Nikad duža povorka jahača na prvomajskom druženju

Međimurski uzgajivači konja, ali i njihovi kolege iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja, ne razmišljaju puno kamo će na prvomajsko druženje. Odgovor je i ove godine u Strelec, na imanje Jadranke i Vlade Matića, gdje je u nedjelju, 30. travnja, uoči Praznika rada, održano veliko konjičko druženje. Najveće i najmasovnije do sad, kažu organizatori iz udruge Međimurski konjari - stiglo je tridesetak zaprega, stotinjak jahača i tristotinjak uzgajivača hladnokrvnih i toplokrvnih konja, sveukupno oko 400 posjetitelja iz cijele Hrvatske, Slovenije, Italije, Austrije, Mađarske... a i mještani maloga Strelca su složni - povorka nikad nije bila duža!

Velik je to zadatak koji su na svojim leđima iznijeli članovi udruge Međimurski konjari, najviše predsjednik Dalibor Tkalčec - Kuki i sami domaćini. - Kod nas ima dovoljno mjesta i s jedne i s druge strane kuće da uopće primimo toliki broj gostiju. Nismo spavali tjedan dana prije i još dva dana poslije, trudimo se da sve prođe u najboljem redu, kažu Vlado i Jadranka.

Prošlo je od prvog ovakvog druženja već 6 godina, i od lokalnog je događaja izrastao u nacionalni, pa i međunarodni, potvrdio je predsjednik Središnjeg saveza udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka Mirko Majsec. - Oduševljen sam velikim brojem konjara koji su stigli u Međimurje, ovo je zaista prekrasno otvorenje sezone, a mogu reći i da Međimurci imaju sve ljepše konje, rekao je Majsec.

Upravo ljubav prema konjima i želja za očuvanjem njihova uzgoja prije nekoliko je godina desetak međimurskih obitelji potaknula na okupljanje u udrugu. Većina je cijeli život uz konje, poput starijih članova Josipa Čavleka (66) iz Svetog Jurja u Trnju i Stjepana Blažeke (60) iz Donjega Kraljevca koji su na druženje stigli s kobilama Dorom i Bebom. No, ima i mlađih, poput obitelji Novak iz Orehovice. - Kad sam bio dječak, s konjima smo radili u poljoprivredi. S vremenom ih je zamijenila mehanizacija, a meni je želja bila ponovno imati konja. I ispunio sam si tu želju. Jedini u našem mjestu imamo konje, a i kočiju sam izradio sam, kaže Stjepan Novak.

Ljubav prema konjima prenio je i na suprugu Jasminu i sinove Leona (10) i Josipa Mathiasa (12) koji pomažu i oko hranjenja i čišćenja Đimija i Lukasa - smatraju ih članovima svoje obitelji. Rado bi da je tu strast na svoju djecu i unuke uspio prenijeti i Preložanin Vladimir Kutnjak (79), službeno nastariji član udruge, no o kobilama lipicankama Elsi i Belladoni i dalje se brine sam.

- Konji čovjeku donose sreću i zadovoljstvo, uz tu plemenitu životinju puno možeš naučiti o sebi, kaže iskusni uzgajivač. Od rane su mladosti konji dio njegova života, i potomci Vladimirovih kobila i pastuha danas su rasprostranjeni čitavim Međimurjem. Teško mu je zato suzpregnuti suze kad Matićima i Kukiju zahvaljuje na naporima koje ulažu u očuvanje tradicije uzgoja konja u Međimurju.

S konjarskom tradicijom dolazi i tradicija prvomajskog druženja i impresivne povorke koja ni ove godine brojne posjetitelje i stanovnike Strelca, Palovca i Male Subotice nije ostavila ravnodušnima.