Policajci su izazvali incident, tukli su nas i ponižavali!

U listu MEĐIMURJE od 24. kolovoza u rubrici “crna strana života” objavljen je tekst pod naslovom “Policiji prijetili ubojstvom”. Poanta svega objavljenog je u tome da je vozač osobnog automobila ignorirao zaustavljanje od strane policije i pobjegao. U tekstu se dalje navodi da je isto vozilo kasnije zaustavljeno u Peklenici od strane policijske ophodnje i da je nakon toga došlo do incidenta koji je imao određen epilog.
Naravno, glavnim krivcima za isto proglašene su osobe iz osobnog automobila, a to su “dvojica braće, obojica stari 50 godina - jedan živi u Miklavcu, a drugi u Novakovcu”. Da je tome tako, “pogađate”, odlučili su “smireni i koncentrirani” djelatnici iz policijske ophodnje koji nikad ni mrava ne bi zgazili, a kamoli ljudsku vrstu. Ne daj Bože! Zbog svega toga, izvjesna “braća” imaju moralnu obavezu ovim putem reći što se te noći uistinu dogodilo.
Istina je sljedeća... Niti vozač, a niti suvozač u osobnom automobilu nisu nigdje vidjeli da ih se zaustavlja, osim u Peklenici, gdje su uredno i stali. Isto bi bili postupili i da smo vidjeli da nas prije toga netko zaustavlja.
Dakle, odgovorno tvrdimo da bježanja pred policijom nije bilo jer da smo tako razmišljali, onda bismo to napravili na drugi način, a ne bismo se normalnom vožnjom vozili dalje. Potpuno je svakom razumnom čovjeku jasno da bi se “bjegunac” pred nekim ili nečim u konkretnom slučaju rukovodio sasvim drugačijom logikom, tj. ne bi se tako olako “predao”.
Dalje, nije istina da su “braća” iskočila iz osobnog automobila i napala jadne i nejake policajce da bi se ovi nakon toga ipak morali i braniti. Istina je sljedeća: mene i moga brata (u policijskom sastavku smo “braća”) “čuvari” javnog reda i mira nasilno su i uz prijetnje premlačivanjem izvukli iz auta kao da smo okorjeli kriminalci prema kojima bi se s poštovanjem odnosili i “dečki s Knežije”. A kad smo završili na njihovom terenu (izvan auta), počeo je policijski “preodgoj”, tj. policajci su nas počeli tući i ponižavati, a pritom su pokazali veliku dozu grubosti i bahatosti. Sve u svemu, postupali su s nama na iznimno grub i neprimjeren način. Istina je isto tako da smo i mi nakon proživljenoga (i preživljenoga) reagirali revoltiranim postupkom policije i počeli se braniti jer smo na to bili prisiljeni. Da je nastala sveopća gužva - nastala je. U narodu postoji izreka: “Jedan pas nikad se ne grize sam!”
Nama (braći) je osobno veoma žao što je uopće došlo do toga, ali stojimo iza toga da bi sve završilo najnormalnije moguće, da policija nije demonstrirala silu, odnosno zakon jačega. Posebno su se proslavili kad smo bili vezani lisicama jer onda smo im bili lak plijen. Udarci u vrat, udaranje čizmama, odguravanje... Napominjemo da smo u svrhu utvrđivanja prave istine o svemu zatražili ispitivanje nas i policajaca koji su vršili kontrolu prometa. Međutim, u Policijskoj upravi to su odbili. Toliko o tome, a listu MEĐIMURJE zahvaljujemo što nam je ustupio prostor.
L.S., podaci
poznati Uredništvu