Koga smeta KALAMPER?!

Općina Belica i Udruga međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira 12. godinu za redom organizatori su Festivala međimurskog krumpira za koji se već preduge tri godine pokušava isposlovati tržišno prepoznatljivo ime, brand – Međimurski kalamper.
U pozdravnom govoru sudionicima Festivala u subotu, 25. kolovoza, na otvorenju manifestacije Dragutin Taradi, predsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira, ocijenio je da taj postupak ... ide bolje frugljavo, nego je bil naš kalamper frugljavi dok se ga 1922. godine na Belici počelo saditi...
No, od vremena u kojem se polja obrađivalo uz krave i konje upregnute u plugove, brane ili drvena kola, ostale su samo uspomene, gdjekoji stari plug ili ornice, ili drvena kola postavljena na travnjak dvorišta obiteljskog gospodarstva čija se oprema, mehanizacija i objekti za proizvodnju krumpira mjere stotinama tisuća eura.
ZA POŠTENU PLAĆU
Uz iznimna ulaganja i odricanja, na proizvodnji krumpira naraslo je pravo bogatstvo mnogih međimurskih obitelji, a D. Taradi s ponosom ističe:
- Proizvodnja kalampera Belicu je napravila poznatom sredinom u nacionalnom smislu, a danas, kad održavamo XII. festival kalampera, on više nije hrana za siromahe, već treći artikl po vrijednosti proizvodnje u Hrvatskoj...
Svake godine tražimo nešto od općinskih, županijskih i državnih vlasti, ove smo godine konačno sve njih uspjeli uvjeriti da se na krumpirištima mora instalirati sustav navodnjavanja, a uz to – naša najteža borba sada je čuvanje našeg proizvoda od obezvređivanja, ustrajanje u zahtjevima da se naš kalamper plati onoliko koliko su naši proizvodni troškovi i makar minimalna, ali pravična zarada.
Nakon kratkih pozdravnih govora proizvođačima, brojnim gostima i uzvanicima iz svih hrvatskih regija, pa i iz susjedne Slovenije i Mađarske načelnika Općine Belica Zvonimira Taradija i međimurskog župana Ivice Perhoča koji se složio s uzgajivačima krumpira da je već davno trebalo krenuti u projektiranje i gradnju sustava navodnjavanja za polja s tom tržišno atraktivnom kulturom, uz neformalnu krumpirašku himnu Kalamper, kalamper, kupite kalamper koju je uz beličke tamburaše otpjevala Anja Mesarić, sudionici Festivala krenuli su u razgledavanje strojeva i opreme koji se danas koriste u proizvodnji krumpira.
MARKETING UŽIVO
Za posjetitelje i goste koji nisu inače upoznati s današnjom tehnologijom pripreme krumpira za otpremu na tržište – od primarne obrade tla do pakiranja gotovog proizvoda – novost je bila upoznavanje s linijom za prebiranje, pranje ili otprašivanje te amabalažiranje krumpira koja je prikazana u radu.
Marketinški – proizvođači krumpira nisu mogli poslati bolju poruku i informaciju što sve moraju napraviti i kakvu kvalitetu nuditi da bi postigli jedva podnošljivu cijenu za kvalitetnu živežnu namirnicu.
Uz bezbrojna jela od krumpira (pržene spirale, langoše i klipiće od krumpir tijesta, itd.), gostima je ponuđen i suvenir: obiteljsko pakiranje opranog, kalibriranog krumpira u praktičnoj ambalaži koju su ponijeli kući.
U dvorani društvenog doma Belica postavljena je izložba nekoliko desetaka sorti krumpira koje su ove sezone sađene na međimurskim krumpirištima i oko kojih se uvijek – zahvaljujući stručnim opisima karakteristika, rodnosti i pogodnosti pojedine sorte za određeno tlo – razvije široka rasprava i razmjena iskustava proizvođača.
SUSTAV, A NE SPORADIČNO NAVODNJAVANJE
Za same proizvođače najzanimljiviji dio Festivala bio je onaj stručni: stručnjaci Elektroprojekta Zagreb predstavili su mogućnosti i projektantske ideje za gradnju sustava navodnjavanja krumpirišta, a iskustva iz gradnje sustava navodnjavanja s međimurskim je proizvođačima podijelio i Miran Klinc iz Ormoža (SLO) u kojem su udruženi proizvođači krumpira već riješili taj problem. Na Festival su došli i stručnjaci Instituta za krumpir (Burgonyakutatási Központ) iz mađarskog Keszthelyja s kojima međimurski krumpiraši godinama surađuju.Treba li reći: s Festivala međimurskoga kalampera nitko nije otišao ni gladan ni žedan. Uz jela od krumpira, beličke su žene i muži za svoje goste spremili i kolače, ali i mesne delikatese od kojih je najbolji bio (kao i uvijek) Sklepićev gulaš u kojem vertikalno pobodena žlica stoji punu minutu prije nego potone.Zvučnu kulisu gužve oko međimurskog kalampera ovaj put nisu davali moćni traktori. Traktori su mirovali. Od posla su, držeći zvučnu kulisu, mokri kak miši bili članovi Limene glazbe Belica i tamburaši domicilnog KUD-a.
Marijan Belčić

Koga smeta KALAMPER?!
Još kad je Festival međimurskoga kalampera pokrenut, organizatori su se bavili mišlju da se u Međimurju uzgojen i za tržište konfekcioniran merkantilni krumpir mora označiti, postati brand. Na jednoj od skupština UMPMK je i definirano: brand mora imati zavičajno ime za krumpir, koji je jasno prepoznatljiv. Neslužbeno se, međutim, može čuti da se proces brendiranja vuče dugo i zato što se uzgajivačima (odozgo) sugerira bolje, hrvatskije i standardno ime - krumpir, kao: dosta da piše - međimurski. Ma nemoj?! A iz PZ-a Lovinac lički krumpir može biti Krumpir s brižina (s bregova – op.n.). Zašto bi naš kajkavski izričaj bio manje vrijedan, zašto ne bi valjalo (dvije su izvedenice usvojene) – Međimurski kalamper i Kalamper z Međimurja?! Ma samo to i valja! I ne čekajte ljudi: našpicajte na hladnjače i na cerade kamiona te nazive! U Međimurju se nitko nije najeo krumpira, krumpijera ili krompira, nego - kalampera! Kalapajsanoga ili kaj ja znam šteroga. A nikad nismo jeli ni kapulu ni pomidore! A ipak znamo kaj je to. Je ne tak?!