Svinjogojstvo je na nizbrdici, ali ima i nas žilavih

Već niz godina svinjogojci - što pojedinačno, što putem svojih udruga, upozoravaju da svinjogostvo opasno brzo i po opasno strmoj nizbrdici klizi u propast. Ta su upozorenja najčešće doživljavana kao dramatiziranje stanja koje možda i nije tako loše ako vidimo - pa svinjetine ima (makar se ne pitamo odakle je). U mesnicama, u trgovačkim centrima, na mesarskom panju ili konfekcioniranog u odreske, gulaš-kockice, pljeskavice, ćevape...
No, s pojavom godišnjeg izvješća Hrvatske poljoprivredne agencije koje za svaku granu stočarstva donosi podatke u tabelarnim pregledima, pojavili su se i razlozi da i oni koji poljoprivrednike doživljavaju kao stalne bundžije koji parazitiraju na poticajima i tko zna kakvim sve ne pogodnostima, malo ipak mućnu glavom.
PREPOLOVLJENO KRDO
Podaci, naime, kažu da je u prošlih deset godina (a godinama se podatke te da pratiti i tu u Međimurju, na skupštinama Udruge uzgajivača svinja) u Hrvatskoj broj krmača s 220.000 u 2004. godini padao kontinuirano i na kraju 2013. godine završio na 105.000 grla. Na ispod 50% početnog matičnog krda u zadnjih deset godina! Godinu ranije broj krmača bio je pao čak na 100.000 grla, pa je umjesno pitanje - jesu li se to poljoprivrednici u deset prošlih godina odricali profitabilne proizvodnje ili im ipak trebamo vjerovati da svinjogojstvo strmoglavce propada?
Samo uzgred: u cijelom naznačenom periodu samo pet do 25% krmača bilo je pod kontrolom proizvodnosti.
ČUDNE BROJKE
Međimurski su podaci (u publikaciji HPA) upravo porazni: samo 1.041 krmača pod kontrolom je proizvodnosti (782 na farmi Agromeđimurja i samo 54 na OPG-ima) te 57 nerastova (sedam pri Agromeđimurju i 50 na OPG-ima).
Još je zanimljivije da prijavljenih u sustav (a posljedično i zabilježenih u izvješću HPA-a) ima tek četiri krmačara!? Jedan ima manje od pet krmača, dva su s 10 do 20 grla i jedan krmačar ima više od 20 krmača. Gdje su svi ostali?! Samo uzgred: pred 150 godina, kad je Međimurje administrativno palo pod ugarsku vlast, u prvom su popisu Mađari tu evidentirali 40.000 krmača!
Podataka o utovljenim svinjama nema, kao što ni nema (niti može biti u sustavu koji se koristi) podataka koliko je od utovljenih svinja od prasadi uvezene sa svih strana, a koliko od doma uzgojene prasadi.
Jasno je vidljivo koliko podataka nedostaje da bi se stvorila slika što je sa svinjogojstvom u Međimurju jer, uz očekivane proizvodne performanse, po iznijetim podacima ispada da bi biti godišnje trebalo barem 25.000 odojaka za klanje, tov... Ali niti približno se ne može procjenjivati kolika je proizvodnja izvan sustava, izvan evidencija, izvan smislenih uzgojnih programa... Koliko se uzgoji na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima za vlastite potrebe, za prodaju od ruke do ruke putem oglasa “prodajem dvije svinje za klanje, oko 130 kilograma, upitati na telefon...”. Organiziranog otkupa nema odavno, a teško je više naći i sugovornike svinjogojce koji u svojoj muci žele nešto reći. Tipična je reakcija - dajte mi mira, godinama govorimo, kakva korist...
IMA I UPORNIH
Uporan i dosljedan, oboružan stručnim znanjem i iskustvom, Stjepan Belić iz Preloga na nacionalnoj je razini vjerojatno najpoznatiji međimurski svinjogojac. Ne prođe godina da s nacionalne stočarske izložbe u Gudovcu ne donese najviša odličja za svinje uzgojene na njegovu gospodarstvu, a posljedično - tako mu je otvoreno i tržište s kojeg kupci zovu tražeći kvalitetne nazimice, nerastiće... On godinama ima čvrstu orijentaciju koja mu omogućava preživljavanje na hirovitom domaćem tržištu:
- Cijela mi je proizvodnja organizirana tako da, što od mene ide - 100% je međimursko! Imam stalno tridesetak krmača u matičnom krdu, vodim računa da za pripust imam najkvalitetnije nerastove. Od oplemenjivača, nerastova šampionskih linija, koje pripuštam na krmače najboljih proizvodnih svojstava, može se uzgojiti i odabrati u dvije generacije jednako kvalitetne nerastiće, kao i nazimice. I zovu me uzgajivači iz cijele Hrvatske... Sad sam već došao do toga da po dva mjeseca moraju čekati isporuke za rasplodni materijal... Javlja se potražnja, nema ni odojaka na bacanje, pa uvijek kad se javi nedostatak, počinju špekuliranja s cijenom odojaka... A ja ne špekuliram. Oko 500 do 600 tovljenika godišnje je od mojih krmača, jer tovi ih nekoliko obiteljskih gospodarstvava s kojima ja radim. Našli smo model. I to je ono zašto ja velim da smo orijentirani na 100% međimursko.
NEMA MOTIVACIJE ZA MLADE
Svinje ne samo da su uzgojene i othranjene na našim gospodarstvima, nego i utovljene kukuruzom koji smo sami uzgojili. 20% soje i nešto premiksa koje kupujem, uskoro ću sasvim zamijeniti tikvinim pogačama koje su po proteinima i masnoćama i bolje. Svaka vreća hrane prijeđe preko pleća mojih i moje supruge. Ciklus je zatvoren u krugu od zemlje do stola i sav novac ostaje tu, u Međimurju, osim onog koji moramo dati Liniću... I preživljavamo, jer imam aranžman s domaćim mesarima koji za kvalitetu koju dajem uvijek plaćaju onu dragocjenu kunu više od trenutne tržišne cijene. Ta kuna više dijeli me od gubitaka na kakve se žale tovljači, odnosno svi drugi svinjogojci. Ni nemam izbora: supruga i ja moramo podići svoju djecu!
U krugu obiteljskih gospodarstva koje je S. Belić okupio u proizvodni lanac je i Nada Martinec (50) iz Cirkovljana koja tovi stotinjak svinja, prasad uzgojenu kod S. Belića:
- Nekad sam radila u MEISO-u u Goričanu... Ostavila sam i krenula s poslom doma, uz supruga i djecu... U poljoprivredu. Naši su starci prije imali tov svinja, ali kako su se kooperacije počele gasiti, radilo se bez zarade, mi smo se u širem obiteljskom krugu bolje organizirali. Nije moguće ostvariti nikakve velike zarade, ali sad je dovoljno i to da - preživimo. Moram vam reći da sam ipak zadovoljnija doma, na kućanstvu... Ovaj posao nije težak, u nekoliko sati rada na dan ja namirim svinje (uz tovljenike, imamo i one koje hranimo za sebe, za koline), a napravim sve drugo što se mora u kući napraviti, tovilišta su opremljena tako da nema pretjeranog fizičkog rada. Iskreno - ljepše mi je raditi sa svinjama, nekad jedva čekam da se maknem iz kuće i kuhinje, od kućanskih poslova. Dok me zdravlje služi, ja ću se time baviti. Problem je - nema više mladih zainteresiranih za poljoprivredu. Mladi ne žele raditi nešto što ne donosi dobru zaradu, nisu zadovoljni samo s preživljavanjem. Mi smo stariji žilavi, ne damo se, ali kakva je situacija, od mlade generacije ne treba očekivati da se grabi za naš posao.
Marijan Belčić