Stasale nove generacije zdravstvenih djelatnika: Đina Stanić i njezina kći Lana

- Blago tebi, ti si u bolnici! To je Lana rekla kad je kao mala došla u posjet starijem bratu Igoru koji je bio bolestan. I još mu je pojela cijeli ručak i večeru! - prisjeća se Đina Stanić, voditeljica Odjela anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine Županijske bolnice Čakovec. Od malih nogu životni put njezine kćeri kao da je bio zacrtan. Uz majku tako danas stoji još jedna mlada međimurska liječnica koja je krenula roditeljskim stopama. Njezina majka Đina rođena je Domašinčanka, koja od desete godine živi u Novom Selu Rok. Ona u obitelji nije imala liječnika, ali je oduvijek željela pomoći bolesnim ljudima. Upisala je Medicinski fakultet u Zagrebu i završila ga u roku.

- Tijekom stažiranja rodila sam Igora, a potom je uslijedilo tada obaveznih dvije godine u primarnoj, u Orehovici, gdje smo zbog toga i živjeli jedno vrijeme. Tada sam rodila Lanu. Bila sam u rodilištu i ginekolog Darko Golubić mi je rekao da trebaju anesteziologa. Iako sam prethodno željela biti pedijatrica, to me počelo kopkati. Kad je Lana imala pet mjeseci s njom u kolicima došla sam na anesteziologiju operacijskog trakta. Doktorica Meri Ozretić mi je isto rekla da trebaju anesteziologe. Bilo je to 1990. godine i odabrala sam tu specijalizaciju - kaže Đina Stanić, dr. med. Tijekom 1996. godine postala je tako specijalisticom anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja. Devetnaest godina kasnije dovršila je i subspecijalizaciju intenzivne medicine. Voditeljica je jednog od najzahtjevnijih odjela jer na intenzivnoj skrbe za pacijente koji su često (ne i uvijek) na granici života i smrti. Intenzivnu medicinu voli, ali još joj je draža sama anesteziologija.

BEZ POMOĆI SUPRUGA NE BI IŠLO

- Anesteziologija je prava medicina, treba jako puno znati i čitati te tijekom rada naučiš mnogo toga, naročito u Jedinici intenzivne medicine. Ovdje je jako naporan i zahtjevan posao. Kad sam dežurna u "pogonu" sam 24 sata na dan, moram pratiti najzahtjevnije pacijente - kaže Đina Stanić.

Unatoč jako odgovornom položaju ističe kako su joj najveći ponos, zadovoljstvo i postignuće u životu sin Igor i kći Lana.

- Ipak, najveće zahvale idu mom suprugu Branku. Kad su djeca bila mala ja sam 19 mjeseci bila na specijalizaciji u Zagrebu. On i moji roditelji Ladislav i Marija Stričak preuzeli su brigu. Branko je sudjelovao u svemu; u odgoju i kućanstvu i bio mi velika podrška - hvali doktorica svoga supruga, diplomiranog inženjera strojarstva, nastavnika u Tehničkoj školi Čakovec. Kćeri Lani nikad nije rekla kako od nje očekuje da postane liječnicom. No, to se znalo... Otac Branko često je Lanu vodio u bolnicu, kako bi majku, na dežurstvu, uhvatili "na minuti pauze".

- Nikad mi ništa nije bilo strašno, od malena sam u bolnici. Majka mi nije postavljala ciljeve, ali to je bilo predodređeno. Vuklo me prirodoslovlje, biologija...Upisala sam i ja Medicinski fakultet u Zagrebu. Nakon faksa, do staža, razmišljala sam i o radiologiji, i patologiji i kirurškim strukama. Ali interna mi je ipak najzanimljivija. Ona je osnova cijele medicine te je puno grana u jednoj. Uvijek ima nešto novoga - kaže Lana Stanić, dr. med.

Nakon staža uzela je specijalizaciju iz nefrologije na Odjelu interne medicine, također u čakovečkoj Bolnici. Trenutno prolazi dio specijalizacije na zagrebačkom KB-u Merkur. U redovno radno vrijeme, kao nefrolog, bavit će se bubrežnim bolestima i hemodijalizom. No, kao dežurni internist na hitnom prijemu i na matičnom odjelu radit će "cijelu internu", kao i svi drugi. Majku i kći upitali smo čime se bave u slobodno vrijeme, koji su im "ispušni ventili".

VOLIM SE DOBRO ISPLESATI

- Ja volim otići na fešte i dobro se isplesati! Rolam po obilaznici, godinama idem na pilates, a na posao, kad god to vremenski uvjeti dozvoljavaju, putujem biciklom. Volim kino i kazalište pa često odemo na neku predstavu u Zagreb. Imamo društvo za putovanja; spremamo se na Siciliju, a moja je najveća ljubav Kreta. Obožavam i raditi u vrtu, baviti se cvijećem i voćem, dok moja majka više skrbi za povrće - kaže Đina Stanić. Lana je za vrijeme srednje škole bila cheerleadersica i postizala odlične rezultate. Završila je i osnovnu glazbenu školu.

- Ali, imala sam operaciju ciste u glavi i duži oporavak pa sam ostavila srednju glazbenu školu. Upisala sam teoriju, uz klavir kao osnovni instrument. Pripremala sam se i za solo pjevanje, ali sam to zbog svega zanemarila. Danas pjevam još samo za sebe. Odlazim u teretanu, izlazim i družim se. I ja volim putovati. Lani smo bili na Tenerifima, a ove zime spremamo se za Škotsku - kaže Lana. Njezina majka Đina, napola u šali, napola ozbiljno, ističe kako "nažalost još nije baka".