Petra Krhač iz Novakovca: Rimac automobili su moje pravo okruženje

Za Petru Krhač iz Novakovca, apsolventicu Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu Međimurci bi rekli: "ta je pucka ne kak' druga deca".

U osnovnoj školi i Gimnaziji bila je odlikašica, a odlične rezultate postigla je na brojnim školskim natjecanjima iz različitih predmeta. Kaže da joj redovni program bio dosadan pa je stalno tražila dodatne sadržaje i motivaciju. Onako "usput" svira klavir, igra šah. Nije krenula studirati književnost, filozofiju ili medicinu, već je donijela sasvim svoju odluku.

- Bili smo na gimnazijskom izletu u Nuklearnoj elektrani Krško. Ondje su svi inženjeri strojarstva, elektrotehnike i pričaju zanimljivo, pa sam odlučila - idem na strojarstvo! Moji su doma doživjeli živčani slom! (smijeh) Preddiplomski sam završila u Zagrebu i krenula dalje u Split na Fakultet strojarstva i brodogradnje. Cijelo vrijeme sam i radila preko student servisa, pisala članke za stručne časopise, skupljala sponzore za studentske projekte – nabraja Petra i spominje i razliku u studiranju između Zagreba i Splita.

- U Zagrebu je bio presing, atmosfera suspregnuta, nervozna. Split? Laganini, ali radi se. Svi pomažu, društveni su, otvoreni, brzo su smirili moju radnu etiku - polako, kud navaljuješ, prvo kapučino, a sve se napravi i to dobro. Tamo sam ušla sasvim spontano u tim Aerotehničke udruge studenata koji je dobio Rektorovu nagradu za koncept bespilotne letjelice Flow design: Dečki su imali radionicu, natjecali su se i u izradi studentske formule. A čim se nešto konstruira, meni je magnet. I krenula sam s ekipom u avanturu. Razvijen je koncept bespilotne letjelice za koji su trebali i moja znanja o kompozitnim materijalima, strukturne analize. Bili smo uspješni na natjecanjima u Nizozemskoj i u SAD-u – priča nam Petra.

Produktivna atmosfera

Uz sve nagrade, priznanja i Rektorovu nagradu timu u kojem je Petra bila svestrana organizatorica i 'ona bez koje se ne može', najveće priznanje došlo joj je iz Rimac automobila.

-'Očistila' sam sve ispite, diplomski mi je tek ostao i već sam dobila poziv koji se ne odbija (a baš mi se i nešto nije išlo iz Splita) - poziv u ekipu Rimac automobila. Kako u Splitu nije bilo posla, odazvala sam se. Radim kao inženjerka za kompozite. Radno okruženje tamo je teško i opisati. Na poslu koji radim uloženo je ni ne znam koliko u moju opremu, trenutni se trošak ne računa u odnosu na ono što se želi postići. Postoji radno vrijeme, ali ga ne primjećujemo. Poslije posla prosjedi ponekad ekipa na klupici još dugo zanesena u rasprave. Dok se radi napravi se smoothie, ima voća, kave, dovode ljudi na posao i svoje pse, radi se, a imate osjećaj kao da ste kod susjeda na kavi. I nevjerojatno je produktivno okruženje. Napredovanje u struci moguće je iz dana u dan jer se rezultat primjećuje i cijeni, opisuje u razgovoru.

Ova svestrana Novakovčanka ne razmišlja o odlasku u inozemstvo ili ostanku u Hrvatskoj. To je, kaže, matematika i osobna procjena ovisna o prilici koju netko ima ili nema. Zadovoljna je poslom, a posebno  podrškom obitelji. Mama Draženka i tata Petar prihvatili su njen izbor zvanja i karijere. Baka Ljuba i djed Nikola Krhač jako se s njom štimaju, a mlađa sestra Lorena također je roditeljima napravila 'incident' - upisala je elektrotehniku u Rijeci. Promišlja Petra ponešto i o sljedećem koraku u životu, obrazovanju i karijeri, ali oprezno.

- Možda ću i na doktorski studij, ali to je tek možda. Sad moram diplomirati, okupirana sam poslom, a doktorat... Bojim se da bih mogla biti preskupa za naše tržite rada, zaključuje.