Preložani zaljubljeni u Dravu

S koljena na koljeno u preloškom se kraju pretače ljubav prema Dravi, prema njezinim skrivenim ljepotama. Nedjeljno poslijepodne proveli smo s ljudima iz Preloga kojima Drava teče venama i koji ne mogu dugo bez svoje vode. Na otočićima rasutim po akumulacijskom jezeru Hidroelektrane Dubrava i rukavcima rijeke davno su podigli drvene kućice i šikare pretvorili u oaze u kojima se liječe rane. Svjesni su da im parcele na kojima uživaju neće postati vlasništvo, no tvrde da su Hrvatskoj elektroprivredi, tj. državi, kao vlasniku, samo od koristi. Štetu ne čine. Naprotiv, uklanjaju je. Što dravski ljudi misle o povremenim upozorenjima iz HEP-a te rušenjima bespravnih objekata?
- U HEP-u često spominju potencijalnu opasnost koja nam prijeti u slučaju havarije u hidroelektranama ili vremenskih neprilika. Sami odgovaramo za sebe i ljude koje prevozimo čamcima. Nesreća koja se nedavno dogodila i u kojoj je Drava odnijela dva života nije pokazatelj opasnosti, već, na žalost, zla sudbina koja je zadesila naše prijatelje - smatraju Preložani Zlatko Koren (55) i Milivoj Mustak (34), iskusni nautičari i zaljubljenici u Dravu.
Bol poput groma
Poput groma nedavno je bol pogodila našeg sugovornika Milivoja Mustaka koji je pronašao jedinog preživjelog u nesreći od 26. ožujka:
- U nedjelju ujutro (27. ožujka) nazvala me kćerka mog prijatelja Mladena Bohneca iz Hrženice te me obavijestila da je njezin otac nestao na Dravi prethodne noći. Krenuo sam čamcem u potragu i, uskoro, na jednom od otočića ugledao Mladena. Bio je blijed, uplašen, i odmah sam shvatio da se dogodilo nešto strašno. Ispričao mi je da je jedva isplivao te noći i na otočić se dovukao doslovce zadnjim snagama. Ušao je u vikendicu da se ugrije i dođe do pitke tekućine, no našao je samo sirup za sok, pa je pio i dravsku vodu da ne strada od dehidracije. Upitali smo ga gdje su Tihomir i Mario, no odgovorio je da ne zna. U meni je još tinjala nada te sam odmah nakon prebacivanja Mladena na obalu nastavio traganje, vjerujući da ću ih naći žive. Nazvao sam Zlatka koji me savjetovao gdje da tražim. Međutim, uskoro sam na vodi ugledao ljude okupljene oko polupotopljenog čamca u kojem je ležalo beživotno tijelo. To je strašan trenutak suočavanja s činjenicom da nisu živi - ispričao nam je Milivoj.
Pioniri nautike
Tajne dravskog krajolika vodenim putevima otkriva nam Zlatko Koren (55), Preložanin koji od djetinjstva živi s rijekom. Uz Pavla Ružmana, osnovao je Nautički klub Labud Prelog te bio prvi koji je podigao kućicu na otoku. Sav je život slio u dragu vodu kojom danas plovi i 30-ak limenih čamaca koje je izradio upravo Zlatko Koren.
- Pavao Ružman i ja smo, prije 30-ak godina, prvi počeli u ovom kraju izrađivati limene čamce i u to doba prvi podigli kućice u osami dravskih otoka. Prvi limeni čamac koji smo izradili nazvali smo Jastreb. Početkom devedesetih ljudi našeg kraja počeli su masovnije zauzimati otoke i obalu te dizati drvene kućice. Nitko od tih ljudi ne oštećuje prirodu niti je zagađuje. Mi smo najvjerniji i najbolji čuvari onog što volimo. Za sobom ne ostavljamo smeće, sadimo zelenilo, zimi hranimo ptice... Ako nam sruše kućice, mi ćemo ih ponovo podići. Zar je pošteno da nama brane da ovdje uživamo zato što je državno vlasništvo, a Romi u Međimurju istovremeno besplatno postaju vlasnici parcela na kojima su također bespravno podigli kuće? - kaže Zlatko Koren.
- Prije otprilike dvije godine pronašli smo HEP-ove obavijesti na našim kućicama po otocima da će objekti biti srušeni. Nekoliko kuća je zaista i srušeno, valjda, kao upozorenje, a onda se sve smirilo - dodaje Milivoj Mustak kojeg je još kao malog dječaka otac vodio na Dravu, baš kao što to on danas čini s kćerkom Florjanom (13) i sinom Emilom (6).
- Emil je bio beba kad sam ga zamotanog u dekicu položio na dno čamca i s njime krenuo u našu prvu zajendičku plovidbu. Danas ni djeca ni ja bez Drave ne možemo. Radim kao autoelektričar u Prelogu i, katkad, čak i pauzu provedem na otočiću. Dogovorim se sa Zlatkom da ispeče meso i ukusan obrok me čeka. Samo uskočim u čamac i za 5, 6 minuta sam na užini - dodaje Milivoj. Na Dravi vladaju pajdašija i velika solidarnost. Dogodi li se nekom nevolja s plovilom, u nekoliko će minuta dravski ljudi biti na licu mjesta i pomoći.
- Problem su nam samo mobiteli. Nisu vodootporni. Ako dođe do potapljanja ili iznenadnog “kupanja”, obično se i telefoni jako smoče. I - imamo još jedan problem. Odavde se nikom od nas ne ide doma - kaže Zlatko. Na pitanje je li mu se ikad na Dravi dogodila nezgoda, uz smijeh, odgovara:
- Jednom nam se dogodila veel’ka nesreća. Bilo nas je čuda f čamcu i ostali smo bez pijače, pa smo unda bili jako, jako žedni!
Dravski gusari
U osamu otočića svrate katkad i “gusari”. Naprave štetu, štogod polome, ukradu alat i - nestanu. Al’, ući će im u trag dravski ljudi jer je lopove, kažu, lako prepoznati po nevještoj plovidbi i čestim nasukavanjima.
- Odmah vidimo da netko nije vičan plovidbi ovim vodama i takvi su nam obično “sumnjivi” - dodaje Milivoj Mustak koji je i sam doživio provalu u svoju kućicu.
Pedesetak kućica
Na otocima po jezeru i Dravi ima 50-ak drvenih objekata čiji su vlasnici mahom ljudi iz preloškog kraja. Dobrih društava ima na svakom koraku... mašu s obala i pozivaju. Zlatko mirno plovi kanalima koje domaći zovu Vrbica, Maruškovina, Slivna, Škrjačka... vješto izbjegavajući sprudove, plićake, “trčke”, a u “navigaciji” mu, pažljivo promatrajući vodu, pomaže prijatelj Ivan Zvonarek (59). Mogao bi Zlatko i žmireći upravljati čamcem, kaže, jer zna svaku tajnu Drave. Ne plove dravski ljudi samo ljeti. Prema svojim lučicama mira isplovljavaju i po cičoj zimi, “naoružani” sjekirama kojima razbijaju led pred pramcima. No, svjesni su i opasnosti:
- Poznavanje ove vode podrazumijeva i oprez. Nije se nemoguće izgubiti. Imao sam prilike boriti se s orijentacijom u magli, a put sam pronašao zahvaljujući iskustvu - dodaje Milivoj. Među veteranima Drave su i braća Antun i Petar Bermanec iz Preloga koje smo s prijateljima zatekli na jednom od otoka na kojem 20-ak godina imaju vikendicu. Na otočiću preko puta igraju su se Antunovi unuci, šestogodišnji Nikola i 20-mjesečna Elizabeta Srpak. Djed im je izgradio vidikovac s malom kućicom iz koje mogu promatrati ljepotu rijeke.
Petnaest godina u svoju vikendicu dolazi i Nikola Vuk koji se slaže s prijateljima da na ovim oazama zaljubljenici ne čine nikakvu štetu državi.
- Kad se gradila hidroelektrana, država, doduše ona bivša, je oštetila mnoge ljude ovog kraja koji su izgubili zemlju te bili prisiljeni na bijedne odštete - svjedoči N. Vuk.
Ovo je rijeka čije otoke i obale spajaju mostovi prijateljstva i pjesme koja odzvanja nad velikom vodom.
Što kažu u HEP-u?
Upit vezan uz broj i sudbinu objekata podignutih uz Dravu i po jezerskim otočićima poslali smo u Hrvatsku elektroprivredu. Da nadležni ne znaju što će s njima svjedoči odgovor koji u cijelosti prenosimo:
- Tim za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na području PP HE Sjever, koji je imenovala uprava Hrvatske elektroprivrede, u suradnji s jedinicama lokalne samouprave, Gradom Prelogom i Općinom Nedelišće nastoji pronaći zajedničko prihvatljivo rješenje pitanja bespravne gradnje. Očekuje se da će novi Zakon o vodama pružiti više elemenata za rješavanje spomenute problematike - prenijela nam je glasnogovornica HEP-a Mirela Klanac.
Željka Drljić