SLAVICA MALEK IZ BELICE PROŽIVLJAVA NEOBIČNA DOGAĐANJA

Otkako su prije 16 godina uz obiteljsku kuću u Belici izgradili kapelicu, obitelj Malek primila je 19.000 hodočasnika. Kapelica je izgrađena kao zavjet svetoj Mariji. Razlog je bio taj što je njen kip, stavljen na vrh kuće da je čuva dok oni rade u Švicarskoj, pao s nje i ostao čitav. To su shvatili kao Božji znak i dali zavjet da će u zahvalnost i sjećanje na to napraviti nešto posebno. Tako su 1994. godine izgradili kapelicu i otada su počela neobična događanja, posebno vezana uz Slavicu. No, ponešto od svega doživio je i suprug Franjo.
Sretan 13.
Prva misa u kapelici služena je 13. kolovoza 1994. godine i otada tamo dolaze moliti ljudi iz cijelog Međimurja, Daruvara, Bjelovara, Nove Gradiške, Koprivnice, Lepoglave, pa čak i Makedonije. Malekovi pričaju da su učenici koji su imali ispite došli prije toga moliti i prošli ih. Bilo je bolesnih kojima ni liječnici nisu mogli pomoći, a nakon molitve kod Malekovih, ozdravili su. Neobični događaji počeli su se redati, kako njima samima, tako i onima koji su se dolazili moliti ili su bili u kontaktu sa Slavicom. Oni koji dolaze pričaju da ih nešto tamo privlači.
- Mislim da su osjetili Božju prisutnost i ovdje su im uslišane molitve, kaže Slavica.
Slavica, koja za sebe veli da kroz nju govori Bog i da je on uvijek usmjeri što i kako činiti, sve ove godine posvetila je brizi za one koji nešto trebaju. Čak joj niti ne moraju reći, ona zna unaprijed za što će se moliti. Podijelila je s nama neka od neobičnih događanja.
Sve čudo do čuda
- Jedna majka iz Zagreba došla je moliti za sina koji je radio na brodu. Podmetnuli su mu drogu i bio je osuđen na oko 20 godina robije. Rekla sam joj da će joj se sin vratiti za 11 mjeseci, a ona neka dođe zapaliti svijeću u kapelicu i donese kolače za sve hodočanike. Tako je i bilo. Kako je kapelica blagoslovljena 13., neobična događanja zabilježena su najčešće na taj datum.
- Temelje za kapelicu kopali smo 13. svibnja 1994. godine. Zidar je došao 13. lipnja, a 13. srpnja soboslikar. Blagoslovljena je 13. kolovoza. Po kip majke Božje za kapelicu išli smo na 13. obljetnicu čuda u Međugorju. Ja sam u Svetu Zemlju išla 13. studenoga 1999. godine. Kod jedne susjede pojavilo se 13 velikih zvijezda. Taj broj za nas očito nije nesretan, smatra Slavica i nabraja nam neke od neobičnih događaja za koje veli da iza njih stoji Bog:
- Ja ujutro odnesem hranu nekome kome je potrebna, a onda još isti dan dođu drugi i donesu je meni, da ja opet mogu nositi nekom drugom. Kad dođu ljudi i čekaju u redu da se mole za nešto što žele, ja unaprijed znam za što će se tko moliti. Znam kome što treba. Bog u moja usta stavlja riječi koje moram govoriti. Bog radi na meni i preko mene. Kad sam išla u Svetu Zemlju, 27 osoba dalo mi je fotografije svojih bližnjih da ih ostavim tamo. Nikad nisam bila tamo, ali sam znala da će mi nebeska majka pokazati gdje im je mjesto. Kad smo došli tamo, kod štalice u Betlehemu je crkva koja nosi ime Gdje je majka svojim mlijekom sina dojila i kraj kipa majke Božje je mjesto na kojem se ostavljaju fotografije sa željama. Unaprijed sam znala da će biti samo 27 fotografija. Kamenjar u dvorištu koji smo ukrasili kipovima svetaca na Badnjak je blistao na poseban način, čemu je svjedočila Danica Munđar iz Mihovljana. Zvijezde na kamenjaru vidjela je Nevenka Naranđa iz Čakovca, a pojavile su se i na njoj. Susjedovi sinovi radili su u Zagrebu i ja sam im rekla da svom šefu, kojeg ja uopće nisam poznala, vele da ode k liječniku. Poslušao ih je i otišao, a liječnik mu je rekao da je dobro da je došao. Kad smo zidali kapelicu, molila sam Majku Božju da mi dođe zidar koji nju štuje. Takvog sam i dobila. Prije nego je počeo zidati, izmolio je tri Zdravo Marije. Kad je radio, s dva metra mu je na betonski pod pala boca piva. Pozvao me da očistim staklo, a kad sam došla, vidjela sam da je flaša s pivom ostala čitava – niže čuda Slavica.
Ima i svjedoka
Njena susjeda Mirjana Vidović i sama je u našem prisustvu svjedočila o dva događaja:
- Slavica je bila kod mene i zazvonio je telefon. Zvala me majka i dugo sam s njom razgovarala. U kutu sobe je drvo života i na njemu su se pojavile zvijezde, žutozlatne i crvene. U više prilika sam vidjela te zvijezde kad je Slavica u blizini ili me dotakne. Moj sin Ivan ima cerebralnu paralizu i s oko tri godine je išao na operaciju. Liječnici su rekli - ako i prohoda, to neće biti prije nego što prođe godina dana. Slavica mi je rekla da će on za Božić prohodati. Na operaciji je bio u rujnu i stvarno je prohodao na Božić. Sam je otišao po svoj poklon pod jelkom. Znači, za tri mjeseca, a liječnici su rekli najranije za godinu dana.
Polje jagoda u
snježnoj planini
- Dio neobičnih događanja zbio se i u prisustvu Slavičinog supruga Franje koji nam je također ispričao nekoliko njih: radim u Ardezu u Švicarskoj. Uz svoj posao instalatera i servisera grijanja i sanitarija, pomažem u jednoj crkvi u sklopu Hrvatske katoličke misije. To je mjesto u Alpama i zimi se bave turizmom. Kad nije bilo snijega, znali su reći neka dovedem Slavicu da moli Boga da padne snijeg. Kad je ona bila tamo, snijeg je pao. Još su se i zezali da je moram odvesti kući jer ga je palo previše. Iz crkve u koju tamo idemo svećenik je otišao u mirovinu i zamijenio ga je fratar Teodosius. Kad smo supruga i ja došli na misu, ona mu je na početku obreda rekla da je pripremio lijepu misu. Nije joj vjerovao da unaprijed zna, pa je drugi dan pripremio bogoslužje na sasvim nov način. No, i tada je Slavica unaprijed znala kako će voditi obred. Tada se i on uvjerio u sve o Slavici. Skinuo je svečani dio misnog odijela i poklonio ga supruzi rekavši: ”Ja nisam dostojan ovo nositi, nosi ga ti jer ti si više dostojna nego ja.” Samo bih ispričao još jedan upečatljiv događaj za koji također postoje očevici u Ardezu. Supruga i ja na kraju veljače išli smo u šetnju u planine. Njoj su se jako jele jagode. Rekao sam joj: “Gdje ćeš u veljači jesti jagode?” Odjednom smo ugledali da jedna crvena jagoda izviruje ispod snijega. Pojeli smo je popola. Išli smo dalje i usred snijega došli do cijelog polja crvenih jagoda. Najeli smo ih se i, kako nismo imali nikakve vrećice, nabrali ih u košulje. Kad smo došli u hotel, vlasnik nas je pitao gdje smo ih kupili, a mi smo odgovorili da smo ih nabrali na planini. Nije nam vjerovao, pa je svoje djelatnike rasposlao po prodavaonicama da traže jagode, ali nigdje ih nisu našli. Slavica veli da njoj Bog da sve što poželi, a tako je bilo i s jagodama. I ptice nam jedu iz ruku, što je praktično nezamislivo. Mene su zbog toga u Ardezu prozvali Sveti Frančesko.
Ako daješ ljudima, daješ Bogu
Ne bismo više nabrajali sve što su nam ispričali Malekovi. Napominjemo samo da im je cijela kuća ukrašena bezbrojnim slikama i kipovima svetaca. U njoj imaju i prostoriju koja hodočasnicima služi za molitvu ukoliko je kiša ili loše vrijeme. U dvorištu su izgradili sjenicu i ukrasili je oltarnim slikama koje je Franjo donio iz Švicarske. Uz nju je mali pil, a i kamenjar s cvijećem i fontanom ukrasili su kipovima svetaca i životinja. Slavica ima poveći vrt u kojem uzgaja povrće koje dijeli onima kojima je potrebno i sama brine za veliku okućnicu jer supruga preko tjedna nema kod kuće.
Na sve stiže jer joj, veli, Bog pomaže u svemu. Sve što imaju podijele jer, kako veli Franjo, niti fasade na kući još nemaju jer sve podijele onima kojima je potrebnije nego njima. Slavica dodaje - ako daješ čovjeku, daješ Bogu.

Ružica Topličanec