Drvotvorine Petra Kegalja

Dvadesetšestogodišnji Petar Kegalj iz Svete Marije ima začarane ruke: začarane neizdrživom potrebom da zagrle drvo i podare mu novi život. U Petrovim rukama odbačeni komadi drva postaju – uspomene. Počelo je nedavno i – iznenada:
- Osjetio sam jaku potrebu da oblikujem komade drva, pa sam krenuo s poklonima za mog malog nećaka Sebastijana, sina mog brata Željka i snahe Nikoline. Izradio sam Sebastijanu stolac za njihanje, a bratu i snahi stol za dnevnu sobu. Ali potreba za radom s drvom samo je još više narasla. Potom sam krenuo u izradu kukuružnjaka s puno zahtjevnih, sitnih detalja. Radio sam na njemu 150 sati, spojio 382 dijela te na koncu kukuružnjak pokrio s 948 minijaturnih drvenih crepova. Svaki crijep posebno sam ručno oblikovao, obradio... tek uz pomoć bušilice i fleksa. Nemam ni radionicu, već radim na otvorenom, i ljeti i zimi. Da ne moram, nikad ne bih stao jer mi godi širina prostora oko mene, bez obzira na vremenske prilike. Toliko me hrani rad s drvom da ne osjećam ni hladnoću ni vrućinu. Moja majka Ružica ispočetka se ljutila što trošim puno struje bušilicom, no, kad je vidjela kukuružnjak, priznala je da je riječ o nečem posebnom. Kad je kukuružnjak bio gotov, napunio sam ga slatkišima i odnio mom nećaku Sebastijanu u Donji Vidovec, kao poklon za njegov treći rođendan. Za sljedeći rođendan od mene će dobiti drveni šah: i to s figurama od metra i ogromnom šahovskom pločom – ispričao nam je Petar koji nije izučeni stolar niti je ikada radio s drvom.
NEVJERICA
- Petar je sve radio u strogoj tajnosti. Kad bismo dolazili k njima u posjet u Svetu Mariju, pažljivo je pokrivao kukuružnjak, da ga ne vidimo prije nego što ga dovrši. Na Sebastijanov rođendan kod nas se okupilo puno rodbine i prijatelja i svi smo ostali bez daha kad je pred nas stavio ovaj prekrasan drveni predmet. Sad ga želim istaknuti u dnevnoj sobi, da ga vide svi ljudi koji mi prođu kroz kuću, pa se Petar dao na posao da mi izradi drveno postolje za kukuružnjak – kaže Nikolina, snaha u obitelji Kegalj.
Petar zasada ne razmišlja o prodaji rukotvorina od drva jer za njega – nemaju cijenu. Nastaju spontano, nastaju za najdraže, izviru iz huka tek odleđenog vrela iz kojeg je provalilo - stvaranje.
Željka Drljić
Snimio D. Lesar