Vinko Legin u sportskoj povijesti Kotoribe

Generacije Kotoripčana kao i susjednih mjesta, odnosi se to pogotovo na starije generacije, godinama je svojim nogometnim majstorijama oduševljavao nogometni virtuoz Vinko Legin. To nogometno savršenstvo kasnije su mogli upoznati i drugi zaljubljenici u međimurski nogomet i to onda kada su Vinka te majstorije odvele znatno dalje. Oni koji pak su zaljubljenici u celoluidnu lopticu znaju ga kao malca iz osnovnoškolskih kluba koji je tom lopticom uspješno baratao, no srećom znaju ga i danas kada je još uvijek aktivan u stolnom tenisu. Potonji županijski savez nominirao je Vinka Zajednici sportova međimurske županije za životno priznanje - Nagradu „Franjo Punčec“. Ta mu je nagrada dodijeljena na proglašenju međimurskih sportaša za 2012. godinu koje je održano u čakovečkom Hotelu „Park“. Vinko Legin prvi je Kotoripčanin kojem je pripalo ovo prestižno priznanje i zacijelo će kao takav ući u sportsku povjesnicu mjesta. Kao što smo spomenuli Vinko je od osnovnoškolskih klupa paralelno gajio nogomet i stolni tenis. Bio je njihov istinski sportski zaljubljenik koja ga opsesija drži i danas, jer kako će reći, privrženost nekom sportu ne može nikada presušiti. Za te je sportove vezan i kao sportski funkcionar, trener i još uvijek aktivni igrač.
• NOGOMET
- Igrao sam u svim rangovima natjecanja od međimurskih nogometnih liga, zona, regija do Hrvatske nogometne lige. Počeo sam ga igrati u najmlađoj školskoj dobi, a aktivno se je u igranje u mjesnom NK “Graničaru“ uključio kada mu je bilo 17 godina i kada je odmah postao prvotimac. Nogometno znanje ga je odvelo u čakovečki „MTČ“ kada je ovaj klub igrao u Zagrebačkoj zoni bivše države. Godine 1978. vratio sam se iz Čakovca u matični klub u koje vrijeme počinje najveći klupski uspjeh NK-a “Graničar“. Najvećim uspjehom smatram natjecateljsku sezonu 1988./89. gdje su moje zasluge dvostruke, bio sam igrač i trener. Veličina te lige bila je u tome što su u njoj igrali bivši i neki sadašnji prvoligaši kao što su „Slaven“ iz Koprivnice „Mladost 127“ iz Suhopolja, „Karlovac“, „Samobor“, „Čakovec“,“ Dubrava“... Za različite reprezentativne nogometne selekcije Međimurja pamti nastupe u Schrambergu, Knjaževcu, diljem Slovenije. Dodao je i to, kako je po završetku igranja u seniorskom sastavu još jedno vrijeme igrao za veterane „Graničara“, a definitivni rastanak od zelenog travnjaka imao je u veteranima NK“Vidovčan“ kamo je morao otići jer je kolijevka nogometa u Međimurju ostala bez dijela svoje povijesti!? U nogometu je u nekoliko navrata sjedao na trenersku klupu matičnoga kluba u kojem je bio i predsjednik. Nogometnim trenerom je postao završivši Olimpijsku akademiju u Zagrebu.
• STOLNI TENIS
U ovom sportu igrao je u svim međimurskim ligama, a igrao ga je kada se klub natjecao u Drugoj hrvatskoj stolnoteniskoj ligi. I tu je uz igranje bio i ostao klupski funkcionar te trener. Ono što ga posebno raduje je činjenica što je igrajući stolni tenis prošao sva stolnoteniska borilišta cijelom Lijepom našom, od Čakovca, Varaždina, Zagreba, Siska, Petrinje, Slavonskog Broda, Bosanskog Broda, Požege, Vinkovaca, Osijeka, Vukovara, Osijeka te još mnogih drugih gradova i mjesta. Učestvovao je na različitim prvenstvima u pojedinačnoj konkurenciji u Hrvatskoj i izvan nje sa zapaženim rezultatima. Bio je učesnik Četvrtog europskog prvenstva u stolnom tenisu za veterane u Beču, igrao je u Pragu, Curmayeru i Poreču i na svim je tim natjecanjima postigao zavidne rezultate. Godinama je bio učesnik raznih veteranskih turnira gdje je redovito osvajao visoka mjesta. Danas je aktivni stolnotenisač u 2. stolnoteniskoj ligi i 1. županijskoj ligi. Od stručnih kvalifikacija posjeduje trenerski ispit koji je završio na Badiji.
• SPORTSKE NAGRADE
Za svoj doprinos sportu dobio je priznanje Hrvatskog stolnoteniskog saveza, Nogometnog saveza Međimurja, te Saveza za fizičku kulturu. Bio je proglašen za najboljeg sportaša Kotoribe, a za doprinos sportskom životu rodnoga mjesta dobio je najveće općinsko priznanje - Plaketu Kotoribe. Nagrada „Franjo Punčec“ vrh je sante sportskih uspjeha čovjeka za kojeg kažu kako će biti u sportu i uz sportu do trenutka kada će ga, ne daj Bože, od njega odvojiti neka viša sila.
Mladen Grubić
Snimio Z. Premuš