Lovro Rašan - ronilac iz Preloga

Iako mu je tek 15 godina, Preložanin Lovro Rašan toliko je silno težio ostvarenju sna da je u njega uronio prije mnogih svojih kolega iz plavih dubina.
- Još dok sam bio mali, privlačilo me ronjenje. Ne samo zbog bogatstva živog svijeta pod morem, nego i zbog samog osjećaja koji čovjek može doživjeti roneći. No, morao sam čekati da navršim barem 15 godina. Roditelji, Sanja i Mišo Rašan, su me podržali i prošlog ljeta upisao sam školu ronjenja na Lošinju te odradio početne tečajeve i podtečajeve. Član sam Ronilačkog kluba Roniti se mora u kojem učim uz instruktora Damira Zuruba, profesionalnog podvodnog snimatelja National geographica. S Klubom sam, osim u Jadranu, imao prilike roniti u podmorju Malte te čistiti od otpada zagrebački Jarun. Do sada sam ostvario 22 zarona, a kad ih napravim 100, nastavit ću s daljnjom obukom. Imam vremena. Doživljaj ronjenja nije ispunio moj san, već ga je višestruko nadmašio. Oprema koju nosim na sebi prilikom ronjenja teži 30-ak kilograma i iznimno je teško hodati s njom, međutim, kad zaronite, ta težina se gubi i na sebi ne nosite nikakav teret. Ostaje samo oduševljenje onim što vas okružuje - kaže Lovro.
Mladi ronilac trenutno je okovan (srednjo)školskim obvezama u 1. razredu gimnazije u Srednjoj školi u Prelogu te za ronjenje ima vremena tek tijekom pokojeg vikenda. Roditeljima angažman ne pada teško:
- Lovrina želja da nauči roniti bila je velika i pokušavamo je slijediti. Da nije riječ tek o dječjem hiru bilo je vidljivo već nakon završetka prvog tečaja. Instruktor je bio oduševljen njegovim rezultatima tijekom obuke te ga je počastio drugim tečajem. Dopalo mi se koliko ronioci međusobno paze jedan na drugog - dodaje Lovrin otac Mišo Rašan, prof.
Lovro je pod vodom neustrašiv. Ne plaše ga morski psi ni druge opasne “zvjerke”.
- Naučili su nas da budemo oprezni. Da, primjerice, ne guramo ruke u uske procjepe i rupe u podmorju u kojima se mogu skrivati morune. Ta riba kadra je čovjeku odgristi šaku! Morskih pasa se ne bojim, no, ni u Jadranu ni na Malti nisam susreo niti jednog - kaže Lovro te dodaje da ga više od morskih pasa plaši količina smeća koju je vidio pod morem. Osobito u Jadranu!
- Imao sam prilike s kolegama iz Kluba čistiti Jarun: iz vode smo vadili uglavnom automobilske gume i stari namještaj, ali ono čega sam se nagledao u Jadranu je strašno. Više sam otpada vidio u jednom zaronu u našem moru, nego tijekom sedam dana u podmorju Malte! - priča Lovro koji je na Malti boravio u rujnu, u organizaciji svog kluba Roniti se mora. Naučio je “šaptati” ribama da ne pobjegnu od očiju željnih susreta, a na ciljanoj lokaciji, u plavoj tišini, 18 metara ispod površine, mladi se ronilac iz Preloga susreo i s potonulim brodom, jednom od tajni malteškog podmorja.
Željka Drljić