Međimurski povrtlari o salatama

Međimurski (pre)pun stol obilja kakav se podrazumijeva o velikim blagdanima (k jednom baš idemo) podrazumijeva da uz sve što se skuha, ispeče, zamijesi, pripremi bude i – svježe salate. Barem je to tako zadnjih godina kada se na blagdanskom stolu stvara privid potrošačkog obilja, pa se o Božiću na stolu – umjesto klasičnih kiselih vugorki i paprike ili zelenog cijelog paradajza koji je bilo šteta ostaviti na vrtu, crvenog i bijelog ukiseljenog zelja, čalamadije i druge domaće delikatesne zimnice, mora naći i - zelena salata! Kristalka, puterica, endivija, radič, kinesko zelje...
I sve to naši međimurski povrtlari imaju, uzgajaju, a rijetki će među njima dočekati grozničavu predblagdansku nabavu sega kaj trebamo s potpunom ponudom. Kasnojesenska studen nemilice steže povrtne kulture, pod mrazom klonu na otvorenom i najotpornije sorte povrća, pa se na čakovečkom placu najčešće može čuti - e da smo mi kak oni v Dalmaciji...
KAKO MOŽEMO, TAKO RADIMO
Smiljana Groman iz Novog Sela Rok prošlog je tjedna još na svom pultu imala upravo zamamnu endiviju, ali i zelja crvenog i bijelog, mrkve, peršina, luka, krumpira...
- Ne budem s robom izdržala do pred Božić. Makar imamo doma skoro 500 kvadrata plastenika, ali oni nisu takvi da bi se moglo uzgajati povrće u zimskim uvjetima... Imam proizvodnju i na 2.500 četvornih hvati na otvorenom i tijekom sezone za plac je svega: mrkve, peršina, celera, salate kako koja dođe po sorti, rotkvice, cikle, repe, kelja, zelja bijelog i crvenog... Zelena salata ide mi kraju, a doma pod plastikom je mladi luk, njega bude, bude i korjenastog povrća... Teško je planirati nešto jer, da bismo mogli produžiti sezonu, trebalo bi uložiti u plastenike, opremu, samo otkud? Sin Damjan završio je školu za montera suhe gradnje, posla nema, pa se priključio meni u vrtlarstvu. Zato za drugu godinu planiramo povećati proizvodnju, kupaca za domaći pravi proizvod ima uvijek dosta, a prilagodit ćemo sortiment po onom što ljudi traže.
KAD TREBA, IMPROVIZIRAMO
Štand-dva dalje ćaskaju između nailazaka kupaca Tamara Belec iz Pustakovca (ovog u Čakovcu), Kristina Križaić iz čakovečkih Martana i Nevenka Vugrinec iz Gornjeg Kuršanca. Sa sve tri te lokacije tradicionalno je na čakovečki plac dolazilo povrće s vrtova, uzgojeno po starinski.
Tamara je najmlađa. Uz povrće koje nudi, važno joj je još nešto:
- Imam i domaće čajne kolačiće i kekse, prave, to je isto važno. Povrće je sve sezonsko, ide nam kraju... Sad je još dosta luka, zelja, salate polako nestaje. Tu nema pomoći jer, bez velikih plastenika, u našim se uvjetima može imati povrće samo u toplom dijelu godine. Ali imam zato zimnicu, domaću, od povrća koje je iz našeg uzgoja.
Kristina koja je već punih 18 godina za štandom na placu ima nešto i za hladnije dane:
- Imam plastenik, nije velik, ali evo, uz svo povrće koje mi moramo imati, ja ću pred Božić imati i zelenu salatu... Evo, gledajte endiviju kakva je, bez mesa bi se je čovjek najel...
Nevenka koja je iz pravog vrtlarskog sela pokušava sezonu produžiti snalaženjem i improvizacijom:
- Imamo doma sve lisnato i korjenasto povrće, ali nemamo plastenik ili staklenik u kojem bismo mogli ozbiljnije produžiti sezonu, imamo i orahe, lješnjake... A sa salatom se salazimo koliko god vremenske prilike dopuštaju: pokrivamo folijom, pa onda povrh toga i agrotekstilom, ali kad stisne zima... Nismo mi kak Dalmatinci, tu je ipak drugačije vrijeme...
MA, KUPUJMO HRVATSKO!
Da je dalmatinskim povrćarima ipak lakše, potvrđuju i dva trgovca zelenjem na placu.
Zvonko Lajtman iz Čakovca svoju je trgovinu na veliko i malo otvorio na placu (s fiskalnom kasom, nego što?!) i specijalizirao se za povrće:
- Ja sam baš trgovac, na usluzi sam onima koji uzgajaju povrće i onima koji ga tu kupuju i od toga živim. ono što nudim tijekom sezone povrće je naših međimurskih vrtlara. Prvenstveno domaće, a kad ono počne nestajati, onda povrće nabavljam iz Dalmacije, od obiteljskih vrtlarija - na malim gospodarstvima se uzgaja najbolje povrće i tako je i najjeftinije. Izračunajte pošto je salata u trgovačkom centru ako je glavica tri kune, pa do pet, a kod mene je kila po 15 kuna, i to puterica! Bude je i za Božić, dolje na moru se bez problema uzgaja.
I Željko Goričanec iz Male Subotice ima na placu pokretnu trgovinu, dakle, posrednik je između povrtlara i potrošača. Isto je tako uredno fiskaliziran i isto tako oslonjen zimi na gospodarstva iz priobalja:
- Sad je već jako malo robe iz Međimurja, zato dolazi povrće i voće (agrumi) iz Dalmacije, svježe i - najvažnije od svega - prirodno uzgojeno. Jako puno ljudi pita kako je povrće uzgojeno, otkud je, važna je kvaliteta, a ne cijena, jer cijene za povrće su ionako minimalne kod malih proizvođača... Ako je nekad i koju lipu skuplje nego u velikim centrima, tu se bar zna otkud je kaj...
Marijan Belčić

A mikro-projekti?
Na čakovečkom placu netko je još pred mjesec dana izvjesio (toboš poljoprivrednicima na znanje) dokument Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta: Nacrt izvješća o budućnosti malih poljoprivrednih gospodarstava u kojem izvjestitelj Czesław Adam Siekierski Hrvatskoj izravno sugerira mjere za unapređenje i očuvanje malih poljoprivrednih gospodarstava. Putem razvoja tzv. mikro-projekata podržanih povoljnim mikro-kreditima za koje ne treba davati fiduciju na bubrege ni hipoteku na cijelu imovinu, za ono, gle slučaja, što baš i treba povrtlarima. Za plastenike, staklenike, male pakirnice i prerade (zimnica), pa sve do uzgajališta (na malo) peradi, riba, kunića... I sve uz (su)financiranje EU kase! Sad, jedini je problem: na cedulji ne piše kamo se treba uputiti i kome...