno spremniji i što se tiče igračkoga kadra, a i što se tiče ostalih klupskih struktura te da neće ponoviti slabosti koje su ih pratile u ovoj. U toku je i prijelazni rok u kojemu će neki vjerojatno i osvježiti svoje sastave, kako nadalje ne bi bili samo članovi liga, pogotovo oni čiji status će visjeti do zadnjega kola, nego u njima igrali i značajne uloge.
Franjo Flac

Ema Toplek najbolja među kadetkinjama

Nakon više od desetomjesečnog intenzivnog druženja s celuloidnom lopticom u subotu je 27. međunarodnim kupom Grada Rijeke za kadetske kategorije završena stolnoteniska sezona 2009/2010. Iako na turniru nisu igrali svi najbolji on je ipak okupio 187 mladih igrača i igračica iz Hrvatske, Slovenije i Italije pa nije nedostajalo interesantnih borbi u svih 6 kategorija. Oproštaj sa sezonom nisu propustili niti članovi međimurskih klubova Mihovljana, MSTC-Nostra i Šenkovca, a osim što su sudjelovali postigli su i zapažene rezultate. U prvom redu igračice Šenkovca Ema i Anja Toplek, koje su u kategoriji kadetkinja izborile plasman u finale i razigravanje za prvo mjesto. Za razliku od turnira TOP-12 za kadetkinje na kojemu je Anja bila bolja od Eme, ovoga puta pobjeda je pripala mlađoj, Emi, koja je finalnom pobjedom rezultatom 3:1 starijoj sestri uzvratila za prošlosubotnji poraz i spriječila je da se prvim mjestom oprosti od kadetske kategorije. Emi, koja je imala izrazito težak ždrijeb u razigravanju, na putu do prvoga mjesta mnogo je pomogla i Kristina Benjak iz varaždinskoga Igea Željezničara (kćerka nekadašnje igračice Kotoriba Anice Trojko), koja je u četvrtfinalu iz igre izbacila prvu nositeljicu Dorinu Srebrnjak iz Jadranova, s kojom se mlađa kadetkinja Šenkovca trebala, prema predviđanju, sastati u polufinalu. A Ema pak je, prijavom u stariju kategoriju od svoje, umanjila konkurenciju u kategoriji mlađih kadetkinja u kojoj se Šenkovčanka Dina Ratajec, u ovoj sezoni igračica Varaždina, plasirala u finale u kojemu je nakon velike borbe s 3:2 poražena od jake Slovenke Maraž. Kvalifikacijske skupine prošle su i igračice Mihovljana sestre Cividini. Marta prvim, a Dora drugim mjestom. U razigravanju namjerile su se na Varaždinke pa su Dora u osmini finala, a Marta, nakon pobjede u osmini finala nad Premuž, u četvrtfinalu, eliminirane od vrlo dobre Kereše. U najbrojnijoj kategoriji mlađih kadeta, za koju se prijavilo čak 52 igrača, od mladih Međimuraca najdalje, do četvrtfinala, dogurao je Ivan Lovrek iz MSTC-Nostra. On je, nakon prvoga mjesta u skupini, u kojoj je treći bio Danko Horvat iz Šenkovca, u prvom kolu razigravanja savladao Dvorskoga iz Pule, u osmini finala iznenadio petoga nositelja Goloba iz Igea Željezničara, ali je u četvrtfinalu izgubio od druga nositelja Mijatovića iz zadarskoga Donata. Drugim mjestima kvalifikacijske skupine prošli su još Lovrekov klupski kolega Karlo Jambor i Ivan Mikac iz Mihovljana, kojemu je za dlaku izmaklo prvo mjesto u skupini i bolja pozicija u ždrijebu razigravanja, jer je od Varaždinca Vidačeka, nakon odlične igre i vodstva od 2:0, na kraju izgubio s 3:2. U razigravanju i Jambor i Mikac ispali su već u šesnaestini Finala, prvi od Petrovića iz Velike Gorice, a drugi od Nagya iz Dugoga Sela. Uz već spomenutoga Horvata kvalifikacijske skupine u ovoj kategoriji nisu uspjeli proći Nostrovci Mašan Sredanović i Lovro Majerić, koji su osvojili treća mjesta u skupinama. U kategoriji kadeta predstavljali su nas Kristian Lipić iz Šenkovca, Luka Crnčec iz Mihovljana i Luka Panić iz MSTC-Nostra. Panić i Crnčec igrom ždrijeba našli su se u istoj kvalifikacijskoj skupini i osvojili treće, odn četvrto mjesto, propuštajući razigravanje. Lipić je u svojoj skupini bio drugi i u osmini finala iz igre eliminirao visoko rangiranoga Jurkovića iz Obrtničke škole-Brod, ali ga ždrijeb nije mazio, jer je već u četvrtfinalu za protivnika imao prvoga nositelja i konačnoga pobjednika Jardasa iz riječkih Srdoča, kojemu je na ruku išao i domaći teren. Plasman u četvrtfinale uspio je i mlađem bratu iz stolnotenisko-plivačke obitelji Lovrek, Marku. Nakon što je uvjerljivo osvojio prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini on je sigurno prošao i osminu finala, ali ni on nije bio na ti sa ždrijebom, jer mu je protivnik u četvrtfinalu bio prvi nositelj Ognjanović iz Igea Željezničara, kojega nije uspio pobijediti. U ovoj kategoriji igrao je i Matija Zadravec iz Šenkovca, sigurno među igračima s najmanje staža na turniru. No, on je u svojoj skupini ipak uspio dobiti jednu partiju i zadovoljan se vratio s turnira. Isto se može reći i za njegovu sestru Hanu, koja je također na turnir došla skupljati iskustvo pa iako je u skupini bila treća odigrala je solidno.
Mnogima od igrača i igračica ovo je bio i posljednji turnir u kategorijama u kojima su igrali i iduće ćemo ih sezone gledati u za stepenicu starijoj. Vjerujemo da, bar za igrače i igračice iz naših klubova, prijelaz neće biti isuviše bolan te da će nastaviti uspjesima na koje su nas navikli. (F. Flac)