GRANIČNE KARAULE 19 GODINA OD ISTJERIVANJA SNAGA JNA

Prvi objekti JNA, koja se u bivšoj državi pretvorila u okupatorsku snagu, u ruke hrvatskih osloboditeljskih snaga 1991. godine došli su u Međimurju!
Naime, od 15. do 18. rujna 1991. godine u koordiniranim aktivnostima Teritorijalne obrane, pričuvnog sastava Zbora narodne garde, policije, Narodne zaštite, lovaca i skupina samoorganiziranih građana nastojalo se zauzeti i vojnički neutralizirati karaule JNA u Donjoj Dubravi, Kotoribi i Goričanu, vojarnu i Dom JNA u Čakovcu.
Redom su u ruke hrvatskih snaga pale (na različite načine) - prvo 15. rujna karaula Narodni heroj Florijan Bobić kraj Donje Dubrave, zatim 16. rujna karaula Sedam sekretara SKOJ-a u Kotoribi, 17. rujna 1991. zauzeta je vojarna 27. juli (i Dom JNA) u Čakovcu, a 18. rujna 1991. i karaula Narodni heroj Marko Kovač kraj Goričana. Time je Međimurje postalo prva regija u Hrvatskoj u potpunosti oslobođena od snaga JNA.
Svi objekti JNA zauzeti su u netaknutom stanju, zahvaljujući pregovaračkom umijeću, hrabrosti i odlučnosti hrvatskih branitelja i bez žrtava, s izuzetkom karaule kraj Donje Dubrave gdje je kapetan Dragoljub Borković vojnicima zapovijedio da prijeđu u Mađarsku i aktivirao ranije postavljen eksploziv u objektima karaule. Srećom, od eksplozije nitko nije stradao.
Cijeli iz rata, pali u miru
U nabrojenim akcijama zarobljeno je izuzetno mnogo oružja i opreme, primjerice - samo na karuli kraj Kotoribe zarobljeno je različitog pješačkog naoružanja, maljutki, nešto bestrzajnih topova (oko 6 kamiona oružja).
Zauzeti objekti kasnije su na različite načine korišteni, u vojne svrhe uglavnom O njihovoj se sudbini nije razmišljalo dugoročno jer tada je bilo važnijih problema od toga što će biti i čemu će biti jednom, u miru, ti objekti.
Danas – kada se tek prigodno sjećamo obilježavajući 19. obljetnicu oslobođenja Međimurja od JNA – zanimljivo je vidjeti što je s imovinom koja je preživjela rat. Je li preživjela i mir?
Vojarna u Čakovcu i bivši Dom JNA najviše su bili u fokusu interesa javnosti. Sudbina tih objekata se zna. Vojarna se prenamijenjuje, Dom JNA prvo je bio Časnički dom HV-a, danas je u potpuno civilnoj funkciji, objekti na bivšem vojnom poligonu u Čakovcu (tovilište za svinje i tovilište za junad funkcionalni u vrijeme u kojem je država darovala Županiji te nekretnine) potpuno su devastirani (od nepoznatih počinitelja), a na karaulama je stanje upravo nevjerojatno.
Dobro, a beskorisno
U najboljem su stanju objekti bivše karaule kraj starog graničnog prijelaza Goričan koje je – nakon što ih više ni Hrvatska vojska ni policija nisu trebali – za svoje potrebe htjela uzeti Općina Goričan.
- U dijeljenju bivših vojnih objekata široke ruke jedinicama lokalne samouprave diljem Hrvatske međimurski gradovi i općine nisu imali sreće. Što je i preuzeto, mora se platiti, a Općina Goričan – kaže načelnik Mario Moharić – ni pod kojim uvjetima nije mogla do objekata za koje je imala planove:
- Na sve naše zahtjeve dobivali smo odbijenice Ministarstva unutarnjih poslova i Policijske uprave međimurske zbog sigurnosnih razloga, a u objektima koji danas zatvoreni propadaju željeli smo smjestiti naše poduzeće OKP Gorinka koje se bavi održavanjem graničnih prijelaza. Tu je i više nego dovoljno prostora za uređenje sadržaja koji bi bili izletnički atraktivni za lovce, ribolovce, izletnike s biciklima ili pješake koji žele upiti krajolik Mure... Bilo je i smiješnih situacija: kad sam tražio da se obrazloži što je to sigurnosno problematično u civilnom korištenju bivše karaule – tadašnji šef policijske uprave Goran Cmrečak rekao mi je da bi (ako općina preuzme objekt) tuda mogli ilegalno prelaziti granicu Pakistanci?! A ovaj je objekt sačuvan od devastiranja i raznošenja svega upotrebljivog samo zato što je i inače u kontroliranom okolišu, na sto koraka od policije i drugih službi na granici. I kome sada zatvoren, obrastao u korov, grmlje, koristi? To je samo jedan primjer kako mi dopuštamo da nam propada imovina koja se već godinama mogla koristiti za opće javno dobro. Mi i danas imamo kapacitet preuzeti te objekte, ali čini se da nitko nema ni ideje ni volje razmišljati što s njima.
Netaknuto nestalo
U Kotoribi o karauli koja je netaknuta pala u ruke osloboditelja nevjerojatnu priču priča zamjenik općinskog načelnika Dobriša Zvošec:
- Objekti karaule Sedam sekretara SKOJ-a bili su netaknuti, potpuno funkcionlani, pa ih je neko vrijeme koristila granična policija. No, kada je granična policija prestala koristiti te objekte, karaula nije došla u ruke Općini, nego su na scenu stupili novi osloboditelji karaule. Potpuno je devastirana, popljačkana, raznesena, nema više ničeg tamo! Tamo su se skidale pločice sa zidova (ne znam kako ih je moguće upotrijebiti!?), a kada je konačno nekretnina – ukupne površine 14.682 četvorna metra – 2002. godine prenesena na Općinu, sve je bilo nepovratno već uništeno, čak se cigla raznijela. Na posljetku, 2007. godine nekretnina je prodana za ugostiteljsko-turističke namjene (kojih još uvijek nema ni na vidiku) privatnom ponuditelju, koji je Općini platio 113.000 kuna. Taj novac je sve što je ostalo od objekata potencijalno vrijednih zasigurno desetak puta više...
Rušili i ruševinu
S obzirom na to da je karaula kraj Donje Dubrave ekplozijom uništena, nije se moglo očekivati da će se oko ruševina netko uopće baktati. Ostaci karaule donirani su Općini, ali ispostavilo se da ni s ruševinom u našem okruženju ne može ništa biti jednostavno.
Načelnik Općine Donja Dubrava Marijan Varga kaže da je još 1993. na 1994. godinu Donja Dubrava iskazala interes da ruševinu i teren preuzme:
- Interes za preuzimanje karaule – razrušene kakva je – prvo je pokazala Udruga uzgajivača malih životinja Međimurska lastavica, čak su zamišljali da dio prostora iskoriste za uzgajalište hrvatskih ovčara... Njima su se pridružili i članovi eko-udruge Senjar. Lokacija je idealna za njihove aktivnosti, za proučavanje flore i faune, za ekoizletište... S vremenom, tim idejama pridružena je još jedna, ideja našeg ogranka UHVIDDR-e, da se ruševina konzervira i bude središnji objekt spomen-izletišta u kojem bi se na ostatke zidova postavile informativno-edukacijske table o Domovinskom ratu, o prvom poginulom branitelju iz Međimurja Predragu Jurčecu... Pomoćni objekt koji je moguće obnoviti planiralo se urediti kao društveni, s mogućnošću izletničkog smještaja oboljelih od PTSP-a jer je boravak u ovom okruženju terapeutski... Darovan prostor nizom dobrovoljnih akcija očišćen je i formiran je prilazni put, a radili su članovi svih udruga proizašlih iz Domovinskog rata iz donjeg Međimurja, članovi svake od 21 udruge Općine Donja Dubrava... U devetnaest radnih akcija bilo je 540 osoba s oko 2.440 sati ručnog rada, 180 sati radili su strojevi ICB, 16 traktora s prikolicama...
Naručili smo projektnu dokumentaciju za spomen-izletište, naručena je krovna konstrukcija, nabavljena su vrata i prozori... Međutim, zakompliciralo se sa stane Legrada. Katastarski – ovo je općinski legradski teritorij, u njihovoj prostornoj dokumentaciji ovdje je nacrtana zelena površina, bez ikakve oznake da tu postoje objekti. Da bi se radilo, dokumentacija ide nadležnom uredu s one strane Drave. Išlo je to čak tako daleko da su nam potrgali postavljen natpis Spomen-izletište poginulom branitelju Predragu Jurčecu 1971. – 1991. (u izgradnji)... PU međimurska u dva je navrata darovala crijep i grede za privremenu sanaciju objekata koju su dobrovoljno napravili mještani Donje Dubrave, a materijal je skinut s krova i vozilima HV-a otpremljen u Koprivnicu...
Nadam se da je to sad ipak iza nas jer, zajedno s mađarskim općinama s one strane Mure te našim s one strane Drave, osmišljavamo projekt u koji će se uklopiti sadržaji koje smo zamislili i na bivšoj karauli, uz biciklističke izletničke staze na cijelom području oko ušća Mure u Dravu, uz edukacijske točke povijesnog karaktera od Zrinskih do Domovinskog rata, s prikazima starih zanata zlatara, kolara, kovača, košarača, fljojsara, mlinara... Za realizaciju ideje treba nam melin, treba nam fljojs - treba nam oko pet milijuna kuna za dugoročno ulaganje (na cijelom opisanom prostoru) da bi – uz sve ostalo – i ruševina karaule dobila novi smisao. Godinama tu veterani Domovinskog rata održavaju komunalni red, čiste i održavaju teren karaule... Da je bilo više razuma i raumijevana s više strana – danas smo mogli već fotografirati jedno lijepo izletište.
Marijan Belčić