ČAKOVČANIN STJEPAN VIZINGER: Bez kretanja čovjek zakržlja

Čakovčanin Stjepan Vizinger prije dvije je godine ušao u osmo desetljeće života. Ta ga činjenica nimalo ne ometa u tome da se i dalje bavi sportom. Stjepan stanuje u Putjanama, tek nekoliko metara od zgrade tamošnjeg društvenog doma u kojem se nalazi i sjedište Stolnoteniskog kluba Putjane te je jedan od najstarijih međimurskih, još aktivnih stolnotenisača.

- U mladosti sam igrao samo rekreativno, dok sam se stolnim tenisom natjecateljski počeo baviti tek kad sam navršio 50 godina. Lijepo mi je tu u našem klubu, a prednost je svakako i blizina. Ne moram putovati na treninge koji se održavaju dva puta tjedno, dok su natjecanja nedjeljom, ispričao nam je vitalni Stjepan.

Njegov se klub natječe u 6. međimurskoj stolnoteniskoj ligi i, kako napominje Vizinger, polusezonu su završili na trećem mjestu koje dijele s rivalom, Stolnoteniskim klubom Kos Kotoriba. - Sustav natjecanja je takav da često igram i puno mlađim igračima. Pritom zna biti borbeno. Moj adut je vjerojatno iskustvo, ali dok se igra s mladima, treba se dobro ispružiti. Oni su ipak dosta okretniji, a ja sam već oldtimer. Prošao sam i operacije, najprije kičme pa kuka. Zato sam i malo pauzirao, no ove godine ipak natrag počeo igrati. Ponekad je naporno, ali u konačnici, nitko nas ne tira kaj bumo igrali, govori sa smiješkom Stjepan. Danak I on se prisjeća nekih, sad već prošlih, vremena u kojima je mnogo više mladih nego danas iskazivalo interes za bavljenje stolnim tenisom, kao i drugim sportovima. Mobiteli i kompjutori uzimaju svoje, konstatira. Pomalo ga i žalosti što šira zajednica nema više sluha za stolni tenis.

- Nema, kaže, sponzora. Igrači na susrete, primjerice u 40 kilometara udaljenu Kotoribu, putuju o svom trošku. Sami kupuju rekete, loptice, dok se novac prikupljen od članarine koristi za održavanje prostorija. Kad ne igra stolni tenis, Stjepan Vizinger dva puta tjedno odlazi na čakovečke Bazene Marija Ružić, jer - kako zaključuje - treba se kretati, inače čovjek zakržlja.