Opasna rušenja stabala uzele živote

U nepuna tri tjedna rušenje stabala u šumama Međimurja uzelo je dva ljudska života. Iz medija smo saznavali o još većem broju slučajeva teškog ozljeđivanja i smrtnog stradavanja u našoj regiji, pa se čini kao da apeli koji pozivaju na mjere predostrožnosti ne dolaze do naše svijesti.
Točno je - krajnjem oprezu priklonimo se tek onda kad se suočimo s najtežim posljedicama. Upravo se zbog toga Predrag Vurušić obratio našem uredništvu i zamolio da uputimo apel koji će se čuti, koji će doprijeti do što većeg broja građana.
Predragov brat Nenad Vurušić teško je stradao 3. ožujka pri rušenju stabla u Husićevoj šumi kraj Domašinca. U srijedu, 21. ožujka kasno na večer preminuo je u Jedinici intenzivnog liječenja Županijske bolnice Čakovec.
Sudjelujući u rušenju stabla u šumi Majsanica kraj Prekope 16. ožujka poginuo je Drago Ivačić.
- Molim vas, napišite nešto da ljudi shvate kakva opasnost prijeti u šumama kad se stabla ruše bez prisustva stručnih ljudi i opreme. Ako to spasi jedan život, učinjeno je puno - govorio nam je shrvan Predrag Vurušić prošlog tjedna.
Iz situacije koja se dogodila njegovom bratu sudionici su postali svjesni koliko je pad stabla u rušenju nepredvidiv, tragično opasan. Razgovarali smo zato s profesionalcem, Robertom Sambolekom, dipl. ing. šumarstva, koji upravlja šumama, surađuje s najupućenijima u ovoj sferi i također se bavi sječom i izradom drvne mase.
Upravo su detalji koje je P. Vurušić ispričao pred našim drugim sugovornikom R. Sambolekom životni primjer svega što se u šumi ne bi smjelo dogoditi. Samo od slušanja obojice u razgovoru ježi se koža - ali i uči.
Pogled u krošnju
- Stablo koje je brat rušio s još četvoricom ljudi, nakon što je prerezano, srušilo se na drugo stablo. To drugo stablo potom se srušilo, ali ne prema “van”, u smjeru iz kojeg je prvo stablo udarilo u njegovu krošnju, nego u kontra smjeru. Prema prvom stablu. Da sve bude gore, nitko od prisutnih nije gledao gore, u krošnju i predviđao što će se događati kako bi se izmaknuli. Stablo je palo na mog brata - prepričao je P. Vuršić.
- Uvijek, ali baš uvijek, treba gledati krošnju. Sve ostalo je suočavanje s kranjom opasnošću. Kod rušenja stabala u šumi treba predviđati, pogledati okruženje, blizinu drugih stabala, granje, krošnje, sve. Drugačije su tehnike kod rušenja uspravnih stabala, tanjih ili debljih, suhih, nagnutih, izvaljenih stabala. Ljudi se usude upustiti u sječu stabala bez profesionalaca, što se pokazuje pogubnim jer se sječu drveća doživljava banalno - kaže Robert Sambolek.
U sječu stabala nikad ne idite sami!
Naš sugovornik naglašava da sječa i izrada drva prije svega iziskuje psihofizičku sposobnost radnika. Profesionalci prolaze zdravstvene preglede te teorijski i praktično polažu ispit za rad s motornom pilom, a u posao se ne upuštaju ako su netom prije toga prošli veće napore ili su psihički opterećeni. Vremenski uvjeti moraju biti idealni - mirni, bez vjetra, padalina, dubokog snijega i poledice.
- Zaštitna oprema izuzetno je važna, spasonosna, ali moram reći da u najtežim slučajevima ni ona ne spašava. Uz prikladnu zaštitu odjeću i obuću, kacigu, vizir, kvalitetna i potpuna oprema je imperativ. Imam dvadeset godina iskustva u ovom poslu i nikad u sječu stabala nisam otišao sam, uvijek s kolegom koji je isto stručnjak, i uvijek uz krajnju disciplinu. U ovom je poslu, da banalno objasnim, kao s vožnjom. Ako skrećete s ceste, morate dati žmigavac i onda kad ste potpuno sami, na nekoj sporednoj cesti. Morate poštivati sva pravila u svim uvjetima - kaže R. Sambolek.
Razmišljate li o
ovome?
Na pitanje da konkretno kaže kakve sve opasnosti prijete zbog sječe stabala, naš sugovornik odgovara kako je direktno rušenje drveta na osobu najčešće.
- Deblo ili krošnja mogu se i zarotirati u neočekivanom smjeru, zaplesti s drugim krošnjama i stablima, trupac se može odbiti. Kad stablo padne, priča nije završena. Krošnja se može katapultirati i po 30 metara. To su stabla od 750 do 1.000 i više kilograma u sirovom stanju. Ako je promjera 50-ak cm, pri padu se radi o sili od nekoliko tona. Kad se krešu grane, moguć je povratni udar motorne pile. Još su druge situacije moguće, ali oni koji to znaju jer im je dio posla kojim se bave, znaju i kako upotrijebiti opremu poput sjekira, bata i klinova, vitla, sajli i traktora - pojašnjava Robert Sambolek.
Nikad više
Rukovoditeljica Djelatnosti za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje u čakovečkoj Županijskoj bolnici Dubravka Kapun, dr. med., spec. anesteziolog, u poziciji je liječiti izuzetno teška stanja pacijenata i svjedočiti teškim situacijama po osobu i njezine najbliže.
- To su uvijek teške situacije, pogotovo kad stradaju mladi ljudi. U veljači je jedna osoba umrla od takvog ozljeđivanja, pretprošlog tjedna je također zbog rušenja stabla poginula jedna osoba, što nas mora protresti. Mi se na intenzivnoj bavimo najtežim slučajevima, osobito ozljedama glave. Novost u našoj bolnici je da pacijente ne transportiramo u Zagreb na operacije, već neurokirurzi dolaze ovamo. Ima krvarenja koja se mogu zbrinuti operativno, no, ima i onih težih u kojima je jedino rješenje čekanje da se organizam stabilizira, kao što smo čekali pacijenta Nenada Vurušića. U tom čekanju ishod je ponekad tragičan - kaže Dubravka Kapun, dr. med. Na koncu, Predrag Vurušić kao laik, kao čovjek koji javnosti želi ukazati na ono što ne doživljavamo na pravi način, kaže:
- Moj je brat zadobio teške povrede glave i mozga. Traume za obitelj u cjelini, za njegove pomagače, očevice, za sve nas teško su opisive riječima. Zahvalan sam doktorici Dubravki Kapun s intenzivne njege i njenim kolegama na profesionalizmu i ljudskosti. Oni su nadljudi. Svi oni koji imaju namjere i potrebe za sječom stabala nek imaju u vidu opasne okolnosti koje nisu hipotetičke, već se stvarno događaju. Nikada više u šumu bez opreme i nikada više u sječu stabala bez profesionalaca - poruka je koju Predrag Vurušić šalje nakon šumske tragedije koja mu je uzela brata.
Aleksandra Ličanin