Dramatičan broj krađa peradi u Međimurju!

Ekipa lista Međimurje obišla je nekoliko seoskih domaćinstava kakvih je diljem našeg kraja, nažalost, već puno, a svakim danom i sve više. Zajedničko im je jedno - žrtve su krađa peradi, poljoprivrednih kultura, alata ili nečeg drugog. Svi redom ujedno su ogorčeni na policiju, no, jednako su tako, premda svjesni mogućih daljnjih negativnih posljedica, bez ustručavanja progovorili o onome s čime se suočavaju posljednjih godina.
Noć s utorka na srijedu, 6. na 7. svibnja bila je kobna za stanare Ulice Josipa Slavenskog, u Orehovici. Iz nekoliko domaćinstava pokradena je perad. Najviše su oštećeni supružnici Štefica i Ramiz Bešić. U samo jednoj noći ostali su bez 200 komada pilića od po 3 kilograma, a nepozvani gosti usput su si na njihovom vrtu ubrali mladi luk, salatu i mrkvu.
- Da uz piceke imaju i prilog, rekla nam je ozlojeđeno Štefica Bešić te nastavila:
- Ovo je već četvrta krađa. Još 2008. godine provalili su nam u kuću, ukrali zlatninu, laptop, fotoaparat. Potom smo 2012. godine primijetili da su kod susjeda otvorena vrata škednja. Oni rade u Njemačkoj, pokrali su i njih, no, za prijevoz alata usput su se poslužili našim tačkama. Prošle godine ponovo su nas „posjetili“ te ukrali gorivo, alat i kablove, a u međuvremenu su nam iz osobnog automobila nestali punjač za mobitel i cigarete. Sad, eto, ponovo krađa - i to „kapitalna“, nabraja Bešić.
Vrijednost ukradenih pilića je oko 12.000 kuna, no, u svemu je najviše ljuti ponašanje policije:
- To što smo pretrpjeli već 4 krađe, njih ne dira baš previše. Za posljednje smo ih čekali sat i pol od dojave. Nijednom nisu našli za shodno ni da nas obavijeste o tijeku istrage. Kad odem na policiju pitati, svi inspektori su kao, na terenu, a ne mogu ni dobiti zapisnik o krađi, osim ako ga platim. Sugerirali su nam neka prodamo grunt, a - iskreno, i razmišljamo o tome. Međutim, je li u redu da se policija ponaša tako nonšalantno? Dakle, ili ih te krađe uopće ne muče ili ne znaju otkriti kradljivce. No, nije samo policija kriva. Iza svega stoji politika. Valjda je došla naredba iz Zagreba, odnosno iz Europe - neka se manjine ne diraju. Gnjevna sam, izjadala nam se Štefica Bešić.
Dakako, strahuje i od novih krađa. Povrtlarska sezona je počela… Sa svojom je svakodnevnom „mukom“ u pismu upoznala i župana Matiju Posavca, no, povratne reakcije još nema.
- Smišljam razne „tehničke prepreke“ ne bih li spriječio lopove, odnosno zaštitio se od daljnjih krađa. Tako sve više, silom-prilika, postajem i inovator, dodaje njen suprug Ramiz. I on i Štefica inače su nezaposleni.
Tražio otiske
Nekoliko kuća dalje niz ulicu žrtvom krađe u noći sa 6. na 7. svibnja, i također ne po prvi put, bio je umirovljenik Franjo Klinec.
- Odnijeli su nam 16 kokoši i jednog kokota, a prije nekoliko godino 40 japanskih pataka. Naravno, zrelih za klanje kao i sad s kokošima, dok su male piliće ostavili. To bi trebalo hraniti, a to im se ne da. Policija je za prošle krađe došla i pitala na koga sumnjamo. I to je sve. Molio sam ih da uzmu otiske ili nešto, a naravno, kako sam se razljutio jer sam vidio da nisu bili previše zainteresirani za to, još su mi zaprijetili pritvorom. Sada policiju nisam ni zvao jer bi to ionako bilo uzalud, ističe Klinec.
„Samoposluživanje“ u Maloj Subotici
Na meti kokošara često su i domaćinstva u Maloj Subotici. No, ponajprije smo posjetili farmu pataka Ive Dominića u subotičkoj poduzetničkoj zoni.
Ona je, naime, poput neke vrste samoposluživanja. Krađe se, kaže Dominić, događaju praktički svaki tjedan. Unatoč tome što je nedavno postavio visoku žičanu ogradu. Da bi se barem povremeno zaštitio, već neko vrijeme u noćnim satima dežura u svom kombiju.
- Tako sam jednom i prepoznao počinitelje. Policija ih je uhvatila u romskom naselju Škarje. Od 5 njih, 1 je osuđen. Za 700 ukradenih i nikad pronađenih pataka (ili njihovih ostataka) tijekom nekoliko noći „dobio“ je 4.100 kuna novčane kazne i dvije godine uvjetno. Ako ne plati spomenutu odštetu, a to dosad nije učinio, ide na godinu dana u zatvor. Ne znamo je li tamo jer nam policija ništa nije javila. Međutim, za to što sam ih uhvatio, nisu mi ostali dužni. Nedavno su mi na kombiju izbušili gumu, svjedoči Dominić. Dok on radi na farmi, njegova supruga Marija „pazi“ obiteljski posjed u selu. I tamo im je ukradeno nešto pataka.
- Policija dođe i kažu nam neka podnesemo privatnu tužbu. Dobro, ali protiv koga? Pa pronađite lopove, poručuje.
Obitelj Lončarić
Obitelj Lončarić iz Ulice Benkovec, u Maloj Subotici, „uljezi“ su posljednji put pohodili uoči Uskrsa.
- Ukrali su nam 3 guske, a prije toga 8 pataka. Policajci su nam preporučili neka podnesemo privatnu tužbu. To nema smisla, pomiren je sa sudbinom August Lončarić.
Njegova majka, 91-godišnja Julijana Sraka u međuvremenu bespomoćno šeće po dvorištu koje je sve više prazno…
Ste nam naše
kokoši donesli?
Premda također u poodmakloj životnoj dobi, supružnici Trstenjak iz Ulice Budim, u Novakovcu znali su kojim smo povodom došli čim smo im pokucali na vrata. Gazda Gregor našalio se: Kaj ste nam naše kokoši mortik donesli?
U istome tjednu kad i žrtve iz Orehovice, s početka ove priče, ostali su bez 16 komada kokoši.
- Bio je Đurđevdan, lucidno je zaključio Gregor Trstenjak, dok njegova supruga Ana nije bila previše rječita, rekavši tek da se boje novih krađa, ali i moguće odmazde zbog napisa u novinama. No, i bez toga, kriminalci u našem kraju očito vrlo lako pronalaze put do svojih žrtava, odnosno plijena. Međimurcima, naravno, ne treba posebno apostrofirati da su najčešći počinitelji imovinskih delikata pojedini pripadnici romske nacionalne manjine, samo to izgleda ne dopire do onih gore, u Zagrebu. S druge strane, u policijskim krugovima, ali i široj ovdašnjoj javnosti, sve se glasnije spominje da i sve više bijelih cigana koristi priliku, pa se ipak ne može apsolutno generalizirati. No, gdje je svemu tome kraj?
Velimir Kelkedi
Snimio Dubravko Lesar