KRIZA U GRADITELJSTVU: Građevinari jednom nogom u grobu!

Međimursko graditeljstvo na rubu je sloma i ako se brzo ne pokrenu veliki investicijski ciklusi, dio onih koji su sada “jednom nogom u grobu” uskoro će biti i pokopani. Činjenica je da se stanje u graditeljstvu jako pogoršalo, čemu je kumovao strmoglav pad investicija, a licitacije poslova na koje se javlja mnoštvo zainteresiranih pretvaraju se u borbu za dobivanje poslova pod svaku cijenu.
Vrijednost radova pala je za čak pedeset posto, tako da za ono za što su ranije dobivali 100 kuna, građevinari sada dobivaju 50 kuna. S jedne strane, nelikvidnost građevinare prisiljava na kratkoročna zaduživanja, što ih doslovno ubija. S druge strane, imaju mnogo nenaplaćenih potraživanja, što, naravno, otežava poslovanje. U zadnji je čas izbjegnut najcrnji scenarij za dvije najveće tvrtke - TEAM i Međimurje graditeljstvo koje su doslovno “pet do 12” uspjele dobiti neke veće poslove, pa je tako izbjegnuto otpuštanje po 50 ljudi u prosincu. Ove dvije tvrtke planiraju zajednički nastup i na inozemnom tržištu. Čini se da je udruživanje jedina mogućnost koja je građevinarima preostala jer pojedinačno nisu dovoljno snažni za praćenje poslova.
Prisiljeni raditi ispod cijene
Mladen Zemljić, regionalni povjerenik Sindikata graditeljstva za sjeverozapadnu Hrvatsku, tvrdi da su cijene pojedinih poslova pale čak i ispod cijene rada.
- Da bi tvrtke zadržale strukturu zaposlenih, prisiljene su raditi ispod cijene, tako da ne uspijevaju pokrivati niti troškove koje imaju kod pojedinih poslova, rekao je Zemljić. Primjer je tvrtka Feniks iz Slavonskog Broda koja je radila dvoranu u Orehovici, a svojim je kooperantima, mahom međimurskim tvrtkama, ostala dužna preko dva i pol milijuna kuna. Ta je tvrtka išla s ponudom ispod svake cijene, pa je i dobila posao, a našim domaćim kooperantima ostala je dužna. Ista je tvrtka kasnije sudjelovala i na drugim natječajima - i opet dobila posao (izgradnja školske dvorane u Svetom Jurju na Bregu, op. nov.), bez obzira na dug koji je za njom ostao.
Ipak, najviše zabrinjava niskogradnja koja se oslanja uglavnom na “javne” poslove. U toj je grani stanje zaista zabrinjavajuće - posla nema, općine i gradovi za koje su radile dosta su im dužni, pa tamo ima i velikih otpuštanja ljudi. Na primjer, samo od 1. siječnja 2008. godine do danas, iz čakovečke Tegre je zbog nedostatka posla otišlo više od 200 ljudi. S druge strane, bivši ravnatelj ŽUC-a oročio je novac u banci (oko12 milijuna kuna, op. nov.), a da su ta sredstva bila angažirana u izgradnju prometnica, TEGRA je (kako se čulo i na protekloj sjednici GSV-a međimurske županije, op. nov.) tim novcem mogla godinu dana davati plaću više od trideset ljudi. U TEGRI su već najavili otpuštanje još 32 radnika, a ako ne bude posla, bit će još otpuštanja (za “pozitivnu nulu” godišnji prihod po radniku trebao bi iznositi oko 260 tisuća kuna, op. nov.) Istina, u toj se tvrtki radnici zbrinjavaju nekakvim stimulativniim otpremninama, ali dugoročno, ljudi su ostali bez posla.
Začaran krug
Ako smo u nekoj lokalnoj jedinici imali tisuću zaposlenih, a sada ih bude upola manje, niti će biti novca za razvoj, niti za ceste, niti za potrošnju. Postajemo sve siromašniji. Tvrtke su prisiljene otpuštati ljude zbog nedostatka posla, a da bi se uopće mogle javiti na natječaje, moraju biti likvidne - čim si gubitaš, ne možes se natjecati za posao, a gubitaš si jer ne možeš naplatiti svoja potraživanja. To je začaran krug iz kojeg se može izaći samo investicijama. Najnovija je informacija da i Međimurje hidrogradnja (nedavno osnovana tvrtka kćer Međimurskih voda, op. nov.) mora otpustiti 20 posto ljudi zbog nedostatka posla.
Najgore je ipak što se ne vidi kraj svemu ovome. Perspektive su više nego crne, dolazi zimski period, a po realnim procjenama, u Hrvatskoj ima 50 posto graditelja previše. Od sto tisuća, njih pedeset tisuća je, prema raspoloživim poslovima i onome što se planira graditi, višak. Znamo da je Međimurje jedna od građevinskih oaza - od malih obrtnika i firmi do srednjih i velikih, ali ne piše nam se se dobro.
Na pitanje je li i međimursko graditeljstvo prekapacitirano, Zemljić odgovara potvrdno.
- Ono što mi znamo, a znamo za ljude koji su sindikalno organizirani (u 12 tvrtki), tu je preko dvije tisuće zaposlenih, ne uzimajući u obzir male obrtnike i privatnike koji ljude ljude uzimaju i otpuštaju prema trenutnom obimu posla koji imaju. Ti ljudi, koji nisu sindikalno organizirani, ako imaju problema - s plaćama, otpremninama, otkaznim rokovima, mogu nam se također javiti, pa ćemo im pružiti i pravnu i stručnu pomoć, bez obzira što nisu članovi sindikata. Naša je dužnost brinuti o svakom radniku koji je na bilo koji način oštećen u svojim pravima. Za desetak respektabilnijih graditeljskih tvrtki na području Međimurja,najvažnije je da nekako prežive 2011. godinu, makar zajedničkim nastupom, bilo na obali, bilo na vanjskim tržištima, rekao je Zemljić.
V. Trstenjak

Do kraja godine još 260 građevinara bez posla

Država i Županija trebale bi investirati u nove poslove.
Samo do rujna ove godine, u graditeljskim tvrtkama koje su sindikalno organizirane otkaze je dobilo 195 ljudi, a uz već najavljena otpuštanja, do kraja godine bit će ih 260. U roku od dvije i pol godine, više od 400 građevinskih radnika u Međimurju ostalo je bez posla, s tim da u toj crnoj statistici nisu uračunati oni koji su imali ugovore na određeno vrijeme.
- Pokušavamo razgovarati s upravama kako što duže ljude zadržati na poslu, pa se onda ide na varijantu smanjenja plaća ili “minimalac” na tri mjeseca, samo da bi ljudi što duže ostali na svojim radnim mjestima. Činjenica je da je i Sindikat u ovim uvjetima prisiljen “popuštati” i biti fleksibilan, naprosto moramo naći zajednički jezik s poslodavcima, makar i na uštrb smanjenja plaća, neisplata božićnica i određenih materijalnih prava na koje zaposleni imaju pravo. S tim da su tvrtke već u 2009. dosta smanjile stimulacije, putne troškove, terenski dodatak, kasne s plaćama... Ali bolje i to nego stečaj. (vt)