Majka Štefanija i sestra Miljenka Madić: Kao da je Krešo još jučer bio s nama!

- Naš Krešo imao je samo 20 godina. Završio je školu za kovinotokara u Mariboru. Iz JNA je odmah, dobrovoljno, prešao u 54. bojnu. Poginuo je od gelera na ratištu istočne Slavonije; bio je u komi dva dana. Nama je to kao da je bilo jučer, fali nam Krešo i svaka godina nam je 1992. - tužne su riječi Štefanije Madić iz Čukovca, majke poginulog hrvatskog branitelja Kreše Madića, i njezine kćeri Miljenke Madić, Krešine sestre.

Kreše Madića obitelj i prijatelji još su se jednom prisjetili u subotu, 26. kolovoza, na 25. obljetnicu njegovog teškog ranjavanja; preminuo je dva dana poslije, u Slavonskom Brodu. Nakon mise zadušnice u Prelogu okupili su se u Čukovcu, kod spomenika koji je podignut u spomen na Krešu Madića. Položili su vijence i upalili svijeće te potom posjetili i grob u Draškovcu.

USKORO JE PREMINUO I OTAC

- Dva mjeseca poslije Krešine pogibije umro mu je i otac Ignac. Jednostavno ga je to dotuklo - prisjećaju se žalosno majka i kći. Dana kad je Krešo poginuo dobro se sjeća i Pavo Jazvić iz Čakovca, koji također redovito pohodi Čukovec.

- Dogodio se iznenadni i žestok tenkovsko-pješački napad na položaje 54. Samostalne pješačke bojne Čakovec. Držali smo liniju na rubu šume i tukli su nas svime čime su mogli. Krešo je zadobio prostrijelnu ranu glave od gelera - kaže Pavo Jazvić, koji je sam teško ranjen.