(R)EVOLUCIJA MEĐIMURSKE KUHINJE

Međimurje - toliko jaka, bogata regija, a kuharski jednako zapostavljena. Upravo zbog toga, zamolio sam glavnog urednika najboljih lokalnih novina u Hrvatskoj da mi ustupi mali prostor u MEĐIMURJU kako bih pokušao barem na neki svoj način probuditi svijest Međimurcima i da im barem malo dočaram potencijal i moć naše regije. U razgovoru sa svojim prijateljima doživio sam da ni sami ne znaju nabrojati nekoliko naših pravih jela, upravo zato što su im konstantno ispirane glave raznim reklamama za brzu i nezdravu hranu. Većina ih u životu sama nije ni jaje ispekla! Baš to smatram jako tužnim jer su nezainteresirani za, makar jednostavno, kuhanje i jednostavno im je lakše kupiti neki junk food poput kebaba ili hamburgera, nego nabaviti domaće povrće ili meso i napraviti pošteni obrok. A svima su puna usta riječi kako im je fina bakina kuhinja i kako se svaki put ubiju hranom kad jedu kod svoje bake.
E, sad, ako nitko ne zapamti i ne nastavi s tim starim bakinim receptima, kaj budu jeli njihovi klinci? Smrznute proizvode? Masne hamburgere koji ne vrijede ni 5 kuna, a kojih stvarno ima na svakom uglu u Čakovcu?! Došlo je vrijeme da se počne misliti i o tim temama. Nekih naznaka ima čak i na državnom nivou, ali… Ako ljudi izgube ono što zapravo jesu, ako nestane neka poveznica s tim našim korijenima, nestaje i naša tradicija. A tradicija se stvarno najlakše održava hranom. Uz plesove, nošnje i pjesme, hrana je najvažnija.
Zamislite da jedete neki dobar međimurski lovački gulaš (može i bograč) na nekoj lokalnoj fešti. Takvo jelo potiče na razgovor, možda i probudi neke emocije, neka stara sjećanja na možda neko slično jelo koje je spremala upravo baka, ili možda čak i deda dok je bila berba grožđa u goricama. Hrana spaja ljude. Hrana održava tradiciju. Hrana nije samo puko šopanje hranjivim tvarima da postanemo siti. Hrana je emocija! I upravo putem ovakvih malih kolumni, članaka, moje gluposti koje tipkam kasno u noć nakon naporne šihte u restoranu, počinjem svoju borbu za održavanje tradicije i kulture stola. Ako nitko neće, onda moram ja.
Dakle, najavljujem rat nametnutoj hrani. Očekujte dosta starih recepta na moderan način u svakom izdanju ovih novina. Počinjemo s jednim lovačkim gulašem, a zima je pravo vrijeme za to. Kad vam želudac idući put pošalje impulsić u mozak da ste gladni, probajte ovo.

LOVAČKI GULAŠ

Ovo stvarno nije teško. Idemo misliti lokalno. Koristimo samo ono što je oko nas. Zaboravite na soja umake, curry začine i ostale pridošlice iz dalekih zemalja. Ne velim da je to loše, ali mi imamo bolje.
Za gulaš nam je potrebno:
1 kg srnetine/veprovine/jelena (alternativa: junetina/svinjetina/govedina)
1,5 kg luka (kol’ko mesa, tol’ko luka, ja uvijek stavim barem malo više, luk pomaže kod zgušnjavanja gulaša, pa je zapravo nepotrebno dodavati bilo kakvu zapršku – recimo NE zaprškama!)
40 dag mrkve (po mogućnosti s placa ili vrta)
Domaća slanina (u prijevodu, špek!)
Međimurske slanine (kosana mast)
Gljive (vrganji, šampinjoni, pogledajte na placu čega sve ima)
Crno vino (imamo lepe gorice, probajte koristiti naše)
Slatka paprika, ljuta paprika (mljevena)
Lovorov list, sol, papar
Sušene šljive ili brusnice
Peršin
Krumpir (naš, međimurski)

Prije kuhanja pripremite sve namirnice, jer priprema je 90% posla koji je pred nama. Meso i krumpir narežite na kockice veličine jednog zalogaja, počistite od žilica i nepoželjnih dijelova na mesu. Luk, mrkvu i špek narežite na sitne kockice. Gljive, krumpir i suhe šljive narežite po želji. Ja pokušavam da mi je više-manje sve jednake veličine. Ako je priprema gotova, idemo na kuhanje.
1. Meso posolimo i zapržimo zajedno sa špekom. Meso treba lagano početi dobivati smeđastu boju, onu boju koju često vidimo kod mesa s roštilja. (Ne crno, smeđe). Kad zapržimo, maknemo sa strane.
2. U drugoj posudi, onoj u kojoj ćemo spremati gulaš, na malo slanina dodamo luk. Dinstamo do zlatno žute boje, pa dodamo mrkvu, gljive i suhe šljive. U lonac vratimo meso. Kratko prodinstamo i zalijemo crnim vinom.
3. Kad alkohol iz vina ispari (pomirište paru, ako osjećate alkohol - prokuhajte još malo), dodajte vodu.
4. Ubacite nekoliko listića lovora i nekoliko žlica mljevene paprike te posolite po želji. Izbjegavajte gotove proizvode s raznim aditivima. Koristite samo sol i papar.
5. Kuhajte oko 2 sata na laganoj vatri. Pred kraj dodajte krumpir i kuhajte dok nije kuhan.
6. Završite sitno sjeckanim peršinom.
Gulaš je gotov. Pravi međimurski, i jako ukusan. Budite ponosni na ono što imamo jer malo tko se može podičiti nečim takvim. Dobar vam tek, drage moje Međimurke i Međimurci!