IVKOVIĆ: Nakon izbora, neki više ni ne otpozdrave!

Početkom prošlog tjedna iz središnjice HDZ-a došla je vijest koju je javnost – navodno nestrpljivo – iščekivala. HDZ je objavio da će se 15. opći izborni sabor HDZ-a održati 20. svibnja, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu te da je Predsjedništvo HDZ-a i Nacionalno vijeće HDZ-a jednoglasnom odlukom odredilo da se unutarstranački izbori od temeljnih ogranaka do županijskih odbora imaju održati od 11. veljače do 5. svibnja 2012.
To znači da je pred Vladimirom Ivkovićem, strukom pravnikom s odvjetničkom licencom, predsjednikom Županijskog odbora HDZ-a u Međimurju, vijećnikom u Skupštini Međimurske županije, bivšim saborskim zastupnikom i direktorom Međimurje-Plina na isteku mandata - puno posla.
● Iz središnjice HDZ-a objavljeno je da je već dogovoren i način određivanja broja izaslanika na općem saboru stranke. Tamo bi se trebalo okupiti čak oko 2.200 izaslanika. Koliko će vas biti iz Međimurja?
- Kriteriji za njihov izbor po županijskim organizacijama su jasni – oni se oslanjanju na dosadašnje kvote, na broj članova stranke u županiji, ali i na ostvaren rezultat na izborima na odnosnom području. Mi iz Međimurja imat ćemo četrdesetak izaslanika na saboru, od kojih je 35 izbornih, a ostali na 15. opći izborni sabor HDZ-a idu po funkcijama koje obnašaju... Predsjednik Županijskog odbora, članovi Središnjeg odobra, predsjednik(ci) klubova vijećnika, budući predsjednik Županijskog odbora...

ZAMOR MATERIJALA

● Budući predsjednik Županijskog odbora? To zvuči kao da se ne namjeravate kandidirati za još jedan mandat na čelu HDZ-a Međimurja?
- Dugo sam u politici i naučio sam: nikad ne treba reći nikad, tako da se ja ovog časa ne želim izjasniti hoću li se kandidirati ili ne, ali otvoreno govoreći – skloniji sam procjeni da je kod mene ipak došlo do malog zamora materijala i nekako me više vuče da uzmem malo predaha...
● Da nam ne promakne: prevlada li odluka da treba predahnuti, dakle da se ne kandidirate ponovo za predsjednika ŽO-a HDZ-a Međimurja, ima li ljudi koji su već spremni (i voljni) tu odgovornost preuzeti?
- Ma kako da ne, tu su Mladen Križaić, Darko Horvat, Ivan Cerovec i drugi... U HDZ-u ima dovoljno kvalitetnih, agilnih ljudi koji su spremni raditi u interesu općeg javnog dobra, čak i onda kad to (kao sada, kad HDZ nije na vlasti) nije ugodna ni laka dužnost. Ne ovisi HDZ o pojedincima, mnoštvo je ljudi s visokim osobnim kvalitetama koji su u stanju timski nositi najzahtjevnije projekte.
I posao koji sad treba obaviti je ozbiljan, u temeljnim ograncima i općinskim organizacijama u Međimurju ima više od 2.800 aktivnih članova, a usprkos izražavanim sumnjama da unutarstranački izbori u HDZ-u neće biti demokratični, jamčim da će se baš u izbornom procesu na svim pozicijama koje su izložene izbornoj proceduri se nuditi više kandidata, što garantira da će biti izabrani oni za koje članstvo misli da su sposobni, a ne oni koji sebe doživljavaju – bez vjerodostojne provjere – kao predodređene lidere. A na općem saboru će se vidjeti koliko vrijedi aktivno biračko pravo izaslanika, a koliko utjecaj pojedinaca na te izaslanike.

TU SU KARAMARKO I MILOŠEVIĆ

● Na listi u trećoj izbornoj jedinici dva prva HDZ-ova kandidata Tomislav Karamarko i Domagoj Ivan Milošević već su izvjesni kandidati za predsjednika HDZ-a, no, nekako je stvoren dojam da se baš previše ne pojavljuju na ovom terenu...
- To je pogrešan dojam koji je mogao nastati jer se baš svi i sve ne prati jednakomjerno u medijima, a HDZ, k tome, nije baš bio privilegiran. I Karamarko i Milošević bili su tu u kampanji, štoviše, često su tu i nakon izbora, a i jedan i drugi ugodno su iznenađeni Međimurjem i susretljivošću međimurskih ljudi. Odazivaju se na pozive Županijskog i općinskih odbora, čak su i odmor, privatno, s obiteljima, provodili u Toplicama Sveti Martin... Znam što je zapravo prigovor... Bili su tu kandidati, a nemaju domicil na našem području. To je točno, a baš se zbog toga zalažem za sustav u kojem bi domicilnost kandidata na području na kojem traži glasove birača trebala biti ključni kriterij.

DRUGI SMO, VAŽNI SMO

● Izbore ste izgubili, javljale su se ocjene da je poraz katastrofalan, da će se HDZ raspasti, da počinju frakcijska sučeljavanja...
- Izgubili smo izbore, a poraz nije nikome ugodan jer svaka politička stranka postoji zato da bi osvojila i obnašala vlast po svom programu i uvjerenju, što je za opću dobrobit najbolje. Ipak, mi smo pojedinačno druga najjača hrvatska stranka i HDZ, snažan i organiziran, i te kako je potreban hrvatskoj demokraciji. Bez jake opozicije, parlamentarni život ne može normalno funkcionirati, a sve te ocjene o katastrofama i druga pretjerivanja uobičajeni su nakon izbora. Nakon izbora, međutim, mi svaki mjesec bilježimo dolazak novih članova. Formalno, tek je beznačajan broj ljudi napustio stranku, i to uglavnom zašto što im je profesija nespojiva s pripadnošću političkoj stranci.

OPET (NE)PODOBNOST?

- Ipak, nemojmo se zavaravati: osjeća se atmosfera koju bi se teško moglo nazvati demokratičnom jer javlja se strah kod nekih naših članova (već se pokazalo u nekim primjerima da je opravdan) da će im članstvo u HDZ-u ugroziti egzistenciju, odnosno da će im kriterij stranačke (ne)podobnosti ugroziti karijeru, a to se onda reflektira i na privatni život...
● Zar je na početku mandata nove vlasti na državnoj razini to toliko već uočljivo i suprotno najavama i obećanjima?
- Zanimljive su tri pojave... Vidite li kolika je osjetljivost vlasti, odnosno nespremnost da prihvati kritiku? Vidjeli ste onu epizodu u Saboru s premijerom Milanovićem i našom predsjednicom Kosor zbog jasnog i izravnog pitanja Sunčane Glavak o slučaju Moharić koji, vjerujem, makar u Međimurju zanima javnost. Zar se bojimo pitanja?!
Zatim... Imamo primjer SDP-a u Đurđevcu u kojem je načelnik započeo s brisanjem i korigiranjem tekstova na web-stranici koji mu nisu po volji...
I treće, na lokalnoj razini: ništa me manje ne zabrinjava šutnja i ignoriranje kojom je obavijen naš zahtjev, zahtjev Kluba vijećnika HDZ-a u Skupštini Međimurske županije, da se aktualni sat prenosi izravno na lokalnoj televiziji.
To su tri primjera, a ima toga još, koji upućuju da se radi o različitim oblicima postupanja, ali jednom cilju nove vlasti: onemogućavanje da do šire javnosti dopru pitanja koja oprba ima u izvornom obliku, a ne proizvoljno interpretirana ili reinterpretirana u javnim medijima.
● Na isteku ste mandata direktora Međimurje-Plina, što je plan za nastavak profesionalne karijere?
- Nisam u mogućnosti izravno odgovoriti na to pitanje jer, dok se ne završi cjelokupna procedura koja je započela s raspisivanjem javnog natječaja, nemam pravo bilo što komentirati ili najavljivati.

ODREKAO SAM SE PRIVILEGIJA...

● Pokušajmo onda sumirati iskustvo stečeno barem na političkom planu koje je dovelo – kako je rečeno – do zamora materijala... Sabor, županijska skupština...
- Uvjeren sam da sam svojim aktivnostima kao saborski zastupnik bitno pripomogao da se u Međimurju realiziraju, uz izdašnu pomoć državnog proračuna, kapitalni objekti. U dobrom dijelu međimurskih općina. Međutim, moram priznati da sam pomalo razočaran ponašanjem nekih općinskih načelnika koje ja nisam razbrajao po stranačkoj pripadnosti kad sam gurao projekte i kad su objeručke prihvaćali i tražili moju pomoć. Poslije izbora došlo je do dramatične promjene ponašanja, odnosa. Nakon izbora, neki se ni na pozdrav ne jave više!
Ali, ja doista ne žalim trud uložen u projekte na kojima sam radio i s kojima je u Međimurju bitno unaprijeđena infrastruktura.
Uostalom, u saborske sam klupe radi toga i otišao - da pridonesem ostvarenju projekata i, bez obzira na česta pljuvanja koja sam doživljavao u javnim medijima, mislim da sam pošteno obavio taj posao.
Osim toga – nisam koristio nikakvu povlasticu tog položaja. Imao sam pravo na stan. Nisam ga uzeo da bi mi djeca za vrijeme studija stanovala u njemu, kao što su nekim drugima, niti sam koristio zastupničku dužnost da bih putovao po inozemstvu, niti sam primao bilo kakvu naknadu (plaću) za dužnosti koje sam obnašao kao saborski zastupnik.
Zadnja privilegija na koju sam imao pravo, premda sam rekao da je nemam namjeru koristiti, je saborska mirovina! Stvarno mogu sa zadovoljstvom reći da sam samo radio u interesu općeg javnog dobra, od svoje općine do naše županije.
Marijan Belčić