IVANA MRČELA - diva među umjetnicima

Čini se da sve rjeđe možete naići na mlade ljude koji u svoj snazi dvadesetih godina mogu reći da ih ne zahvaća globalno sivilo, ne obeshrabruje nestašica novaca i ne motivira ih tek početak novog dana. Jedna od onih koja hrabro pridonosi takvom razmišljanju i pritom ostaje originalna i zapažena zasigurno je i Ivana Mrčela iz Čakovca, diplomirana modna dizajnerica i studentica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od fakulteta, do raznih natječaja na području grafike, preko angažmana u modi i fotografiji - Ivana niže uspjehe koji su nerijetko u sjeni svakodnevnih banalnih događanja. Predstavit ćemo je kao mladu ženu koja živi umjetnost i istinski uživa u poslovima koje radi.
Trenutno si na 5. godini grafičkog odsjeka Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje te i dočekala Top stipendija za Top studente
- Da, tu stipendiju svake godine raspisuje tjednik Nacional. Dvadeset sedmero studenata primilo ju je ove godine, a na dodjelu smo išli predsjedniku Ivi Josipoviću. Stipendija se sastoji od 4.000 kuna mjesečno i traje 10 mjeseci. Novac će mi jako dobro doći za diplomski rad koji je u pripremi. Radim velike formate, što je i financijski zahtjevnije, pa barem sada ne moram brinuti kako ću sve posložiti i s te strane. Bezbrižno se mogu posvetiti samom radu. Isto tako, knjige koje sada koristim vrlo su skupe, nema ih kod nas, treba ih naručivati preko interneta. Sve su to tehničke stvari za koje će ova stipendija dobro doći.
Što si odabrala za diplomski rad?
- Zasada, koncepcija još nije do kraja razrađena, no uglavnom, bazirat ću se na ljudskim figurama. Pustit ću da sve skupa bude i iznenađenje onima koji prate moj rad.
Za svoj rad na grafikama nedavno si dobila i značajna međunarodna priznanja. Bile su tu nagrade u Beogradu i Tuzli.
- U Beogradu sam sudjelovala na IV. EX-YU konkursu za grafiku na kojem sam osvojila 3. mjesto za grafičara profesionalca. To je bila grafika pod nazivom Različiti smo. Ona je bila izložena na skupnoj izložbi u Beogradu, a mislim da ove godine izložba dolazi u Zagreb. S grafikom iz iste serije osvojila sam i nagradu u Tuzli. Riječ je o nagradi Ismet Mujezinović za koju je ove godine konkuriralo 163 umjetnika iz 52 zemlje. Pozvali su nas u Tuzlu i tamo nas zaista primili kao zvijezde. Došlo je i puno novinara budući da je to najveća likovna manifestacija u cijeloj Bosni i Hercegovni. Ismet Mujezinović, po kome nagrada nosi ime, bio je poznati bosanski slikar, pa je posebna čast bila primiti nagradu iz ruku njegovog sina Ismara.
Iako si još studentica, natjecala si se s profesionalcima.
- Da, ti su natječaji bili otvoreni za sve. Znači, mogli su se prijavljivati i studenti, a nema ni dobnog ograničenja. U Beogradu definiraju dvije kategorije - grafičari studenti i grafičari profesionalci. Mene su stavili među profesionalce jer im je grafika bila super, pa su me već na početku stavili u viši rang.
Sve su to natječaji u okolnim zemljama, što je s Hrvatskom?
- Kod nas ima nekih bijenala portreta, zatim bijenala grafike, ali zanimljiviji su mi, već prema tematici koju radim, bili baš ti natječaji u Beogradu i Tuzli.
Odabrala si smjer grafike na zagrebačkoj Akademiji. Zašto grafika?
- U Čakovcu sam završila srednju Graditeljsku školu, smjer dizajnera unutarnje arhitekture, i nekako sam sve linijski radila. U srednjoj školi nismo toliko slikali, pa mi je i boja bila više strana. Najprije sam otišla na modni dizajn na kojem sam diplomirala prošle godine i nekako mi se grafika činila logičnim nastavkom.
Što je prisutnije u tvom životu, moda ili grafika?
- Moda je, zasad, ono što radim tek za sebe. Prošle sam godine napravila svoju marku pod nazivom Andouta Label. Napravila sam cijelu prezentaciju, katalog, videospot. Sve to čeka spremno, ali ipak mi treba malo više vremena. Zasada se više moram posvetiti Akademiji i privesti kraju taj studij, a kasnije ćemo vidjeti.
Osnovala si i studio Mrxchela.
- Studio smo zajednički osnovali Marko Todorov i ja. Tako smo i odabrali ime koje je svojevrsna izvedenica od naših imena. Studio se bavi fotografijom i videom. Nedavno smo radili video You’ll never ride alone, video o biciklima. Sami smo radili cijelu koncepciju, a na kraju smo se i zabavili, ali i namučili. Stavili smo to na svoju internetsku stanicu i u dva dana zabilježili 2.000 pregleda. Video je preuzelo 5 portala, upravo zbog toga što je u Zagrebu tih dana bila akcija u kojoj je policija pojačano kažnjavala bicikliste. Naš je video došao kao odgovor na to nezadovoljstvo. Bilo je to odlično prihvaćeno. Marko i ja smo i sami vozači bicikla. Vozimo se svaki dan, više nam to odgovara od gužve u tramvajima. Posljednji projekt Studija su fotografije za jedan butik s retro odjećom.
Upravo tim posebnim načinom odijevanja i ti plijeniš pažnju. Poznato je da nije lako doći do tih komada vintage odjeće. Kako se snalaziš?
- Puno toga radim sama. Evo, i sad imam na sebi nešto kao šos-hlače koje sam sama sašila, a košulja je kupljena. Većinu odjeće sašijem sama. I inače volim taj stil 50-ih godina. Naslijedila sam to od svojih roditelja koji su isto opsjednuti tim razdobljem, filmovima, glazbom, evergrinima, pa smo nekako sestra i ja krenule istim stopama. Žene su u to doba bile puno ženstvenije, izgledale su predivno. Šivanje te odjeće meni na neki način predstavlja opuštanje. Primjerice, kada puno radim na Akademiji, onda mi šivanje dođe kao odmor, vrijeme u kojem ne moram puno razmišljati. Neke haljine i suknje dobila sam i od mame koja je opet imala haljine od bake. Prodavaonica s tom odjećom nema baš puno u Hrvatskoj, osim second hand prodavaonica u Zagrebu, no može se naručiti preko interneta. Već četri godine radim i frizure u tom stilu, pa mi sad više ni ne treba puno vemena. Isto je i sa šminkom koja nije prezahtjevna, osim kada se spremam za izlazak.
Spomenula si i roditelje. Što su oni po struci, jesi li, osim ljubavi prema 50-ima, od njih naslijedila i ljubav prema umjetnosti?
- Otac Mladen je nekako u tim vodama budući da je ilustrator, crtač, a mama Vesna je ekonomist. Sestra Ana je magistra za primarno obrazovanje i radi u Zagrebu, u Međunarodnoj osnovnoj školi Matija Gubec.
Kao stručnjak za modu i osoba osebujnog stila, što bi poručila djevojkama i ženama - kakvim se trikovima poslužiti da izgledaju što bolje?
- Trendove uopće ne pratim, a mislim da se puno mladih cura time baš zamara. Po meni je glavno da se osjećeš ugodno u odjeći koju nosiš, da sama sebi budeš zgodna i da se urediš za samu sebe. Ženstveno, uredno i čisto - to bi bila jednostavna formula. A moda dođe i prođe. Nema se smisla stalno povoditi za modnim trendovima. Ima tu nekih sitnica poput onoga, kad vele, trebaš imati malu crnu haljinu u ormaru. S time se slažem, ali svake sezone nešto novo bude hit. Primjerice, sada je to krzno. Meni su te bunde katastrofa i ne bih ih nikada nosila.
Uz modu i grafiku, ostaje li ti vremena za još neke hobije?
- Spomenula sam već bicikliranje, a volim i fotografirati. Nedavno sam si počela izrađivati šešire. Isto u tom stilu pedesetih. Probala sam ih potražiti preko interneta, međutim, ono što je lijepo izgledalo, jako puno košta, pa sam odlučila sama to napraviti. Treba još doraditi neke detalje, ali zasad dobro izgleda. Volim odlaziti na koncerte, volim filmove. Imam puno prijatelja koji sviraju u rockabilly bendovima, pa srijedom uglavnom odlazimo u Pepermint, gdje svira ta vrsta glazbe. Često odlazim i u Močvaru, no, tamo je već žešća vrsta glazbe. Za filmove nemam puno vremena, no, volim uloviti usput stare filmove ili njihove rimejkove.
Pratiš li situaciju na hrvatskoj modnoj sceni? Uz visoku modu se često vežu i mnoga zakulisna podmetanja, teško se probijati do samog vrha.
- Planova vezanih uz modu svakako imam. Zasada ne razmišljam o revijama, no, nikad se ne zna. Svakako bih voljela jednog dana izbaciti tu svoju modnu liniju. Što se revija tiče, meni je to sve skupa i malo dosadno.
Oko toga se diže prevelika pompa iako tamo ima i kvalitetnih ljudi. Mislim da se na revijama gubi puno vremena koje mogu i drugačije iskoristiti. Zasada mi je moda ipak u drugom planu.
Vratimo se tvojim grafikama. Bile su nagrađene, što potvrđuje njihovu kvalitetu. Koliko se one u Hrvatskoj mogu dobro prodati?
- Nisam se puno interesirala o tome, no, postoje manje galerije koje otkupljuju upravo mlade, nove autore i uspijevaju nešto prodati. Ja uglavnom radim po narudžbama, a galerije ponekad otkupe te nagrađene radove. Tako, primjerice, ova grafika koja je nagrađena u Beogradu ostaje u njihovom trajnom arhivu. Danas se prodaja može bolje ostvariti putem web stranica.
Kako odabireš teme za svoj rad?
- Najviše me zanimaju portreti i ljudska figura. Više sam okrenuta realizmu. Cilj mi je što realnije prikazati figure. Volim i boju, raditi s akrilom.
Ovo sam ljeto za Školsku knjigu ilustrirala čitanku za hrvatski jezik. Dosta sam se namučila budući da je čitanka dosta opsežna, ali sam se tu baš naslikala. Tu je i drugačiji pristup nego radu na Akademiji. Trebaš djeci u trećem razredu približiti tekstove, ali bilo mi je to super iskustvo.
Surađuješ i s drugim vidovima umjetnosti. Primjerice, radila si u suradnji s preostale dvije zagrebačke akademije.
- Bio je to Ivan Grozni Sergeja Prokofjeva, izveden povodom 340. obljetnice Sveučilišta u Zagrebu. Taj projekat radile su sve tri zagrebačke akademije, izveden je u Lisinskom i u Grazu. Mi smo bili zaduženi za vizualni dio. Primjerice, studenti s animacije radili su video na sceni, a ja sam bila zadužena za plakate i za programsku knjižicu. Za Čarobnu frulu radila sam grafičko rješenje DVD-a.
Suradnji i planova je puno. Što te očekuje u mjesecima koji dolaze, ne samo od planova, već i od želja?
- Htjela bih što prije završiti studij. Jako se veselim i izložbi u Tuzli na kojoj ćemo se predstaviti nas troje koji smo bili nagrađeni. Lijep je osjećaj kada vas priznaju u nepoznatoj sredini i cijene vaš rad. Dobili smo jako puno prostora za prezentaciju u Tuzli, mislim da će to biti dobra izložba. U suradnji s Krpom.hr, u veljači me očekuje i izložba u Zagrebu.
Sa svojim je radovima Ivana Mrčela sudjelovala na još nekoliko domaćih i inozemnih natječaja, a pogledamo li njen životopis, iz mnoštva podataka može se izdvojiti i jedna samostalna izložba na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, zatim sudjelovanje na nekoliko skupnih izložaba, suradnja na projektu za djecu pred-školske dobi – Sigurno u prometu, rad na kazališnoj i koncertnoj sceni i još brojne stvari koje savršeno ujedinjuju njene dvije velike ljubavi - grafiku i modni dizajn.
Kristina Štebih