LJUBO MATULIN iz D. Vidovca osmi Masterchef kuhar amater u Hrvatskoj

Kamenice, uh, kad se sjetim… pred sobom sam ih vidio prvi put, pomislio sam, Ljubo, u frci si… Žiri je pitao je li tko već otvarao kamenice, Šime se oglasio jedini i rekao:  Ja sam ih kamenom. Nasmijali smo se, ali, imam li šansu, prostrujalo mi je glavom? Mate iz žirija pokazao nam je kako ide otvaranje, morale su biti dobro očišćene. Djelovalo mi je jednostavno i, na moje iznenađenje, prvih četiri, pet išlo je dobro. Zatim se počela trgati jedna, pa druga, deset minuta proletjelo je u trenu. Kad sam vidio ostale pune tanjure, znao sam da sam… ja na redu. Iskreno, razočaranje neuspjehom i radost što putujem kući počeli su se miješati – smije se Ljubo Matulin iz Donjeg Vidovca koji je u petak kao osmi ispao iz velikog gastronomskog amaterskog showa Masterchef i unutra ostavio još sedam prijatelja. Prema njegovim riječima, doživio ga je kao neponovljivu životnu avanturu u koju ga je „uvalila“ žena Dragana.
- Svemu tome prethodile su emisije o kuhanju koje smo ona i ja gledali i vjerojatno joj je već dosadio moj komentar „ja bi to skuhal“ bolje. Sjela je za kompjutor, prijavila me za aktualno natjecanje u Masterchefu na Novoj TV. Vrisnula je kad su mi javili da sam primljen, pa opet vriskala kad sam ušao među prvih dvadeset. Jetreca na vidosko su presudila – i dalje uz smijeh prepričava Ljubo koji je rekao da je od žirija bio blago „zašpotan“ jer je govorio čistim dijalektom, a potom i što spravlja malo hrane na tanjuru, za što je imao objašnjenje
- Ja sam domaći čovjek i dijalektom sam oduvijek govorio, zašto da se sad privikavam na štokavštinu? A malo hrane na tanjuru je moja navika otkad sam prije nekoliko godina dobio dijabetes. Trebalo je skinuti kilažu. Sa 150 pao sam na 115 kilograma. U showu sam u tih 76 dana izolacije izgubio osam kilograma. Ipak je to režim i tempo unatoč izobilju koje je tamo vladalo.

TEŠKO JE KUHATI S KAMEROM PRED NOSOM

- Snimali su me jedino na svadbama, gdje mi je bilo svejedno, a sad, kad su ti kamere prvi put skoro do nosa, kad se novinari i svi ostali motaju oko tebe, pa sad ti kuhaj. Ne znam vam ja glumiti, odmah sam pocrvenio od srama. Kad su me kudili, bilo me sram, kad su me hvalili, opet me bilo sram. Onda sam se sjetio moje Dragane i djece i znao sam da ja to mogu. Ne samo da sam pripremao jela srcem, već sam upotrijebio puno logike. Sve je ovisilo o određenoj situaciji. Bilo je namirnica koje su me nasmijale, primjerice šparoge. One uzgojene još dobro izgledaju, ali one divlje su baš smiješne.

ŽIVOT U IZOLACIJI JAKO JE TEŽAK
Nevjerojatno koliko je težak život u i
zolaciji s jedne strane i lijep zbog drugih s druge strane. Mobiteli, računalo, novine, obitelj, prijatelji, redovni gosti koji su dolazili u našu kavanu Car - sve me to „streslo“ kad sam shvatio da sam potpuno sam. A onda bi me razveselile sitnice koje smo proživljavali. Jutro je bilo jako dinamično, gužva u kupaonici i WC-u. Marko Gajski svako je jutro ustajao s pjesmom i još niz simpatičnih stvari. Ljudi ti prirastu srcu. Pa kuhanje u pučkoj kuhinji, sve je to velika stvar.

POLJUBAC I KAVA S DRAGANOM

- Kući sam putovao vlakom. Žena me dočekala u Koprivnici. Kad smo stigli u Donji Vidovec, sjeli smo u našoj kavani, pili kavu, to nam je najviše nedostajalo. Teško je to objasniti. Vjenčali smo se vrlo mladi i nikad nismo bili razdvojeni. Volimo se kao i prvog dana. Onda razumijete kako mi je teško što me nije bilo doma. Ostavio sam posao. Sreća što su kćerka Michell (18) i Dorijan (16) potpuno samostalni i uskakali su mami u pomoć. Zatim sam sjeo za računalo, gledao komentare. Najljepše od svega je to što nisam našao nijedan negativan komentar. Hodam ulicom, ljudi mi prilaze i pitaju jesam li to zaista ja. Tako sam ponosan što sam predstavljao Međimurje i svoj Donji Vidovec.

JETRECA ZA PREMIJERKU KOSOR I PUT U DUBROVNIK

- Vidite kako je to. Moje jelo koje je ovdje postalo hit, jetreca na vidosko i žličnjaki imala bi prilike kušati i premijerka Kosor koja je potkraj lipnja kao pokrovitelj obećala doći na proslavu 785. obljetnice našega mjesta. Ali, na žalost, kad budete čitali ove redove u listu MEĐIMURJE, bit ću daleko. Naime, u ponedjeljak imam zakazan put u Dubrovnik. Tu otvaram jednu novu životnu stranicu. Ponuđen mi je posao kuhara u hotelu s pet zvjezdica Vrtovi sunca, vlasništvo Radisson Blu. Tu ću raditi rame uz rame s nekoliko vrhunskih kuhara. Ponosan sam zbog toga jer je to prilika koja se ne propušta. Hvala svima koji su sa mnom ispred ekrana proživljavali sve radosti i stresove. Nadam se da su, gledajući kuhare, puno toga naučili. Ja moram dalje nastaviti, neću tu stati. Dragani na nekoliko mjeseci ostavljam teret našeg posla kod kuće, a potom ćemo naći zajedničko rješenje. Iako se osjećam sretno i zadovoljno, obitelj mi je ipak ispred slave i novca.
Zinka Čižmešija

DRAGANA: MOJ LJUBO MENI JE POBJEDNIK

- Vriskala sam od veselja kada je moj Ljubo ušao među prvih 20 kandidata. Znala sam što sve može i vjerovala u njega do ludila jer si je oduvijek želio kuhati na jednom takvom natjecanju. Ja sam napisala prijavnicu, on je jednostavno takav, ne zna se sam hvaliti, a ima sto razloga za to. Onda je došao dan rastanka i doprlo mi je do svijesti, dugo se nećemo vidjeti… Gledamo ga na TV-u s toliko žara i on je još jednom potvrdio da je čovjek s velikim srcem, bez neke maske na licu. Snalazi se, to mu je u krvi kad je pripremanje jela u pitanju. Ono što me najviše pogodilo je što sam pročitala na forumima da su neki kandidati već radili kao kuhari. Onih deset minuta na tjedan što se čujemo ne kažeš si ništa pametno, sve zaboraviš kad čuješ glas. Važno mu je da smo svi dobro, da posao ne trpi jer mi kćerka Michell i sin Dorijan pomažu. Najtužniji smo bili kad je Mischell dočekala 18. rođendan bez tate. Prije odlaska, kupio joj je poklon i ona je zaplakala. Bez obzira na daljnji tijek, moj Ljubo je moralni pobjednik Masterchefa. Dubrovnik i nije tako daleko, često ćemo se viđati.