"AGROMEĐIMURJE": Predstečajna nagodba prilika za spas

Agromeđimurje d.d 2012. godinu završilo je s gubitkom od 7,35 milijuna kuna, ali se u poduzeću nije čekao spontani oporavak, već se krenulo s promjenama. Ponajviše izazvanim prošlogodišnjim promjenama u vlasničkoj strukturi poduzeća.
Nagodbeno vijeće u Regionalnom centru FINA-e u Zagrebu krajem kolovoza, u postupku predstečajne nagodbe nad Agromeđimurjem, utvrdilo je da za ponuđeni plan financijskog i operativnog restrukturiranja postoji suglasnost vjerovnika čije tražbine iznose ukupno 36.173.056,32 kuna (ukupan iznos tražbina je 41.114.255,63 kuna).To je bio osnovni preduvjet za kasnije donošenje rješenja (10. listopada o.g.) Trgovačkog suda u Varaždinu kojim se odobrava predstečajna nagodba.
Ukratko, predstečajna nagodba podrazumijeva – kao i u ostalim sličnim primjerima – otpis dijela potraživanja i reprogram (ostataka) dugova, potpuni otpis zateznih kamata te, konačno – najmanje 10 milijuna kuna dokapitalizacije poduzeća koju moraju napraviti dioničari budući da je Agromeđimurje dioničko društvo (d.d.) i s te strane je jasno zakonski pozicionirano.Obveza donošenja odluke o dokapitalizaciji stavljena je pred Skupštinu Agromeđimurja koja mora biti sazvana unutar šest mjeseci od pravomoćnosti rješenja o predstečajnoj nagodbi.
U OTPIS 13 MILIJUNA
U cijelom postupku grupa vjerovnika iz tijela javne uprave i poduzeća u većinskom državnom vlasništvu prijavila su ukupne tražbine visine 23.710.768,26 kuna, financijske institucije 7.940.829,47 kuna, a ostali vjerovnici 9.462.657,90 kuna.
Različite su razine nagodbe s grupama vjerovnika (ukupno ih je 235). Ipak, nominalni dug Agromeđimurja nagodbom se smanjio za 13.051.403,48 kuna, odnosno za više od 30%, a ostatak duga reprogramiran je na povoljnije rokove otplate i uz prihvatljiviju kamatu.
U razgovoru s predsjednikom uprave Agromeđimurja Sašom Novakovićem, mag. inf., koji je na toj poziciji od 1. veljače ove godine, saznajemo što je trenutno s poduzećem koje se više od 60 godina bavi poljoprivrednom proizvodnjom.
Budući da po rješenju suda mora biti sazvana skupština i usvojena odluka o dokapitalizaciji, što uprava kao ideju misli iznijeti na skupštini i kako se najkraće može opisati poteze koji su nužni da postignuta predstečajna nagodba ne bude uzaludna...
- Predstečajna nagodba doista je tek početak procesa u kojem bi Agromeđimurje moralo doći do stabilnog, profitabilnog poslovanja, a jedan element već imamo: dioničari su iskazali, kako se to formalno definira, neobvezujući interes za dokapitalizaciju u minimalnom iznosu od 10 milijuna kuna, uz sve mjere koje predstečajna nagodba donosi. Mi smo prošli period u kojem su nas obilazili različiti “investitori”, tobožnji kupci i tobožnji “strateški partneri”, no, uglavnom se radilo o špekulativnim zamislima i sitnim profiterskim pokušajima...
ZADAĆE SU JASNE
- Jasno je nekoliko stvari... Tijekom sljedećih šest mjeseci, moramo provesti proces dokapitalizacijedruštva kao što je to i predviđeno planom restrukturiranja. U ovom je trenutku teško reći kako će izgledati vlasnička struktura nakon same dokapitalizacije i koji će od postojećih dioničara na sebe preuzeti rizik ulaganjem dodatnih financijskih sredstava. U svakom slučaju, krećemo u nastavak poslovanja s jasnom spoznajom da više nismo veliko Agromeđimurje, pretvaramo se u efikasnu poljoprivrednu tvrtku koja će se okrenuti i baviti onim djelatnostima za koje u ovom trenutku smatramo da imaju potencijala. Moramo biti svjesni da model nekadašnjeg kombinatskog poslovanja, u kojem je raznolikost proizvodnji služila disperziji rizika te su, ovisno u godini, pojedine djelatnosti donosile profit, pojedine gubitak, više ne funkcionira. Danas su okolnosti na tržištu takve da u svim djelatnostima kojima se bavite morate biti maksimalno efikasni. To znači da je svaštarenje i isključeno.
Jesu li unutarnji proizvodno-tehnološki resursi Agromeđimurja dovoljni za takav zaokret?
- Bilo bi dobro kad bismo se mogli pohvaliti da jesu, međutim... U zadnjih desetak godina investicije u poduzeću bile su svedene na minimum, tako da praktički svaka djelatnost u narednim godinama zahtijeva velike investicije, kako bismo poslovanje digli na jednu višu razinu... Djelatnosti koje se ne uklapaju u taj koncept, za koje je jasno da ćemo ih teško teško dići na nivo na kojem će biti profitabilne u narednom ćemo periodu izdvojiti i putem strateških partnerstava, odnosno prodajom istih, pokušati osigurati potrebna sredstva koja će se investirati u ostatak poslovanja.
SVE NA PRAVU MJERU
Agromeđimurje danas ima ratarsku, stočarsku, voćarsku, rasadničarsku i vinogradarsku proizvodnju, pa i uslužni pogon s kapacitetima za sušenje žitarica i proizvodnju stočne hrane, hladnjaču za voće. Znači li to da se neke proizvodnje gase?
- Čak se i ne moraju gasiti, to je prejaka riječ, bolje je reći – sve moramo svesti na pravu mjeru. Jedna od ideja je, primjerice u voćarstvu, stvoriti u Donjem Kraljevcu centar međimurskog voćarstva (naša je proizvodnja ionako najveća, mi smo i na nivou države drugi najveći proizvođač jabuka), dići kapacitete hladnjače s 5.500 na 10.000 tona jabuka, objediniti ponudu s međimurskih 700 ha voćnjaka na jednom mjestu, onako kako to funkcionira u Austriji, Italiji, uz nepisanu zaštitu domaće proizvodnje. Vi ne možete prodati jednu jabuku u Austriju dok oni imaju svoju domaću, ma kako jeftini bili. Austrijanci imaju nepisano pravilo da prvo na tržište ide domaći proizvod, a tek nakon što se domaća proizvodnja proda, kreće uvoz. Kod nas je, nažalost, situacija dijametralno suprotna. Pogledaje što se događa kod nas. Ove godine na nivou države imamo urod od 100.000 tona jabuka, za 60.000 tona postoje skladišni kapaciteti u hladnjačama, a 40.000 tona ide u bescjenje, nema se kako očuvati jabuka. Tu se, dakle, zna što se može i treba, tu leži ogroman potencijal. Razjedinjenost domaćih proizvođača i otkupljivača također cijelom sektoru donosi ogromne štete, a dobro organizirani trgovački lanci te nedostatke vrlo dobro koriste.
Ratarstvo... Imamo 1.400 hektara za ratarske kulture, što je dovoljno tek za našu stočarsku proizvodnju koja se već značajno reducirala jer, nažalost, proizvodnja stoke u našim uvjetima nije konkurentna. Naime, ratarenje putem plasmana stoke na tržište ne garantira više profitabilnost, pa je tov junadi sveden na farmu u Donjoj Dubravi u kojoj tovimo uslužno. Hodošan je prazan, a umjesto instaliranog kapaciteta od 2.000 bikova, mi ćemo u ovoj sezoni utoviti tek tisuću komada junadi.
BUZOVEC ZATVARAMO
- U svinjogojskoj proizvodnji ovih se dana s farme u Buzovcu zadnje krmače odvoze na farmu kraj Belice. Više je razloga za zatvaranje farme u Buzovcu - tržišni su jedan dio, no, najvažniji je da ista više nije tehnološki dorasla današnjim zahtjevima moderne proizvodnje prasadi.
S druge strane, belička farma ima mogućnost za gradnju zrcalno još jedne istog kapaciteta, no, o tome tek treba donijeti stratešku odluku. Tamo je sada organiziran kapacitet s 1.000 krmača koje bi trebale dati oko 25.000 odojaka godišnje. S obzirom da smo ugasili proizvodnju vlastitih nazimica na Farmi Buzovec, u sljedećih nas godinu dana na farmi Belica čeka zamjena genetike matičnog stada koja će također biti kapitalno prilično zahtjevna.
IMOVINE IMAMO
Iz tog pregleda stanja jasno je vidljivo da će biti i nefunkcionalne imovine i viška zaposlenih...
- Nefunkcionalna imovina koja ima vrijednost nešto je čime ćemo platiti ceh za dubioze iz prošlosti, a srećom, imamo imovine atraktivne za tržište. Tako je, recimo, farma u Buzovcu vrijedna za industrijsku gradnju prema prostorno-planskoj dokumentaciji. Nadalje, ukoliko se ukaže potreba, odnosno prilika, nećemo prezati ni od prodaje poslovne zgrade koja se nalazi na prestižnoj lokaciji u Čakovcu, a ista nam u svakom slučaju nije neophodna za uspješno poslovanje u budućnosti.
NIŠTA DRAMATIČNO
- S druge strane, u zadnjih godinu dana s 213 zaposlenih došli smo na 175, četrdesetak je ljudi na zakonom dopušten način uz otpremnine otišlo, a još je nešto zaposlenih tehnološki višak. No, u procesu restrukturiranja nema potrebe za dramatičnim potezima. I do sada su se ti problemi rješavali na najmanje bolan način.
A slabe točke koje se moraju posebno paziti?
- Ne postoje slabe točke, već potreba da se mnogo toga digne na višu razinu... Primjerice – mi moramo posložiti prodaju i marketing, okrenuti se tržištu, a ne čekati da netko dođe po nas i naše proizvode... Ili: vinogradarstvo i vinarstvo, koje je investicijski također na niskoj razini, moramo podići rebrendiranjem podruma, definiranjem asortimana, postizanjem vrhunske kvalitete uz neizostavno pronalaženje strateškog partnera s kojim bi udruženi i veličinom (i pretpostavljenom kvalitetom) bili značajniji faktor u postojećem tržišnom EU okruženju...
Tu je već sad nabrojeno zadaća i ambicija za vaš najveći traktor s najveće dvije prikolice...
- Simbolički, može se to i tako reći, ali ne trebamo se zavaravati u kakvom vremenu i kojem okruženju moramo poslovati. Tako se moramo i postaviti, pa makar to izgledalo i (pre)ambiciozno. Ključne dvije zadaće u idućih pola godine su – kao preduvjet svega – dokapitalizacija i jasna poslovna strategija koju moramo definirati... Ponavljam: predstečajna nagodba tek je početak, mogućnost da se Agromeđimurje stabilizira i ponovo postavi na čvrste noge.
Marijan Belčić