Marija Strnad dušu liječi pisanjem pjesama

Marija Strnad (68) iz Palovca u svom je rodnom mjestu poznata po pisanju pjesama. Nekada su njezini stihovi čitani na raznim događanjima u općini M. Subotica. Većinu svojih pjesama zna napamet i s lakoćom ih recitira. Pisati je počela nakon smrti supruga Stjepana s kojim ima šestero djece, dvije kćeri i četiri sina, kako bi sama sebi olakšala teške životne trenutke. - Kad je suprug umro bilo mi je strašno teško. Najgore mi je bilo kad se najstariji sin, koji je u to vrijeme bio glava obitelji, oženio i odselio. Drugi sin je otišao na studij, a ja nisam znala kako sama sebi pomoći. Sinovi koji su bili kod kuće stalno su na televiziji pratili sport i gledali utakmice, što mene uopće nije zanimalo. Uzela sam papir i olovku i počela pisati, prisjetila se. Odtad redovito u teškim trenucima poseže za papirom i ispisuje stihove koji su njezin ispušni ventil. Pjesme govore o životu, o domoljublju, sakralnim motivima, godišnjim dobima, blagdanima...

Ponosna je baka sedmero unučadi, a veseli ju što je unuk Fran Glad obećao da će jednog dana pokušati objediniti njezine radove. - On je jedini kojeg to zanima. Kad dođe odmah mu se pohvalim da sam nešto novo napisala i rado posluša moje pjesme, rekla je M. Strnad. Od mnoštva pjesama, zabilježenih u nekoliko desetaka bilježnica koje uvijek drži nadohvat ruke, najviše je raduju one objavljene u Zborniku radova Književnog kruga Prelog iz 2007. godine. Svake jeseni prisjeti se Vukovara i godina velikih stradanja. - Sjećam se kao da je jučer bilo. Svakih sat vremena na radiju sam slušala javljanja Siniše Glavaševića i napeto pratila situaciju, prepričala je. Stoga je prije dvije godine gradu heroju napisala pjesmu Istina o Vukovaru iz koje donosimo nekoliko stihova.

A istinu ovu nek vjetar davko nese

i neka uvijek u knjigama to piše,

da će znati i buduća pokoljenja,

da se ne zaboravi, jer ne daj Bože,

ne ponovilo se nikad više!

Obnovljeni lijepi grad

ponosno danas tu stoji,

a bijela lađa opet mirno

plavim Dunavom plovi!