Svetomarska čipka u New Yorku!

Svetomarsku čipku prije više od 15 godina od zaborava je spasila Nada Mance koja se otada intenzivno bavi istraživanjem ove jedinstvene rukotvorine. Svakim novim korakom na dugom istraživačkom putu Nada Mance nepobitno je dokazivala autohtonost ove rukotvorine i Svetomarsku čipku približavala mjestu kojem pripada - zaštićenoj svjetskoj baštini. Nedavno, Nadi je zastao dah kad je otvorila internetsku stranicu na kojoj su objavljeni rezultati natječaja na koji se prijavila.
- Riječ je natječaju za odabir hrvatskog suvenira i originalne ponude kulturnog turizma za sezonu 2011. godine koji raspisuje Burza suvenira, udruga za promicanje tradicijskih i umjetničkih obrta, i to kao projekt promocije hrvatskog kulturnog turizma na američkom tržištu. Još prošle godine nosila sam se mišlju da se prijavim na natječaj, no tek sada je ta ideja sazrela u meni i stvorila nemir koji me doveo do odluke da se prijavim za kategoriju etnosuvenira - Svetomarska čipka kao odjevni predmet. Čipku predstavljam preko 3 ženska oglavlja, i to s tri hrvatska lokaliteta na kojima se nosila - donje Međimurje, bjelovarsko područje te Veliki Bukovec (u Podravini). Kad sam, nedavno, otvorila internetske stranice, ugledala sam rezultate natječaja te svoje ime među odabranima - kaže Nada Mance koja je osvojila prvo mjesto u kategoriji etnosuvenira. To znači da je Svetomarsku čipku odvela direktno u zgradu UNESCO-a u New Yorku u kojem će biti izložena 15. prosinca. Simbolika je i u tome što Svetomarskoj čipki nedostaje još samo jedan element priznanja - uvrštavanje na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine. - Popis baštine na kojem su i Paška, Lepoglavska te Hvarska čipka nije zauvijek zaključen. On se može dopunjavati i na njemu je mjesto i Svetomarskoj čipki. Zato mi je drago što prelazi Atlantik i odlazi, makar i simbolično, u zgradu UNESCO-a. Naša čipka mora ponovo na put. Mora prijeći i Muru i Dravu jer to zaslužuje svojom ljepotom i jedinstvenoću izrade, što mi je bila motivacija kad sam se prijavila na natječaj - dodaje Nada Mance koja je put čipke počela slijediti prisjećanjima čipkarica iz Svete Marije koje su živjele od finih niti koje su nosile preko Drave i prodavale bogatim gospođama.
Zašto ne volimo svoje?
Samozatajnost, tako karakteristična za Međimurce, umalo je prekinula posljednje niti sjećanja na Svetomarsku čipku, dok u drugim dijelovima Hrvatske druge čipke imaju znatno više poklonika.
- Surađujem s ljudima iz Paške galerije za koju izrađujem čipke za njihove pokrivače (ženska oglavlja) i dojmio me se primjer iz tog kraja u kojem sve više domaćih ljudi kupuje pokrivače kao poklone djeci za krštenja i firme, umjesto mopeda, na primjer. Svaka Šokica koja drži do baštine zlatovez će kupiti isključivo u kućnim radinostima u kojima nastaju autohtoni primjerci. Kod nas to ide malo teže. Iako sam pokušavala popularizati Svetomarsku čipku i poculicu kao mogući suvremen detalj, samostalan ili kao ukras na odjeći, nije bilo odjeka. Uz suradnju s Turističkom zajednicom Grada Čakovca, pohvaliti mogu tek nekolicinu poslovnih ljudi koji su došli k meni i tražili Svetomarsku čipku da bi je kao poklon nosili u svijet, ali i dvije žene koje su mi nakon objave prošlog članka u listu Međimurje poslale dvije poculice da s njih skinem uzorke - kaže naša sugovornica. Natječaj na kojem je N. Mance osvojila prvu nagradu znači i 8 mjeseci besplatne promidžbe Svetomarske čipke prostranstvom SAD-a, ali i nizom izložaba u Hrvatskoj u suradnji s Pro artia institutom (hrvatsko-američkom kulturno-gospodarskom organizacijom) te hrvatskom udrugom Kulturni turizam. Osobno, Nadi Mance prvo mjesto donosi veliku čast i priznanje za uložen trud, ali i značajne troškove. Čak kad bi je i zatrpali narudžbama, sama ne bi mogla pokriti zahtjeve tržišta. Pokreće je tek snažna želja da Svetomarsku čipku pošalje što dalje.
Na krilima orla
Trenutno Nada Mance izrađuje (i) minijature od Svetomarske čipke po prvim, probnim shemama. Za početak je izabrala motive čakovečkog orla i Crkve sv. Jeronima u Štrigovi. Riječ je o iznimno zahtjevnom poslu zbog specifičnog načina izrade ove čipke na batiće koja nastaje bez vezanja, od neprekinute niti konca. No, samo je jedan ispravan način izrade. Put tanke niti uvijek počinje - u srcu.
Željka Drljić