SUSRETI I POZNANSTVA: Franjo Preložnjak

Drago mi je što MEĐIMURJE njeguje vjerodostojnost i što puno prostora poklanja običnim ljudima

Vrt, ribičija i gljivarstvo pomogli su mi očuvati zdravlje i oduvijek mi punili baterije za intelektualne aktivnosti, prvenstveno za dinamičnu, zanimljivu, ali stresnu profesiju – novinar...

U dosadašnje tri tisuće brojeva Međimurja u proteklih 60 godina izvanredan suradnički staž ostvario je umirovljeni čakovečki novinar Franjo Preložnjak (75) koji je suradnju počeo još kao – maloljetnik! Oni koji ga poznaju kod njega raspoznaju tri strasti: novinarstvo, atletiku i zavičajnu baštinu, a on proširuje spisak na sedam ljubavi: novinarstvo, publicistiku, zavičajnu baštinu, atletiku, povrtlarstvo, ribičiju i gljivarstvo! No, bilježimo nešto o tek tri...
Čuvam legitimaciju
Pred više od pola stoljeća ušli ste u novinarstvo...
- Prva novinska vijest objavljena mi je 15. lipnja 1954. godine, u 52. broju Međimurja! Nepotpisana crtica o završetku uređenja sportskog parka kraj Učiteljske škole u Čakovcu u kojoj sam tada polazio treći razred. Kasnije sam se Međimurju javljao sve češće, s vijestima iz rodnog Nedelišća i okolice. Nakon vojske i pripravničkog učiteljevanja u Dragovama na Dugom otoku, u proljeće 1958. vratio sam se doma jer sam dobio posao u Kotoribi (u kojoj sam dugi niz godina učiteljevao i bio i direktor škole) i nastavio suradnju. Stalni suradnik postao sam 1. rujna 1959. godine, otkada imam dopisničku novinarsku legitimaciju. Kao posebno dragu uspomenu, čuvam je do danas. S područja donjeg Međimurja javljao sam se i za Vjesnik, Arenu, Školske novine, čakovečki radio...
• Uz redovni posao, jurilo se i radilo od jutra do sutra - do mirovine...
- Bio sam mlad, pun energije, entuzijazma, a volio sam i rad s djecom i novinarstvo. Ništa mi nije bilo teško makar sam se novinarstvom bavio uglavnom nakon nastave i vikendom. No, zbog dinamičnosti i velikog stvaralačkog prostora, 1972. postajem profesionalni novinar-urednik u listu GK-a Međimurje koji je izlazio u više od osam tisuća primjeraka! I suradnju s Međimurjem sam nastavio, a kasnije i s Večernjakom, Sportskim novostima... Uređivao sam i (volonterski) mjesečnik Međimurski sport te bio među osnivačima, pa i predsjednik Sekcije sportskih novinara Međimurja. Zadnje godine staža proveo sam u Televiziji Međimurje. Znate da sam objavio (ukupno) više od 15.000 napisa i snimio 7.000 fotografija?
Odmor, pa idemo dalje
Od 1995. godine ste u mirovini ili samo u penziji? Ne mirujete, nastavili ste s pisanjem, aktivnostima i - podvučete li crtu - što ste dobili, a što izgubili baveći se novinarstvom. Što je ono bilo nekad, što danas?
- Nakon samo nekoliko mjeseci mirovanja, obnovio sam suradnju s Večernjakom, a znatno i pojačao suradnju s Međimurjem. Dobici... Upoznao sam puno ljudi, bio svjedok mnogobrojnih događanja, upoznao cijelu Hrvatsku, kulturne znamenitosti i prirodne ljepote Italije, Norveške, Danske, Španjolske, Njemačke, Francuske, Mađarske, BiH, Slovenije, Austrije, Češke, Slovačke... Gubici... Česta izbivanja iz obitelji, pa stresni radni tempo koji pogoduje pojavi visokog tlaka i šećera...
A novinarstvo nekad i sad nije za usporedbu, posebno u državnim medijima. Nekad je bilo više vjerodostojnosti, točnosti, pravovremenosti, relevantne teme, manje tobožnjih senzacija... Danas komercijalne marginalije izbijaju u prvi plan, primjetna je površnost, a u širokom spektru medija teško se nalazi puna vjerodostojnost informacija i čovjek se ponekad pita što je s istinom, dosljednošću, prenosi li uopće još tko na mlade novinare plemenite postulate profesije? Posebno mi je drago što Međimurje njeguje vjerodostojnost i točnost i što puno prostora poklanja običnim ljudima…
Unazad dvadesetak godina, otkako ste slobodni od radnih obveza, u publicistici Vam na površinu vidljivo izbija ljubav prema zavičajnoj baštini!
- I prije mirovine bio sam koautor Monografije Nedelišća, a kasnije i autor tri publikacije - Međimurske popevke, KUU Seljačka sloga Nedelišće i Pjevački zbor Josip Vrhovski Nedelišće. Posljednjih nekoliko godina obišao sam pedesetak međimurskih mjesta, od pojedinaca i KUD-ova zapisivao podatke, fotografirao starinske međimurske narodne nošnje i oprave... Sve je to spremno za objavu, samo treba naći sponzore za tiskanje knjige da očuvamo to zavičajno kulturno blago. Uz pomoć Ljudevita i Marka Bošćaka, za arhiv Seljačke sloge Nedelišće ostvario sam i važan projekt: izradu 24 CD-a s presnimljenih 528 popevki s dotadašnjih smotri međimurske popevke, a u Institutu za folkloristiku Hrvatske priznali su da smo uz akademika dr. Vinka Žganca među onima koji su učinili veliko djelo u očuvanju međimurskih popevki...
Novinar i aktivist
Na očuvanju međimurskih pučkih popevki i njihovoj promociji radili ste i kao novinar i kao aktivist...
- Novinarski, Popevke pratim od početka, od 1971. godine, kasnije sam se, kao ljubitelj zavičajne kulturne baštine, uključio i u rad organizacijskog odbora. Smotra je iz godine u godinu privlačila sve više ljudi, a sad uz središnju smotru u Nedelišću imamo i predsmotre u Donjem Kraljevcu i Murskom Središću te županijsku dječju smotru. Ponajviše se ponosim što smo (i uz moja nastojanja) u Smotru uključili i pomurske Hrvate iz Mađarske koji uz izvorne pučke popevke pomurskih Hrvata znaju i međimurske izvorne pučke popevke.
Kultura mi je pod kožom od rane mladosti. Kao šesnaestogodišnjak, bio sam već u dramskoj sekciji i pjevačkom zboru nedelišćanskog omladinskog KUD-a, a kad sam živio i radio u Kotoribi, niz godina sam i glumio u tamošnjem vrlo popularnom amaterskom kazalištu.
Počasni predsjednik
Od rane mladosti pod kožom Vam je i atletika...
- Za atletiku sam se zainteresirao nakon nekoliko uspješnih rezultata na školskim natjecanjima u trčanju na srednje i duge staze. Sa sedamnaest godina prijavio sam se na seminar za atletske trenere, a onda u rodnom Nedelišću i osnovao atletski klub! Prvi seoski atletski klub u Hrvatskoj! Bio sam organizator, trener i natjecatelj! No, mojim odlaskom iz Međimurja (na prvu službu), klub je prestao djelovati, ali sam se kraljici sportova vratio 1973. godine, uključivanjem u organiziranje kroseva i atletskih natjecanja za školarce, a 1977. sa skupinom čakovečkih sportskih aktivista osnovao sam Atletski klub Međimurje i kao tajnik-organizator sa suradnicima i trenerima Klub vodio pune 22 godine. Zato sam bio posebno sretan kada me Skupština AK-a Međimurje u znak priznanja za doprinos razvoju Kluba (prije dvije godine) proglasila počasnim predsjednikom. Bio sam i član Predsjedništva Hrvatskog atletskog saveza.
Na koju ste razinu sa štopericom u ruci došli kao atletski sudac?
- Sudio sam na više od tri stotine natjecanja. Imam rang međunarodnog atletskog suca, a najviši domet mi je suđenje na Juniorskom atletskom prvenstvu Europe u Varaždinu. Bio sam i sudac i kontrolor na 2. svjetskom atletskom vojnom prvenstvu u Zagrebu.
Kad se netko tako – uz redovne radne obveze – odaziva i brojnim društvenim, volonterskim aktivnostima, odaziva li se društvo s priznanjima?
- Priznanja me, priznajem, nisu zaobišla, no, nije pristojno hvalisati se. Među desecima priznanja, najznačajniji je orden Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara kojim me Predsjednik Republike odlikovao za rezultate ostvarene za razvoj atletike u Međimurju. Imam i Plaketu Franjo Punčec, najviše županijsko sportsko priznanje, a za aktivnosti u očuvanju međimurske kulturne baštine primio sam plaketu Međimurskog demokratskog saveza. Posebno su mi draga priznanja Međimurja za suradnju i doprinos razvoju lista...
Hobi do hobija
Međimurci pitaju: a kaj delate dok nikaj ne delate?
- Imam hobije! Prije svega povrtlarstvo, zatim ribičiju i gljivarstvo. Kraj kuće u Nedelišću imam veliki vrt u kojem najviše vremena provodim u proljeće, a posebno ljeti, kada me iz stana u Čakovcu potjera vrućina. Uz povrtnice u vrtu, imam i livadu s pedesetak voćaka i, kao veliki ljubitelj prirode - mali šumarak. Dok sam živio u Kotoribi v ribičiju se išlo na Muru, a poslije (i danas) najčešće na Dravu. U potragu za gljivama od djetinjstva odlazim u šumu Čep kraj Pušćina. Vrt, ribičija i gljivarstvo pomogli su mi očuvati zdravlje i oduvijek mi punili baterije za intelektualne aktivnosti, prvenstveno za dinamičnu, zanimljivu, ali stresnu profesiju novinara...
Marijan Belčić