Dean Hunjadi: Više zaradim na svirci nego kao načelnik

Do prvih neposrednih izbora općinskih načelnika 2009. godine Dean Hunjadi, četrdesetogodišnji inženjer agronomije iz Svete Marije, u politici je bio anoniman. Oženjen je, supruga Natalija mu je kolegica po struci, imaju dvoje djece: sin Jan ima 10 godina, kćerka Dora četiri.
Dužnost obavlja volonterski (2.300 kuna mjesečna naknada) uz zaposlenje u BC-institutu (sjemenarska kuća), uz voćnjak koji njeguje kraj Donjeg Mihaljevca, uz hobi kojeg se ne želi odreći – svirku s prijateljem Darkom Makšanom vikend-večerima u Međimurskim dvorima u Lopatincu, uz povremeno planinarenje i bicikliranje...
Uz sve te aktivnosti, sklonosti, hobije i obitelj – odakle motiv za ulazak u centrifugu aktivne politike?
- Sa 17 godina bio sam član SKH-a, onda su došla razočaranja, pa sam više godina bio potpuno neaktivan, nezainteresiran za politički život. No, četiri godine prije kandidature učinilo mi se da mi je mjesto ipak u SDP-u, svjetonazorski, po vrijednostima koje se zagovaraju, pa sam se stranački aktivirao. Motiv za kandidaturu za načelnika bio je u mom uvjerenju i u uvjerenju ljudi koji su me podržavali - da je općina živi organizam, ljudi, a ne prostorije, procedure... Da se mora više okrenuti ljudima, raditi za ljude i biti im na usluzi...
TIHA OPĆINA
Teško se prisjetiti da je u Općini Sveta Marija bilo kakvih afera, incidenata. Od izdvajanja iz sastava Općine Kotoriba, vi ste nekako tiha općina?
- Moram priznati da je Općina na administrativnoj razini bila korektno postavljena (imajući stalno u vidu mogućnosti koje ima), a na korketan je način obavljen i prijenos vlasti, nema nikakvih nekontroliranih repova, tako da se moglo normalno nastaviti s radom.
Sveta Marija i Donji Mihaljevec izdvojeni su iz Općine Kotoriba u vlastitu općinu. Jeste li dobro pogođena općina, koji su vam kapaciteti?
- Nismo baš financijski jaki, imamo samo 1,7 milijuna (za 2010. godinu, primjerice) izvornih sredstava u proračunu, a čini se da ovu godinu nećemo izvući s više od 1,1 milijun kuna izvornih prihoda. Nije mi jasno zašto se javlja takvo smanjenje - broj zaposlenih praktično je isti, izgleda da je prijavljivanje zaposlenih na minimalac, a srazmjerno tome su i niži naši porezni prihodi, poprimilo dramatične razmjere...
A DRŽAVNE POTPORE?
Valjda možete tu i tamo računati s kakvom potporom iz proračuna iznad općinskih?
- Lanjske i ove godine to će biti ukupno 500.000 kuna. Ne više jer čini se da je ipak zapreka boljem dotoku novca (i komunikaciji s državnom razinom) nesukladnost u boji vlasti općine i države. Iz proračuna države imamo vrlo ograničena sredstva, s tim da moram reći da će se ipak s državne razine investirati u Općini. Cestu do željezničke postaje od Donjeg Mihaljevca asfaltirat će se o trošku Ministarstva regionalnog razvoja (80%) i našeg ŽUC-a (20%) - vrijedna je oko 1,2 milijuna kuna.
Da nije bilo aktivnosti pokojnog dožupana Anđelka Horvata koji je bio pravi operativac na vezi između Međimurja i Zagreba, naši bi neki projekti još čučali po ladicama u Zagrebu. Strašno fali taj čovjek, njegova energija i kapacitet.
A na domaćem terenu, tko su ljudi koji svojim radom omogućavaju da načelnik bude volonter?
- Uvijek se oslanjam na nekoliko suradnika, kao što je moj zamjenik Željko Strbad. Tu su i Stanko Slaviček, predsjednik VMO-a Donjeg Mihaljevca, Andreas Lisjak, predsjednik OV-a, Ivan Kranjčec iz HSU-a, Željko Pavlic iz MDS-a, dragocjena je pomoć Nataše Vidović, upravne pravnice... To su ljudi s kojima mogu i provjeriti težinu neke svoje ideje, zamisli...
Jeste li se ostvarili zamisao da se Općina približi ljudima, izađe im što više u susret?
- Mislim da jesmo, barem u nekom dijelu. Primjerice, mi ni u krizi nismo željeli kresati proračunsku podršku udrugama koje imamo (u oba mjesta) – vatrogasce, nogometaše, tenisače, KUD, udrugu žena, čipkarice, lovce, ribolovce, motoklub, umrovljenike, klub mladih u osnivanju... Proračunskim ih dotacijama čuvamo jer one su sve dragocjeniji dio društvenog života u mjestu, mi smo izdvojeni od velikih centara, ljudi sami kreiraju društveni život. Zato je važno da što prije obnovimo dom kulture, važno je i da ove godine započnemo barem temelje za buduću sportsku dvoranu (Općina samo sufinancira), važno je puno toga, ali ovisi o novcu. Neke svari ni ne ovise sasvim o novcu, primjerice - uspjeli smo uvjeriti Ljekarne Čakovec da postoji potreba otvaranja ljekarne kod nas. Mi s 55% (od 1.220 kn) sufinanciramo troškove vrtićkog zbrinjavanja djece, udvostručili smo broj stipendija za studente, sad ih stipendiramo 12...
IMAMO ZONU,
NEMAMO ZAPOSLENJA
Čime ste nezadovoljni, što ne uspijevate, a što se planira?
- Osobno sam nezadovoljan raspletom priče oko naše industrijske zone. Parcele su rasprodane, a nije povećan broj zaposlenih iz Općine, neki su poduzetnici propali, a zaposlenici koji rade većinom su izvan naše općine. Imamo još praznih parcela koje treba privesti funkciji, pa prodati, bilo bi dobro da se poveća broj zaposlenih, samo ih je 80-ak sa zaposlenjem doma.
Plan ukratko
- Plan je: 2011. godinu sanirati na domu kulture, što je moguće, krenuti barem u temelj sportske dvorane. Za 2012. sasvim je izvjesno da će biti godina preživljavanja, a u 2013. godini imamo odgovornost zadržati čisto stanje bez dugova za prijenos vlasti jer su – izbori.
NOVI MANDAT? MOŽDA...
Znači li to da više nema motiva za još jedan mandat na čelu Općine, odnosno volje čak ni za ulazak u još jednu izbornu utakmicu?
- Ne, ne... Volje imam, pa i motiva, ali tu je faktor posao, obitelj, tu su okolnosti koje se moraju posložiti. Mene već sad žena špota da me nikad nema doma jer sad je poredak aktivnosti posao – politika – glazba – poljoprivreda – obitelj – hobi... Tu odmah vidite što u tom rasporedu ne štima i tko s pravom prigovara.
ZNATI SVOJU MJERU
● S iskustvom načelnika od 2009., i to volnotera koji radi, što se prepoznaje kao kočnice u našem sustavu?
- Bili bismo efikasniji, brži, racionalniji da mehanizmi odlučivanja nisu u lokalnoj samoupravi, pa i na višoj razini, toliko birokratizirani i ceremonijalni. Nefleksibilni. Svi su rokovi rješavanja problema nerazumno dugi. Zamislite da se tako radi u gospodarstvu?! Tamo se zna da je vrijeme novac, da se odluka mora donijeti brzo, da iza odluke s punom odgovornoću mora stati onaj tko ju je donio, pa ili ubrati plodove ili ubrati sankcije. Primjer? Godinama razgovaramo o renti koju bi naša općina trebala dobivati od HEP-a zbog hidroleketrane. Dakle, sve općine uz te objekte. Dobivamo sramotnih 75.000 kuna godišnje - to je kompenzacija za okoliš koji je lokalno stanovništvo žrtvovalo, za opasnost kojoj je objektivno izloženo? Ili, odluka graditi kanalizaciju ili ne. To je izniman zahvat, tu se ne može krenuti za modom jer sad to svi drugi grade... Tu se mora odvagnuti, kao što se u gospodarstvu odvagne isplativost svakog poteza. Ne mislim da mi baš moramo prekopati sve i graditi pod svaku cijenu kanalizaciju ako se pokaže da jednako dobro, efikasno i jeftinije može biti rješenje s tehnički korektnim septičkim jamama i odvozom njihova taloga na uređaj za pročišćavanje. Odnosno – jesmo li ispitali postoji li možda mogućnost koncesijske izgradnje? Imali smo mi primjer u Općini. S tržnicom za koju je trebalo 500.000 kuna za klupe, a mislim da se sa samo 100.000 kuna problem moglo riješiti na funkcionalan način. Nije tržnica u Svetoj Mariji i na Dolcu u Zagrebu isto, niti treba, niti će ikad biti...
Moramo znati svoju mjeru, svoje potrebe i svoje mogućnosti. Ako to znamo, nikad nećemo upadati u probleme.
Marijan Belčić

Željko Pavlic, predsjednik MDS-a:
- Dean Hunjadi vrlo korektno uspijeva odraditi sve što se od načelnika očekuje. Korektan je u nastupu, spreman je saslušati sugovornika, ali zna čvrsto braniti svoj stav.

Marija Frančić (HSS), ranija načelnica:
- Premalo je u Općini, ne osuđujem ga, no nije si smio tako organizirati posao.
Fali mu vremena za više angažmana jer se, uz redovan posao, bavi i poljoprivredom.

Josip Bartolić, poduzetnik iz Donjeg Mihaljevca:
- Čestitam svakome tko se usudi na sebe preuzeti javni posao u ovo vrijeme, posebno kad ga obavlja volonterski, kao što dužnost načelnika obavlja Dean Hunjadi.